Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Partneri koji varaju pokazuju mnogo pažnje
Ranije sam već pisao kako sintagme 'trebao bi' ili 'ne bi trebao' djeluju u situaciji kad svjesno kršimo neko pravilo, ili napravimo neku grešku. Na primjer, kad kažemo 'Trebao bih, ali...' time se unaprijed, pomalo sarkastično, opravdavamo za to što naše ponašanje neće biti u skladu s pravilima ili očekivanjima, te ujedno pokušavamo racionalizirati i opravdati se zbog osjećaja krivnje, bez obzira na to jesmo li nešto učinili ili ne. No, te se sintagme ne upotrebljavaju samo u tom kontekstu - piše psiholog dr. Leon F. Seltzer na portalu Psychology Today.
Često ih koristimo i kad drugima želimo reći da se njihovo ponašanje ne podudara s našim očekivanjima, što može biti vrlo štetno za odnose. Pogledajte ove rečenice i zamislite koliko ste ih puta izgovorili s dodatkom 'Ne bi trebao...':
- voziti tako brzo (ili tako sporo)
- obavljati stvari u zadnji čas
- raditi to na taj način
- razgovarati sa mnom na taj način (ponižavajući, pogrdan...)
- provoditi toliko vremena u razgovoru s prijateljima/u igranju videoigrica/u loptanju pred zgradom/za računalom...
- uložiti toliko novca na burzi
- dopustiti si da pojedeš toliko deserta
- biti tako osjetljiv
- tako se uznemiriti...
POGLEDAJTE VIDEO: O sedam najčešćih pogrešaka roditelja u odgoju djece
- Ako se zapitate što sve te različite rečenice 'ne bi trebale' imati zajedničkog, otkrit ćete da da je stvar u tome da kritizirate drugu osobu zato što njeno ponašanje utječe na to da se osjećate neugodno. Dakle, temeljno je pitanje što se - na najdubljoj psihološkoj razini - odnosi na njih, odnosno što je to što oni rade zbog čega se osjećate neugodno? Ono što ćete uvijek otkriti - ako budete iskreni prema sebi - jest da će odgovor na ovo pitanje uvijek manje govoriti o njima, a više o vama - piše dr. Seltzer.
Kad se naša uvjerenja, sklonosti, načini na koji radimo neke stvari, odnosno općenito naša osobnost ozbiljno razlikuje od uvjerenja, sklonosti i osobnosti ljudi s kojima se osjećamo bliski, tada gotovo uvijek nesvjesno osjećamo da nas te razlike ugrožavaju. Kao da njihov osobni identitet na neki način negira naš. Dakle, kako bismo potvrdili da legitimitet našeg (neskladnog) bića, imamo neodoljivu potrebu da ih kritiziramo i navedemo da prihvate svoju krivnju, pojašnjava autor.
Dodaje kako se gotovo svi sukobi mogu objasniti na temelju toga što svaki član bračnog para osjeća i stvara nelagodu zbog prijetnje tim različitostima u odnosu prema partneru. Pojam 'nespojivih' ili 'nepomirljivih' razlika vrti se oko ovih trnovitih, teško rješivih pitanja.
I koliko god se slagali u razmišljanjima, partneri nisu klonovi. Stoga će njihove neosporne razlike vjerojatno stvoriti nalet napetosti i nelagode među njima i po nekoliko puta na dan, pri čemu će vjerojatno imati malu ili gotovo nikakvu svijest o relacijskoj dinamici koja ih potiče, makar na trenutak, da iskuse nejasan, uznemirujući osjećaj otuđenosti jedni od drugih, kaže Seltzer.
Malo tko uspije ostvariti evolucijski vrh bezuvjetnog samoprihvaćanja, odnosno svatko od nas počet će se preispitivati ako partnerovo ponašanje ili stavovi nisu u skladu s našima. I umjesto da osjetimo da smo u krivu, da je naše ponašanje neprimjereno, puno je manje neugodno gledati na drugu osobu kao manjkavu. Zato većina nas ima neposredni impuls da osobi pored sebe odmah kaže da nešto s njom ne valja, čim ih tako doživimo. Pritom to mogu biti i neke sitne i nebitne stvari, poput onoga kako partner umeće rolu toalet-papira u držač.
- Taj naš polusvjesni 'trebao bi' ili 'ne bi trebao' zapravo možemo prevesti kao: 'Trebao bi biti više poput mene ... (jer tada bih se osjećao puno ugodnije u našoj vezi'. Ako vam ovaj zaključak zvuči čudno, precijenjeno ili čak djetinjasto, zapitajte se: Zar u vašoj vezi (prošloj ili sadašnjoj) nije upravo to gotovo sva frustracija koju ste imali u odnosu s partnerom? Samo najpametnije, najprosvjetljenije jedinke sposobne su živjeti život bez iskustva suđenja drugima, ili reagiranja na druge koji ih sude. I to mogu izbjeći samo zato što bezuvjetno prihvaćaju sebe i druge - piše Seltzer. Ako je čovjek siguran u sebe i svoje stavove, i nije važno koliko se mišljenje partnera razlikuje, jer ga te razlike jednostavno ne mogu povrijediti, dodaje.
Na žalost, teško se suzdržati od toga da 'spustimo' nekome kad nam se čini da diskreditira način na koji vidimo sami sebe. Kad god zbog njihovih riječi ili postupaka počnemo sumnjati u sebe, naša pozitivna osjećanja prema njima gotovo automatski dolaze u pitanje.
- Glavna ironija u svemu tome je da nas prilikom udvaranja obično privlače baš razlike naših potencijalnih partnera. Nesvjesno, osjećam se kao da će nas 'dovršiti' i ispuniti potrebe koje naša izvorna obitelj nikada nije adekvatno zadovoljila. Tek nakon što faza 'medenog mjeseca' završi, ulazimo u opću univerzalnu borbu za vlast oko toga čije će potrebe imati prednost. I dok ne postoji svijest o tome što se događa ispod površine, ova nesretna relacijska faza može trajati neograničeno - upozorava Seltzer.
Stručnjaci su, dodaje, više puta naglasili da najzdraviji bračni odnosi nisu natjecateljski, već kooperativni ili kolaborativni. Nije da smo svi toliko sebični i zahtjevni da namjerno podređujemo partnerove potrebe i želje svojima. No, kad potajno odmjeravamo partnera i očekujemo da nam pomogne da se osjećamo sigurnije u vezi (umjesto da preuzmemo na sebe to da riješimo sve svoje probleme sa nesigurnošću), naše frustracije ili nezadovoljstvo mogu potrajati. .
Prvi korak u prevladavanju takve situacije jest postati svjestan toga. Sljedeći uključuje preispitivanje onoga što u vašem odnosu ne potječe iz objektivne, odrasle i manje potrebite perspektive. I treći korak je da sustavno radite na tome da zamijeniti mnoge 'Trebao bi... ' rečenice razumnim zahtjevima koji ne podrazumijevaju da partner mora žrtvovati svoje poštenje ili promijeniti svoju osobnost u skladu s vašim potrebama.
No, ono što je najvažnije u svemu je da treba uložiti sve napore da suosjećate i prihvatite razlike supružnika. Ukratko, preuzmite punu odgovornost za svoje pristranosti, koje proizlaze načina i okoliša u kojem ste odrastali (kao što je to slučaj i kod vašeg partnera) i promijenite svoje pretpostavke o tome da su vaše pristranosti inherentno superiornije u odnosu na one koje ima vaš partner.
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Partneri koji vode ravno do emocionalnog i psihičkog dna
POGLEDAJTE VIDEO Željko Bebek: #ZAJEDNO24SATA