Ravno stotinu jaja i 27 kilograma brašna samo su dio materijala koji je bio potreban za golemu pincu tešku 41 kilogram koja je oduševila sve prisutne na nedjeljnoj preduskrsnoj fešti u mjestu Mužini nadomak istarskog Žminja.
Tradicionalna je to manifestacija naziva "Istrijanske pinci pod čerepnjom na ugnjišče" koja se na Cvjetnicu održala već jedanaestu godinu zaredom, a na fešti domaćice pokazuju kako su se nekad u davna vremena radile ove slastice koje su jedan od glavnih simbola Uskrsa. Na početku spomenutu najtežu megapincu napravila je Zdenka Jakus (53) iz mjesta Vlašići u okolici Žminja koja nam je otkrila da je već nekoliko puta radila te ekstra velike pince kao svojevrstan izazov koji sama sebi postavlja, isprobava, eksperimentira.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pinca je pečena pod čerepnjom, odnosno, ispod peke, a Zdenka nam je spremno nabrojala sve što joj je bilo potrebno da umijesi megapincu: 27 kilograma brašna, stotinu jaja, kilogram i pol svježeg kvasca, 10 litara mlijeka, 4,6 litara kiselog vrhnja, 2,5 kilograma suhih grožđica, 1,5 litra ruma, 1,8 kilograma rastopljenog maslaca, 6 kilograma šećera, 800 grama soli te 27 naribanih limuna i isto toliko naribanih naranči. Pincu je punih 11,5 sati pekla na ognjišču kod svog brata i kunjade (bratove žene), od 21.15 sati navečer do 8.45 sati sljedećeg jutra. Vatru je ložila vani na kaminu pa je lopatom pomalo donosila potrebnu količinu žara da se pinca ispeče kako treba i dobije finu boju i aromu, a da pritom nema opasnosti da će se prepeći izvana i ostati sirova iznutra.
- Peći pincu pod čerepnjom jako je teško i zahtjevno. Jer to nije onaj klasičan način kao kad se meso peče. U slučaju pince peka mora biti samo topla, ne smije biti previše žara, i kad je ovako velika sve traje jako dugo. U procesu pečenja para izlazi na male rupice, i kad to prestane znam da je gotova. A da ste vidjeli nakon što sam je zamijesila, dok sam se dovezla do brata tijesto mi se u autu diglo do krova iz zdjele – priča nam Zdenka koja je, kad se prvi put prije nekoliko godina odlučila peći najtežu pincu za feštu, najprije zapitala gdje pronaći tako veliku peku.
Našla ju je, kaže, na agroturizmu 80-godišnjeg Mihe Miličića iz obližnjeg mjesta Paladnjaki, a njegovi savjeti bili su joj dragocjeni dok je usavršavala ovu zahtjevnu vještinu.
- Kad sam vidjela Mihu na fešti zagrlila sam ga, tako sam mu zahvalna svemu što me naučio. Jer beseda je beseda, a djela su djela - kaže nam Zdenka koja već planira kako će i sljedeće godine za feštu u Mužinima raditi gigantsku pincu.
Uvijek je to, priznaje, novi izazov u kojem trenira samu sebe, provjeravajući ujedno može li odraditi taj zadatak i cilj koji si je postavila. A pritisak nije mali, jer se od Zdenkine najteže pince mnogo očekuje. Kompletan materijal financira Turistička zajednica Općine Žminj, i pinca se, nakon što se razreže na fešti, besplatno dijeli posjetiteljima.
No Zdenka, iako pažljivo prati višesatni proces pečenja, zapravo nikad do kraja nije sigurna kako je slastica ispala i kakva je iznutra, sve do onog trenutka dok pincu javno ne razrežu pred svima. Tek nakon tog trenutka istine pritisak popusti i zamijeni ga veliko zadovoljstvo i sreća. Uzbuđenje i neizvjesnost koje prethode rezanju pince nisu ništa manji ni zbog činjenice da je Zdenka već nekoliko puta za feštu pekla najtežu pincu, i s prošlogodišnjom od 43 kilograma je oborila sve rekorde. Za tu je pincu, koja je dva kilograma teža od ovogodišnje, koristila istu količinu materijala, no ipak je tu dva kilograma razlike. To samo dokazuje, otkriva nam Zdenka, da je stvar u metodologiji pečenja koje na kraju čini tu razliku u težini. A kad to kaže ovakva iskusna majstorica onda svi shvaćamo da je za ispeći golemu pincu pod pekom potrebno mnogo finesa i iskustva koje Zdenka zasigurno ima jer ovu slasticu peče od malih nogu, kad ju je počela spravljati zajedno s mamom i bakom.
Inače, manifestacija naziva "Istrijanske pinci pod čerepnjom na ugnjišče" omiljena je i poznata u žminjskom kraju, ali i šire te je odličan uvod u turističku predsezonu, s obzirom da pokazuje kako Istra itekako ima što ponuditi i van ljetnih mjeseci. Tim više što je riječ o njegovanju tradicije i starih običaja, pa su se na fešti mogle vidjeti i druge razne pince od kojih je svaka predstavila neku tradicionalnu vještinu domaćice koja ju je napravila po receptu svoje mame ili bake.
Birala se, među ostalim, "najštabelejo pinco, najštabeleji vazmeni kolač i najlepče piturano jaje". Općenito su oduševljeni posjetitelji mogli uživati u uskršnjim običajima žminjskog kraja i tamošnjoj tradicionalnoj gastronomiji vezanoj za taj veliki blagdan, pa je na fešti, osim vrsnih pinci, bilo doista svega – raznih drugih slastica, hrane koja se tradicionalno poslužuje za Uskrs, vješto oslikanih jaja, špalete i drugih suhomesnatih proizvoda, domaćeg mladog luka, rotkvica... Održan je i turnir u pičenju jaja te otvorena mala butiga vazmene hrane.