Novi okusi su ti koji me pokreću, govori gastroblogerica Anja Maršić. A ima li uzbudljivije potrage za njima nego kad živiš u britanskoj prijestolnici koja može zadovoljiti okusne pupoljke i onih najizbirljivijih. U pustolovinu zvanu London odlučila je sasvim nenadano krenuti potkraj prošle godine kad je dečko dobio ponudu za posao koju nije mogao odbiti. Bez opterećivanja kako će se snaći u jednom od najdinamičnijih gradova na svijetu, čim su se preselili, uvukao im se pod kožu. A obožavatelji Anjina bloga Biftek i merlot dobili su i priliku da s njom virtualno šeću po Londonu i otkrivaju njegovu gastroscenu.

- Obožavam ‘food markete’ koji su trenutačno jako popularni i gotovo se svaka četvrt može pohvaliti jednim. Na njima se može isprobati hrana iz cijelog svijeta ili se opskrbiti organskim namirnicama s malih obiteljskih farmi. Omiljeni mi je onaj subotnji na Duke of York Squareu u Chelseaju, gdje se dečko i ja uvijek počastimo najboljim ‘duck confitom’ ili svježim kamenicama. Ili svratimo na Borough Market i igramo se Dolca. Dok ne napunimo košaru svježom ribom i povrćem, ne idemo kući. Preko tjedna odlazim na Whitecross Food Market koji mi je u susjedstvu, u blizini Angela, pa se počastim tradicionalnim turskim jelom gozleme ili pojedem bibimbap, korejsko jelo s rižom, povrćem i sjeckanim ramstekom - govori. I dok je u Zagrebu ova ekonomistica radila s nekretninama, u Londonu se prebacila na gastroprojekte.

- Tko zna, možda se i profesionalno počnem baviti time, ali ne bih previše otkrivala da se ne ureknem - smijući se priča Anja koju je kuhanje privlačilo odmalena, još dok je sa zidića u kuhinji pozorno pratila svaki mamin korak. Naravno, to nije moglo proći bez tisuću zašto.

- Brbljala sam kao navijena i ispitivala je. Zapravo, ona ne voli kuhati (smijeh), ali kuha odlično i peče najbolji kruh. No ne voli pričati o receptima. Tu je i baka, velika kuharica, koja me naučila vući domaće kore i peći božićne kolačiće - kaže. Nikad neće zaboraviti prvo jelo koje je pripremila s devet godina - pizzu, i to prema receptu ni manje ni više nego iz udžbeniku iz engleskog jezika. Tijesto je bilo, dodaje, za lomiti zube, ali vizualno je to bila savršena pizza. Srećom, praksa radi čuda, tako da se njezini najbliži kojima najviše i kuha ne trebaju bojati kakvih nezgoda. Slano ili slatko, kaže:

- Kolači mogu stajati ispred mene bez želje da ih isprobam, ali slano, za to ću uvijek naći prostora. A i kad pripremam takva jela, više se oslanjam na osjećaj i to bude uspješno. Zato na slatkim receptima, kod kojih je potrebno malo više strpljenja koje nemam, nekad i ‘padnem’. No upravo je to i veseli. Jer, ističe, kuhinja je mjesto gdje su pogreške čak i poželjne jer na njima se može uvijek nešto naučiti, a možda i otkriti. Uostalom, griješe i veliki chefovi.

- Mogu kuhati u bilo koje doba dana ili noći. Ako poželite palačinke u ponoć, napravit ću ih. Vjerojatno je to čudno onima koji baš ne vole boraviti u kuhinji, ali mene to odmara. Nema mi draže nego kad ljudi uživaju u onome što im skuham. Dok sam živjela s roditeljima, uvjeravala sam mlađu braću da su sigurno gladna samo kako bi imala priliku nešto im pripremiti - smijući se govori. Stoga ne čudi što je prije dvije i pol godine pokrenula blog. A na to ju je nagovorila profesorica ruskog jezika.

- Ime je nastalo tako što smo dečko i ja tad bili u fazi isprobavanja bifteka po gradu, a merlot je zapravo sinonim za crveno vino koje obvezno naručujem uz najdraži mi komad mesa - priča i dodaje kako se na London navikla lako, jedino joj teže pada što se tjednima unaprijed mora rezervirati mjesto u nekom restoranu.

- Omiljeno mjesto nam je u blizini Tower Bridgea, St. Katherine Docks. Malo je skriveno pa turisti ne zalaze tamo. Riječ je o pravoj oazi središnjeg Londona gdje uz usidrene brodove, na terasi White Mullberies, možete popiti najbolju kavu ili ručati u nekom od brojnih restorana na molovima. Vikendom volimo otići u Hampstead koji nas podsjeća na Maksimir gdje smo prije živjeli, samo tri puta veće, gdje uživamo u predivnom pogledu na grad - kaže. Iako je već puno toga obišla, od okolnih gradića do restorana, popis se slabo smanjuje. Tek kad živite u njemu, ističe, shvatite njegovu veličinu i koliko toga nudi.

- Mislim da će mi trebati još nekoliko godina da prestanem hodati s planom grada u ruci - kaže. U njezinu hladnjaku uvijek će se naći rikula, tartufata, jaja, sir bez kojeg ne može te maslinovo ulje.

- Volim eksperimentirati u kuhinji. Inspiraciju pronalazim svugdje. Od interneta do ‘food marketa’ koji su pravo šarenilo hrane iz cijelog svijeta. Recepti su najčešće spoj više njih, rijetko kuham isključivo prema jednom, uvijek nastojim dodati svoj ‘personal touch’ - priča te dodaje kako je blog i dalje hobi, tako je i nastao. Spoj je kuhanja, pisanja, ali i fotografije. Iako se ne vidi kako kuha u velikoj profesionalnoj kuhinji, želi učiti i napredovati. 

- Uz Zagreb me vežu obitelj i uspomene, ali u Londonu je sad moj život, ljubav i novi dom. Voljela bih jednog dana otvoriti nešto svoje, nešto gdje će se fino jesti, ali tko zna gdje će me put dalje odvesti - zaključuje. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!