Slavonka veganka, reći će neki da je nemoguća kombinacija. Pa ipak, u središtu Zagreba živi mlada dama iz Slavonskog Broda koja je prestala jesti meso prije 12 godina, a zadnje dvije godine je veganka.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Meso mi nikad nije bilo fino i doma su na to redovito kolutali očima i pokušavali me sve načine natjerati da ga jedem. Uspješno sam to počela izbjegavati, a onda kad sam počela razumijevati koliko patnju životinje prolaze da bi ljudi jeli, više nije bilo povratka. Bila sam vegetarijanka gotovo 10 godina, ali u tom razdoblju nisam baš jela ni jaja, mlijeko ni druge slične proizvode. Prijateljica me pitala zašto nisam veganka. Razmislila sam i shvatila da sam zapravo na neki način već na tom putu, objašnjava nam Anamarija Prgomet (27).
Istražujući veganstvo prvi se put susrela s pojmom "zero waste" filozofije koja ju je odmah zaintrigirala.
- Iako sam reciklirala i razdvajala otpad, uvijek mi se činilo da to nije dovoljno. I takav otpad završava ili na odlagalištu ili u moru i tako upropaštavamo planet - objašnjava ona svoju motivaciju koja se dodatno učvrstila u ljetnim mjesecima 2017. godine kada joj je u posjet stigao turist iz Francuske.
- Do nas je došao couch surfingom, a na taj je način proputovao Europu snimajući pritom filmiće o ljudima i tome što čine za spas Zemlje. Pokazao mi je filmove o ljudima koji su prigrlili zero waste način života i oduševila sam se - prisjeća se Anamarija koja je prva u Hrvatskoj krenula u posve drugačiji životni stil. Kaže kako je četiri mjeseca trajala tranzicija tijekom koje je istraživala kakve alternativne proizvode može koristiti ili ih sama izraditi.
- Cilj ovog stila života nije prestati koristiti plastiku uopće, nego smanjiti proizvodnju otpada. Plastika je tu najveći problem, ali samo ona za jednokratnu uporabu. Primjerice, još imam plastičnih zdjela i sličnih predmeta, no sad kad sam osvijestila što je pravi problem, ne kupujem proizvode u ambalaži te pazim da kupujem odjeću isključivo od prirodnih materijala i redovito kupujem rabljenu odjeću u second handu. Naime, čak i odjeća sadrži najlon, pa mikrovlakna prilikom pranja završavaju u odvodima te u okolišu - nabraja ona pokazujući kako pazi na svaki detalj.
Dodaje kako se zero waste odnosi baš na svaki aspekt života, pa i onaj intiman. To znači da koristi platnene uloške ili menstrualnu čašicu radije nego kupovne industrijske uloške. Kupuje obuću izrađenu od konoplje. Kad kupuje toaletni papir, nema izbora, ali tvrdi kako pokreće razgovore s domaćim proizvođačem kako bi omogućio dostavu toaletnog papira u kartonskoj ambalaži, bez plastike. Za dezinfekciju doma ne koristi kupovna sredstva nego sama izrađuje aromatični ocat za čišćenje. Izrađuje svoju pastu za zube, a kupuje od malih proizvođača i OPG-ova domaće proizvode, sapune i druge proizvode za osobnu higijenu.
- Recimo, u kupaonici nemam jednokratne britvice, nego kupujem žilete za britvu kakvu je imao moj otac. Kad perem suđe, ne koristim običnu kupovnu spužvicu nego nabavljam spužvu od tikvice. Ne kupujem deterdžent za pranje suđa, nego nabavljam od malih proizvođača sapun od kokosovog ulja. Sapune za pranje ruku također nabavljam od malih proizvođača. Ne kupujem četkice za zube od plastike, nego koristim one od bambusa s prirodnim vlaknima. Ljudi misle da je to sve skupo, ali nije. Dio proizvoda izrađujete sami, a takva četkica, primjerice, košta oko 30 kuna - kazala je ona. Nastavlja kako kruti šampon za kosu kupuje od lokalnog proizvođača, a sama izrađuje dezodoranse koji joj traju i do tri mjeseca.
- Ako idete van, ne morate kupovati bocu vode nego možete koristiti svoju staklenu bocu. Recimo, kad izlazim, često kupujem kavu za van, ali ne koristim jednokratnu ambalažu kafića nego nosim svoju - objašnjava ona vodeći nas u kvartovski kafić u kojem je već dobro poznaju.
- Kad je prvi put naručila sok bez slamke, zastao sam, ali onda mi je objasnila u čemu je stvar. Od nje sam prvi put čuo za zero waste i super mi je ta filozofija. Dodatno, zahvaljujući Anamariji koja me educirala sad promišljam uzeti biorazgradive slamčice te drvene žličice za kavu umjesto plastičnih. Mi na žalost nismo zero waste jer ne znam kako bih poslovao na taj način. Svakog dana proizvedemo oko vreću otpada - pojašnjava vlasnik kafića Dominik Bezjak (30) spretno pripremajući kavu u keramičkoj šalici koju je Anamarija ponijela od kuće. Pije je s toplim sojinim mlijekom. Ima silikonski zatvarač, a kad se vrati doma, oprat će je i koristiti još stotinu puta. Planirala je pokrenuti sličan princip u svom zero waste kafiću, prvom takvom u Hrvatskoj.
