Upravo je istraživanje zdravstvenih dobrobiti urbanih društvenih vrtova u Denveru, u američkoj saveznoj državi Colorado, navelo profesoricu Jill Litt na put da u gradovima diljem svijeta posadi prirodni čimbenik zadovoljstva.
POGLEDAJTE VIDEO:
Litt je bila zadivljena načinom na koji su urbani vrtovi, osim što promiču tjelesnu aktivnost ili zdravu prehranu, bili put do boljeg općeg raspoloženja. Pomogli su ljudima da steknu nova poznanstva i ublaže svoju tjeskobu.
Zadovoljan zbor
„Bilo je kao da su svi govorili prema scenariju”, kaže Litt, viša istraživačica na Institutu za globalno zdravlje u Barceloni, ili ISGlobal, u Španjolskoj. „Svi su govorili o dobrom raspoloženju kad zaprljaju ruke zemljom, no i o osjećaju odmora od gradskog života.”
Zanima je kako se ljudi povezuju s krajolicima i mogu li takve veze pomoći u prevenciji bolesti. Uspjesi koje je Litt primijetila u urbanom vrtlarenju naveli su je da posumnja na vezu između prirode i dobrobiti stanovnika gradova.
„Čak i u vrlo urbanim, izgrađenim okruženjima čuli su ptice, osjetili vjetar na svojim obrazima i u kosi i imali su osjećaj spokoja”, rekla je.
Litt vjeruje da estetski, fizički i društveni aspekti takvih aktivnosti pojačavaju ljudska osjetila, imaju emocionalni učinak i poboljšavaju opću dobrobit.
Ona svoju ideju stavlja na kušnju u istraživačkom projektu koji je dobio sredstva od EU-a kako bi istražila kako se aktivnostima u prirodi može uhvatiti u koštac s temeljnim uzrokom lošeg zdravlja koji medicinska struka često zanemaruje, a društvo stigmatizira: usamljenost.
Projekt pod nazivom RECETAS, trajat će pet godina do veljače 2026. Inicijativa koju vodi ISGlobal uključuje partnere iz pet zemalja EU-a: Austrije, Češke, Finske, Francuske i Španjolske, kao i Ujedinjenog Kraljevstva, Australije i Ekvadora.
Usamljenost je vrlo raširena u Europi, a pogađa ljude svih dobi i podrijetla. Godine 2022. prvo istraživanje na tu temu na razini EU-a pokazalo je da se 13 % ispitanika osjećalo usamljeno većinu ili cijelo vrijeme tijekom prethodna četiri tjedna, a 35 % ih je imalo je osjećaj usamljenosti barem dio vremena.
Iako predstavlja rizik za mentalno i fizičko zdravlje, usamljenost se rijetko rješava sve dok ne prouzroči štetu koja zahtijeva medicinsku intervenciju.
Svjež zrak i prijateljstva
U šest gradova: Barceloni, Marseilleu, Pragu i Helsinkiju u EU-u, te Cuencom u Ekvadoru i Melbourneom u Australiji, istraživači stvaraju susjedske grupe ljudi koji se okupljaju na mjestima u prirodi.
Stručnjaci za skrb smatraju uključene osobe usamljenima i upućuju ih istraživačima projekta RECETAS, prema Litt.
Grupe biraju aktivnosti s izbornika lokalnih opcija kao što je izlet u park ili botanički vrt ili šetnja uz obalu mora ili rijeku.
Popratni tečaj osmišljen je kako bi pomogao ljudima uočiti znakove i simptome usamljenosti i povezati se s drugima tijekom aktivnosti kako bi je ublažili.
Tjedne sesije također uključuju razdoblje razmišljanja, vođenje dnevnika o vremenu u prirodi, promišljanje ili meditaciju.
„Priroda je lubrikant koji potiče ljude da se otvore”, kaže Litt, koja također radi na Odjelu za studije okoliša na Sveučilištu Colorado Boulder. „Čak i ako su ljudi relativno povučeni, nešto u vezi s grupom stvarno im pomaže. Neobično je lijepo sjediti u grupama i čuti koliko ovo ispunjava prazninu u životima ljudi.”
Češka poslijediplomska istraživačica po imenu Blanka Novotná slaže se.
Stacionirana u Stručnom centru za dugovječnost i dugotrajnu skrb na Karlovom sveučilištu u Pragu, Novotná je rekla da su prijateljstva stvorena u tamošnjoj projektnoj grupi pomogla barem jednoj osobi u teškim vremenima.
