To je to što me zanima!

Žena u muškom klubu: 'Jedina u Europi radim vlastite cigare'

Za Sarajku Sanju Lopar nije postojala riječ “ne mogu” i “teško je”, a htjela je iskoristivost cijelog proizvoda, pa je došla na ideju da napravi svoju cigaru, bez aditiva, umjetnih aroma i bojila
Vidi originalni članak

Ja sam Sanja i prva sam žena u Europi koja proizvodi svoje cigare, kazala nam je odmah na početku Sarajka s pulskom adresom, Sanja Lopar (61).

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Upravo je ona imala dovoljno ludosti i hrabrosti da postane jedina žena u muškom svijetu koja je zbog svoje upornosti, strasti i pozitivne energije odmah prihvaćena kao punopravni član “muškog društva”. Njezine cigare nose “ring” na kojem piše L. Mnogi će misliti da je to zbog prezimena Lopar, no L kada ga se izgovara na francuskom znači “ona”. Cijela njezina životna priča može se pretočiti u pravi bestseler, a sve je počelo kada je u jeku rata u Sarajevu ranjen njezin tada osmogodišnji sin.

U Sarajevu je do kraja osamdesetih godina radila kao novinarka na tamošnjoj radioteleviziji, a kasnije se okrenula privatnom biznisu i osnovala kompaniju koja je trgovala naftom i derivatima nafte. U ratu su sve izgubili a još gore, dogodila se tragedija.

ZAJEDNIČKI PROJEKT Dalibor i Jelena su preuredili štagalj: 'Postao nam je dom'

- Moj sin je u ratu teško ranjen u glavu. Da bi preživio, morali smo hitno izaći iz Sarajeva. Nije bilo lako. Lavovski sam se borila i uspjela ga nakon pet dana evakuirati i doći do Ženeve, iako je sarajevski aerodrom tada bio blokiran i morala sam se  “boriti” s UNPROFOR-om i Unicefom koji su govorili da ne može - ispričala je.

Tamo je njezin sin uspješno operiran i danas nema nikakvih zdravstvenih tegoba. Došavši u Ženevu najprije je trebalo naučiti francuski jezik kako bi se uklopila. Za nju nije postojala riječ 'ne mogu' i 'teško je'. Učila je marljivo i tražila posao.

Ekskluzivne kubanske cigare

Radila sam više poslova: kao administrativna sekretarica u Hospital de la Tour, PR savjetnica u prodaji kolekcijskih Mont Blanc proizvoda u Navilleu, do Ministarstva financija Kantona Ženeve gdje sam bila šef nekoliko projekata do generalnog zastupništva MYT tehnologije tretiranja otpada i na kraju do formiranja cigar branda Lopar International. Tako sam postala prva Europljanka u proizvodnji ekskluzivnih kubanskih cigara, ukratko je ispričala energična Sarajka. Žena s cigarom i danas privlači pažnju, a ona je svu svoju energiju usmjerila da njezine cigare budu ekskluzivne, vrhunske i da mnogi govore o njima.

Do toga se dolazilo godinama, ali zato, kaže, danas dobar dio svjetskih moćnika, političara, biznismena pa i holivudske kreme konzumira njezine cigare.

- Imala sam puno sreće kada sam došla u Ženevu. Imala sam takav splet okolnosti i zvijezde su mi se posložile da mi se isprepletu putevi s određenim ljudima koji su me primijetili. Radila sam za jednu financijsku švicarsku korporaciju kao jedina žena, a svi su pušili te cigare, pa na kraju i ja. Pušeći cigaru u Ženevi sam zapela za oko jednom fotoreporteru koji je htio napisati priču o meni. Nakon toga su me zvali iz cigar kluba u Ženevi da uđem u klub i postanem potpredsjednica. Pušila sam tada druge brendove jer nisam imala svoju cigaru. Moj suprug Dragan mi je, moram naglasiti, bio i ostao velika podrška u svemu. Njemu, koji nije pušio cigare, rekla sam da nije ok da sama pušim te cigare javno i zamolila ga da mi se pridruži. Najprije je gunđao. Na kraju sam pobijedila i danas oboje uživamo u cigari. Prije moje “cigare Lopar” jedan dan sam mu došla sa suludom idejom, jer dotadašnje cigare koje sam pušila, pred kraj postaju gorke jer se eterična ulja lijepe pri visokim temperaturama i kako se primičete kraju cigare, sve nečistoće (proteini, šećeri, nikotini..) se koncentriraju na tom zadnjem dijelu i okus postaje užasan, degradiran - objasnila je Sanja.

Htjela je iskoristivost cijelog proizvoda, jer su u protivnom bačeni novci, pa je došla na ideju da napravi svoju cigaru, bez aditiva, bez umjetnih aroma i bojila, čisto prirodnu. Budući da je puna ideja, strastvena i predana poslu, Sanja se upustila u razgovor s poznanikom s Kube čija je obitelj proizvodila cohibe. Rekla mu je da bi jako željela imati svoju cigaru, ali ne za prodaju, već da napravi baš svoju cigaru, za svoj gušt.

- To ih je iznenadilo i bilo im ujedno i izazov. Trebalo mi je gotovo dvije godine da pogodimo okus moje cigare. To je proces koji je dugo trajao. Puno puta su mi slali iz tvornice uzorke kako bih odabrala pravi omjer. Volim kompleksnost arome, pa je bilo vraćanja cigare. Nisam ni sama znala što želim, i onda me vlasnik tvornice pitao koje točno arome želim u cigari. Mislila sam da govori o aromama jagode, vanilije..., a kada su mi otkrili arome koje se postižu fermentacijom duhana, to je bio pun pogodak. Spojila sam arome kave, kože, šume, humusa i dobila sjećanje na Baščaršiju i svoju prvu cigaru - odala je.

Odmah sam znala da je to 'moja cigara'

Veliku ulogu u stvaranju cigare po mjeri ima tzv. blender, a to je osoba koja vrši mješavinu duhana da bi se dobila željena cigara. On je alfa i omega tvornice, a Sanja kaže da su ti ljudi pravi umjetnici koji poznaju duhan do zadnjeg detalja. Njezine cigare, dodala je, prolaze najmanje četiri fermentacije duhana dok druge prije proizvodnje prolaze maksimalno dvije fermentacije, jer jedna fermentacija traje oko godinu i pol dana.

- Kako bih dobila moju aromu, trebalo je čekati, a te 2009. godine primili smo sedam numeriranih primjeraka raznih cigara od ponuđača, kako bi otkrili svoju. Uzela sam onu pod brojem pet (kao Chanel 5), i nakon nekoliko povučenih dimova znala sam da je to moja cigara. U početku se zvala Sarajevo jer me cijela podsjećala na “kafu na Baščaršiji”. U četiri godine kreirala sam još četiri cigare koje su potpuno drugačije jedna od druge. Svaka ima svoj potpis i svoje arome - ispričala je.

Međutim, u komercijalnom pravcu sve je krenulo kasnije, 2013. godine a njezina tvrtka “Lopar International” danas je sinonim za luksuzne cigare. Proizvode se u limitiranim serijama i prodaju na ekskluzivnim mjestima po svijetu.

Hobi, a ne biznis

- One su moj hobi a ne biznis. Nije mi važno koliko ću ih prodati, već da onaj tko ju konzumira bude prezadovoljan. Moje cigare ne podliježu procesu fumigacije, već dužem procesu 78-satnog dubokog zamrzavanja kako bi se uništile eventualne larve koje se začnu na stabljikama duhana. Cigare su potpuno prirodne, bez ikakvih kemikalija. Kolekcija ima pet modela: Wide Churchill, Toro, Robusto, Corona i mala Corona, a cigare su izrađene od najboljih listova duhana: Cube, Nicarague, Dominikanske republike, Hondurasa i Ekvadora, a svaka je ručno rađena. Proizvode se na Kostariki, a prodaju na najluksuznijim mjestima od Monaka do Marseillea, Švicarske... i koštaju od 17 i 20 eura, a na ekskluzivnim mjestima i do 80 eura po komadu - kaže Sanja.

Na Kostariki u tvornici je bila prilikom stvaranja, a kada je pravi omjer aroma postignut i brend zaštićen, više nije bilo više potrebe odlaziti tamo.

- Omjeri ostaju naša tajna - kaže Sarajka koja se prije dvije godine sa suprugom doselila u Istru koja ju je očarala.

POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Idi na 24sata

Komentari 9

  • mudodokolenko 22.02.2020.

    hvala bogu zna baba koliko cigara triba bit duga i debela a kad je puši zna kako je olizat

  • babo8668 22.02.2020.

    Rukno bi ja babicu bez problema

  • kliko 22.02.2020.

    Ove Corona su vjerojatno ovih dana vrlo prodavane!

Komentiraj...
Vidi sve komentare