- Bili smo u zapadnom dijelu grada, predaleko od svega pa je posjećenost bila slaba. No mogu reći da smo u ponudi imali samo proizvode domaćih OPG-ova, i to samo sezonske. Tako smo nudili prirodne sokove umjesto kupovnih, kavu smo nabavljali u rinfuzi, a posuđe su bile keramičke šalice i metalne žlice. Kafić je radio od studenog lani do ožujka ove godine, a sad sam ga privremeno zatvorila i tražim odgovarajući prostor u središtu grada - pojašnjava ona dok šećemo prema središtu Zagreba i njezinoj omiljenoj tržnici Dolac. Priča kako je u Zagreb došla na studij modnog dizajna tj. kostimografije, a po završetku studija je ostala ovdje. Živi sa dvoje cimera i tek nabavljenim psićem, četveromjesečnom Dramom. Svatko ima svoj životni stil, pa ne govori o navikama svojih cimera. Ističe kako odlazak u kupovinu podrazumijeva platnene vrećice koje može koristiti više puta, te ih kad se zaprljaju oprati u perilici rublja. Kupuje na provjerenim štandovima, a donosi svoje staklenke i kutijice za namirnice.
- Molim vas 20 deka suhih šljiva, govori prodavaču i pruža mu staklenku. Već navikao na takvu praksu, prodavač u tri spretna pokreta ubacuje suhe voćke i vraća Anamariji punu staklenku.
- Imam više kupaca koji tako dolaze i donose svoju ambalažu. Podržavam ih u tome, jer to rade kako se najlon i plastika ne bi toliko trošili i zagađivali Zemlju - kratko odgovara prodavač Mario Pongrac (44) okrećući se sljedećem kupcu dok Anamarija u platnenu vrećicu stavlja staklenku. Kupit će još nekoliko paprika i lubenicu, isplanirala je.
- Nikad nisam imala problema što donosim svoju ambalažu. Kumice na placu me već znaju po tome, a ima i sve više trgovina u kojima možete kupiti masline ili neku hranu i ponijeti kući u vlastitoj ambalaži. Žalosti me što u Hrvatskoj nema niti jedne istinske zero waste trgovine. Bilo je nekoliko pokušaja, no ubrzo su počeli koristiti jednokratnu plastičnu ambalažu i sve im je palo u vodu.
- Mislim da se u Hrvatskoj polako budi svijest o problematici očuvanja okoliša, a jesmo li spremni za zero waste, tek ćemo vidjeti. Hrvatska i Zagreb bi do 2020. godine trebali reciklirati 50 posto otpada, a mi smo na svega 9 posto. Zbog toga ćemo plaćati penale mi, građani, iako je količina otpada kojeg ja skupim u dva mjeseca jedva jedna konzerva. Doslovno je tako jer se kod mene vrlo malo toga baci. Bacam stare kartice, markice od odjeće ili naljepnice od voća. I to je to. Kompostiram, recikliram, izrađujem svoje - nastavlja ona nabrajajući kako zero waste filozofija podrazumijeva pet temeljnih principa: ne kupuj ambalažu, odbij ambalažu, ponovo upotrijebi ambalažu, kompostiraj i recikliraj.
- Razne udruge i tvrtke me pozivaju na predavanja kako bih im približila ideju o tome i od toga živim. Evo, nedavno me jedna tvrtka zvala da za njih snimim reklamu o biorazgradivoj ambalaži. Ima interesa. Pokrenula sam i Facebook stranicu Zero waste Croatia koja je do sad skupila oko 8000 pratitelja, a posebno sam ponosna na našu grupu Sharing is caring koja se temelji na cirkularnoj ekonomiji. To znači da ondje na razini cijele Hrvatske ljudi mogu razmjenjivati i dijeliti predmete koji im više ne trebaju, pa čak i usluge u kojima su stručn -, istaknula je. Trenutačno obavlja završne pravne korake kako bi i formalno pokrenula udrugu Zero waste Croatia. Priznaje ipak da je lakše na taj način živjeti kao samac nego kao čovjek s obitelji.
- No nije nemoguće. Znam za ženu u SAD-u koja ima dvoje djece i supruga i stvarno žive zero waste. Ali to znači da za djecu nema plastičnih igračaka, nema bombona iz trgovine u šarenoj ambalaži nego se kupuju slatkiši u rinfuzi i slično. Nije nemoguće, ali je puno, puno teže -, zaključila je za kraj.
PRAVILA ZERO WASTE POKRETA
1. ne kupuj ambalažu
2. odbij ambalažu
3. ponovo upotrijebi
4. kompostiraj
5. recikliraj
ANAMARIJIN RECEPTI
DEZODORANS
2 žlice kokosovog ulja
2 žlice kakao maslaca ili karite maslaca
15 kapi eteričnog ulja limuna ili čajevca
2 - 3 žlice sode bikarbone
Sastojke dobro promiješati u staklenci te nanositi po potrebi kao kremu na područje pazuha.
PILING ZA TIJELO
1 žlica šećera
1,5 žlica maslinovog ulja
Sastojke promiješati te natrljati tijelo prije tuširanja. Tekstura skida mrtve stanice kože te omogućuje bolji sjaj.
MASKA ZA LICE
pročišćena zelena glina, proizvoljna količina
destilirana voda, proizvoljna količina
Promiješati sastojke dok se ne stvori kremasta tekstura, nanijeti na lice i držati oko 20 minuta. Maska dubinski čisti pore i lice.
OCAT ZA ČIŠĆENJE
- kupiti u rinfuzi 7 postotni alkoholni ocat; prodaje se u bocama od pet litara
Staklenku napuniti octom te u njega ubaciti cvjetove lavande ili agruma (naranče, limuna)
Ostaviti da stoji mjesec dana, a zatim procijediti
Mješavina služi za čišćenje i dezinfekciju svih površina u kućanstvu
PRIPAZITE KAD TRAŽITE PARTNERA: Svatko ima samo dva savršena para u horoskopu