Grupa polarnih istraživača na Antarktici je provela 14 mjeseci. Po povratku su uočili kako im se smanjio mozak, piše Daily Mail.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kuhar i osam znanstvenika bili su smješteni u istraživačkoj postaji blizu obale ledenog kontinenta. No vrijeme koje su proveli gledajući ledeno okruženje i iste ljude u postaji utjecalo je na njihove mozgove. Magnetska rezonancija je pokazala da su se smanjila područja važna za učenje, emocije i memoriju tijekom njihova boravka u postaji. Oni koji su ostali kod kuće nisu pretrpjeli takve posljedice u istom vremenskom periodu, a kod nekih su se ta područja čak povećala.
Ovo otkriće nalikuje rezultatima kakvi se javljaju kod astronauta. Stanje zovu "space brain", a javlja se pad mentalnih sposobnosti i promjena u električnoj aktivnosti mozga. Studiju su provela sveučilišta u Njemačkoj i SAD-u, a ona je pokazala da mozak propada ako se ne koristi. Članovi misije nisu dovoljno stimulirali mozak koji se, poput mišića, počeo smanjivati.
- Vrlo je uzbudljivo gledati bijelu pustinju u početku, no ona je sve vrijeme ista, kazao je dr. Alexander Stahn koji je provodio studiju. Dio mozga zadužen za pohranu i procesiranje podataka smanjio se za gotovo 10 posto, dok se hipokampus zadužen za učenje smanjio za pet posto.
- Sve zajedno umanjilo je emocionalnu inteligenciju sudionika misije i zbog toga su lošiji u interakciji s drugim ljudima - pojasnio je dr Stahn, zaposlenik Charité–Universitätsmedizin u Berlinu. Sudionici su boravili u postaji Neumayer Station III. Postaja je okružena ledom i snijegom te u njoj istovremeno može boraviti devet ljudi. Okoliš Antarktike je među najekstremnijima na svijetu. Ondje je šest mjeseci ljeto, od listopada do veljače, i u tom periodu sunce nikad ne zalazi.
Slijedi šest mjeseci zime kad gotovo i nema svjetla. Biljni život je nepostojeći. Temperature zraka su od rekordnih minus 92 stupnja Celzijeva do minus 10, a u priobalnom dijelu ljeti mogu se popeti i do 10 stupnjeva iznad nule. Dr. Stahn i kolege su magnetskom rezonancijom snimili mozgove istraživača prije i nakon ekspedicije te su ih usporedili s prosječnim ljudima koji žive u Njemačkoj.
Također su ispitivali razinu kemikalije BDNF (brain-derived neurotrophic factor) koja nastaje prilikom stvaranja novih živčanih stanica. Članovi ekspedicije imali su je 45 posto manje nego stanovnici Njemačke, a čak i šest tjedana nakon povratka te su razine bile manje od normalnih. Također, oni kojima se smanjio hipokampus pokazali su lošije rezultate na testovima nego što su imali prije putovanja. Studije na glodavcima su pokazale da se kod životinja mozak smanjuje u nedostatku stimulacije i psihičke interakcije, no manje je poznato kako izolacija djeluje na ljudski mozak.
Dr. Stahn je rezultate svog istraživanja objavio u stručnom časopisu New England Journal of Medicine, a vjeruje kako bi virtualna stvarnost i razni programi vježbi mogli smanjiti negativne efekte izolacije. Njegov rad se poklapa s rezultatima prethodnih istraživanja na astronautima koji također zbog izolacije trpe promjene na mozgu. Istraživati rad mozga astronauta je izazovno jer bi u tom slučaju morali poslati neuroznanstvenika i aparat za EEG u svemir, a to je skup i opasan pothvat.
Dodatno, nedostatak gravitacije također utječe na mozak, pa bi bilo teško razlikovati koje su promjene rezultat izolacije, a koje su nastale zbog gravitacije. No studije su pokazale da je električna aktivnost mozga astronauta drugačija u svemiru, a pojedini astronauti su čak prijavili da su imali halucinacije. Oni prolaze rigorozne postupke kako bi se vidjelo jesu li spremni za svoju misiju i da izolacija neće utjecati na njihovo psihičko zdravlje. NASA traži način smanjiti učinak izolacije pa provode studije i promišljaju o slanju robota koji bi astronautima pomogao premostiti probleme vezane uz samoću.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: