Amerikanka Jamila Davis (25) živi na Floridi. Vitiligo su joj dijagnosticirali kad je imala osam godina. Na koži su joj se pojavile bijele mrlje koje su se počele širiti. Afroamerikanka je, pa je bolest bila očitija jer se isticala na crnoj koži. Jamila se prisjeća kako su ljudi znali piljiti u nju, piše Daily Mail.
Prije dvije godine dogovarala se s ocem kako bi promijenili prehranu i postali vegani, no otac joj je iznenada umro od moždanog udara. Ona je odlučila poštovati njihov dogovor te je zaista izbacila meso iz prehrane. Tvrdi kako je već nakon godinu dana primijetila promjene jer joj se na neke dijelove kože počela vraćati boja.
Kaže kako joj se na najprije na veći dio lica vratila nijansa njezine boje kože. Davisova tvrdi i kako ne koristi druge oblike liječenja vitiliga te da otkad se prebacila na vegansku prehranu nije posjetila dermatologa.
- Ne postoje znanstvene studije koje bi nam ukazale na mogućnost liječenja vitiliga bilo kakvim alternativnim metodama, uključujući prehranu. Vitiligo je kronična autoimuna bolest kože koja se manifestira pojavom depigmentiranih žarišta na koži i na sluznicama. Nije nam u potpunosti jasno zašto se javlja, a smatra se da ulogu u nastanku bolesti ima genetska predispozicija u kombinaciji sa okolišnim čimbenicima i stresom. Sve konvencionalne metode liječenja se temelje na suzbijanju upalnog odgovora u koži. U liječenju vitiliga primjenjujemo lokalnu, sistemsku i fototerapiju. U lokalnoj terapiji primjenjujemo kortikosteroide i imunomodulatore, u sistemskoj određene antioksidanse i ekstrakt paprati Polypodium leucotomos, a fototerapiju primjenjujemo uskospektralnim zračenjem UVB zrakama valne duljine 311 nm. Zdrava prehrana je općenito bitna za zdravlje čitavog organizma, no sama po sebi nije dovoljna za pojavu repigmentacije kože, pojasnila je dr. Maja Kovačević, specijalizantica dermatologije i venerologije i tajnica Hrvatskog saveza oboljelih od vitiliga.
Autoimuna bolest djeluje tako da imunološki sustav napada vlastite melanocite doživljavajući ih kao opasnost i strano tijelo. - Uslijed toga krene proizvodnja protutijela i T limfocita koji uništavaju melanocite, stanice zadužene za bojanje kože. Postoje dva oblika bolesti: segmentalni koji zahvaća manju površinu tijela najčešće oko očiju i usta, te nesegmentalni koji zahvaća veće površine tijela. Vitiligo je uočljiva bolest i ona sve naše pacijente jako stigmatizira, pojašnjava dr. Vedrana Bulat, spec. dermatovenerologinja iz KB Sestre Milosrdnice dodajući kako se u javnosti ponekad vrlo pogrešno misli da je riječ o bolesti koja ima samo estetski učinak, a ne zna se da je riječ o vrlo složenom zdravstvenom stanju.
- Ljudi sa proširenim oblikom pored vitiliga imaju i druge autoimune bolesti. Često je to Hashimotova bolest tj. bolest štitnjače, češće imaju pernicioznu anemiju, Addisonovu bolest te druge endokrinopatije. Kompleksnost te bolesti ujedno je i razlog zašto još za nju nemamo lijek, istaknula je dr. Bulat. Kazala je kako u Hrvatskoj oko dva posto ljudi pati od te bolesti, a najčešće je dijagnosticiraju u dobi od osam godina, kao kod Jamile Davis.
- Nikad me nije smetalo odrastanje uz tu bolest. Zapravo, voljela sam činjenicu da sam jedinstvena. No bilo je trenutaka kad su djeca u mene upirala prstom podsmjehujući se ili su mi govorili neke zlobne komentare. Sad kad sam okrenula tijek bolesti i prolazim kroz isti proces kao kad sam izgubila pigmentaciju, opet bulje u mene, pokazuju prstom, a djeca pitaju roditelje što mi je s licem. Prijatelji i obitelj govore da im je nevjerojatno gledati me kako se vraćam svojoj originalnoj boji te koliko sam snažna u prihvaćanju sebe, istaknula je.
Bolest joj se pojavila 2001. godine kad je na očnom kapku zamijetila sićušnu bijelu mrlju. Roditelji se nisu pretjerano zabrinuli. No uskoro su se mrlje počele javljati po cijelom tijelu, pa su je roditelji odveli liječniku.
- U početku nismo mislili o tome. Išla sam na karate, pa smo mislili da je riječ o nekoj maloj ozljedi. No kad se počelo širiti po tijelu, postali smo zabrinuti. Nije se proširilo preko noći, neko je sve trajalo tjednima, mjesecima, pa čak i godinama. No kako su nastajale nove i nove mrlje, znali smo da to nije normalno. Mama mi je medicinska sestra, pa me odmah odvela dermatologu. Tada smo doznali moju dijagnozu, prisjetila se.
Objašnjava kako su je ljudi uvijek gledali i propitkivali o njezinoj bolesti, a primijetila je kako su se neki i iskreno bojali kad je bila blizu male djece.
- I sad u ovoj dobi djeca se ponekad boje prići mi. I to je u redu, izgledam drugačije. A kad sam cijela postala bijela, nisu mi ni smetali. Puno su piljili u mene, ali nisam dopustila da me to dotakne. Uvijek sam pronalazila način da drugim objasnim što mi je i uvijek sam se osjećala prihvaćenom nakon što bi naučili što mi je, kazala je. Odlučila je priječi na veganstvo nakon očeve smrti jer su, tvrdi, oboje planirali promijeniti životne navike.
- Oboje smo se htjeli više čuvati, no nikad nisam mislila da ću time vratiti boju. Duboko u sebi znam da je ponosan na mene i priliku koju sam iskoristila. Zbog njega sam odlučila posvetiti se veganstvu, zaključila je. Prije veganstva uglavnom je jela piletinu, ribu i malo crvenog mesa. No s druge strane, bez ograničenja je uživala u sladoledima, brzoj hrani i pomfritu. Iako je sad veganka, još uživa jesti pizzu, ali sa sastojcima koji su zamjena za meso, dodala je.
- Područje vitiliga je izuzetno pogodno za manipulaciju ljudima. U tijeku bolesti postoji i spontana repigmentacija bez primjene ičega. Tijelo samo uspije repigmentirati kožu i onda se često terapijska opcija pripisuje onome što su ljudi uzimali. U ovom slučaju Amerikanke vjerojatno se radilo o stanju koje bi joj se zbilo i bez primjene ičega. Imali smo i takvih pacijenata, istaknula je dr. Bulat upozoravajući kako je terapija najučinkovitija u prvim mjesecima bolesti. Suočeni s teškom dijagnozom mnogi ljudi se okreću alternativnim oblicima liječenja, i tu izgube dragocjeno vrijeme u kojem su mogli imati rezultate.
- Liječenjem se pokušava razbuktani imunološki sustav utišati. Kod onih koji rano dođu jer su melanociti samo u stanju spavanja, terapijom ih budimo i aktiviramo. To stanje traje oko dva mjeseca i tu je najbolji terapijski uspjeh svih metoda koje primjenjujemo. Na žalost, kod nas pacijenti dolaze nekoliko godina u zakašnjenju jer su u međuvremenu iskušavali druge metode. Istraživanjem alternative gubi se dragocjeno vrijeme za liječenje, istaknula je dr. Bulat.
Pa ipak, Davisova je uvjerena kako je u njezinom slučaju rješenje bilo promjena prehrane.
- Pomaže mi jer tijelu nudim nutrijente koji su mu potrebni kako bi promijenio procese u mom tijelu. Mislim da je to jednostavno: ako daš tijelu ono što zaslužuje, jednostavne stvari mogu se popraviti. Osjećam se puno bolje i mislim da mogu ići i dalje, kazala je Davisova ističući kako se nikad nije osjećala sretnijom zbog sebe te je odlučila svoju priču podijeliti s javnošću kako bi i druge motivirala da prigrle svoj izgled bez obzira kakav on bio.
- Mogu drugima pokazati kako da se vole bez obzira na zdravlje, kako da budu snažni u glavi, i kako da stvari za sebe naprave fantastičnima. Svakog dana prihvaćam sebe u punini i zauvijek ću voljeti ovo stanje. Ono nije izgradilo moj život i ono nije glavna činjenica o meni. No pomoglo mi je da rastem i naučim se iskreno voljeti. Vjerujem da ljudima mogu pokazati kako razviti samopouzdanje. I na kraju, želim drugima pokazati gdje ih može odvesti ljubav prema sebi. Čak i ako ne želite promijeniti prehrambene navike, znajte da ste uvijek lijepi i snažni sa svojim stanjem, zaključila je.