Rekla je da se žena pridružila tjednima nakon što joj je muž umro i da je bila previše emotivna da bi govorila na prvim sesijama. Zatim je, tijekom šetnje šumom, drugi član grupe koji je bio ožalošćen nježno uvjerio ženu da će joj vrijeme i priroda pomoći da se nosi s tim, pružajući joj dobrodošlu podršku.
Iza svake grupe stoje socijalni radnici, zdravstveni stručnjaci, planeri i biolozi koji se usredotočuju na poveznicu između prirode i mentalnog zdravlja.
Jedan od stručnjaka također služi kao vođa grupe prvih devet tjedana, nakon čega je cilj da grupa nastavi sama snagom stečenih prijateljstava.
Zelene rute
Dr. Tadhg MacIntyre, psiholog za okoliš na Sveučilištu Maynooth u Irskoj, rekao je da su pandemija bolesti Covida-19 i široko rasprostranjena ograničenja koja je izazvala dali nove uvide u to zašto ljudi koriste zelene površine i što od toga imaju.
Rekao je da su motivi obično bili društvena interakcija i mentalno blagostanje, a ne fizička aktivnost.
„Ljudi su počeli shvaćati da se zapravo radi o povezivanju sa susjedima, prijateljima i obitelji ili o prilici da jednostavno sjede pod drvetom, uživaju u prirodi i osjećaju njezine obnavljajuće moći”, rekao je MacIntyre.
On vodi još jedan projekt kojega financira EU i ispituje kako priroda može pomoći ljudskom zdravlju. Pod nazivom GO GREEN ROUTES, projekt je započeo na vrhuncu pandemije u rujnu 2020. i trajat će do kolovoza 2024.
U šest urbanih središta: Burgas na crnomorskoj obali Bugarske, Limerick u Irskoj, Lahti u Finskoj, estonska prijestolnica Tallin, Umeå u Švedskoj i Versailles izvan francuske prijestolnice Pariza, istraživači grade ili obnavljaju parkove i zelene površine.
U Limericku rezultat je 1,2 kilometra duga ruta kroz predgrađe grada. Lokalni stanovnik dr. Mark Lyons, koji predaje o snazi i kondiciji na Sveučilištu u Limericku, koristi novu rutu za hodanje i trčanje dok njegova djeca voze bicikl i skuter po njoj.
„Pokazalo se da je to prijeko potrebna poveznica između lokalnih škola kako bi ljudi hodali i vozili se biciklom daleko od prometne gužve”, rekao je Lyons. „Biciklisti, šetači i trkači mogu sigurno koristiti rutu. Koristi je vrlo raznolika demografija, što je sjajno vidjeti.”
Sudjelovanje zajednice važan je aspekt projekta. Mještani dijele dizajnerske ideje s gradom i pomažu u stvaranju prostora.
Praktična interakcija s prirodom uklopljena je u projekte koji uključuju dječja igrališta izrađena od prirodnih materijala kao što su trupci za trčanje i jame s piljevinom za kopanje.
Pozitivni začarani krugovi
Vrijeme provedeno u prirodi ne koristi samo mentalnom i fizičkom zdravlju ljudi, već predstavlja i dobitak za sam okoliš, smatra MacIntyre. Rekao je da je to zato jer što više ljudi redovito komuniciraju s prirodom te više brinu o njoj i vjerojatno će promijeniti način života kako bi smanjili svoj otisak na okoliš.
Prije nego što je postao psiholog za okoliš MacIntyre je bio sportski psiholog i radio je s profesionalnim sportašima. U tom se području vrijeme provedeno u prirodi, aktivno ili pasivno, smatra važnim aspektom za liječenje stresa.
MacIntyre je također bio uključen u istraživanje koje pokazuje da smanjena pokrivenost drvećem i visoke razine zagađenja bukom u gradovima mogu dovesti do viših razina stresa za stanovnike.
U Lahtiju je projekt GO GREEN ROUTES izgradio šumsku šetnicu u medicinskom centru kako bi pružio dobrobiti prirode radnicima, pacijentima i posjetiteljima. Šetnica vodi ljude na rutu kroz šumu s područjima za promišljanje, opuštanje i društvenu interakciju.
To podsjeća na japansku ideju „šumskog kupanja”, gdje prizori, zvukovi i mirisi šume trebaju pomoći u opuštanju.
„Uključujući građane u mnoge različite primjere projekta GO GREEN ROUTES, u mogućnosti smo iskoristiti dobrobiti za njihovo zdravlje i dugoročno pomoći okolišu”, rekao je MacIntyre.
Autor Ali Jones
Istraživanja u ovom članku financira EU. Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije.
Više informacija
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.