Nicki Hari (49), danas majka dvoje djece, nije ni pomislila da bi ju jedan recept za lijek protiv bolova mogao dovesti do 25 godina dugačke ovisnosti. No kad Nicki danas zaboli glava, zadnje mjesto do kojeg ide je njezin ormarić s lijekovima. Umjesto toga će radije piti vodu, masirati sljepoočnice, zatvoriti se u mračnu sobu dok glavobolja ne popusti... Bilo što da ne posegne za tabletama.
Nekoliko tableta protiv bolova većini vjerojatno zvuči bezazleno, no za Nicki uvijek postoji opasnost od ponovnog razvijanja ovisnosti jer je punih 25 godina ova majka dvoje djece borila bitku s teškom ovisnošću o lijekovima koje je dobivala na recept. Ta ju je ovisnost 'koštala' braka, a skoro i života.
Na tablete protiv bolova se 'navukla' dok je još kao 18-godišnjakinja radila kao babysitterica.
- Počela sam osjećati bol u koljenima, a moj liječnik opće prakse nije imao pojma što mi je - prisjetila se danas 49-godišnjakinja za britanski Mirror. Liječnik joj je prepisao tablete pod imenom Codamol, mješavinu kodeina i paracetamola, no bol se nakon par mjeseci vratila pa je otišla specijalistu. Specijalist joj je rekao da bol u koljenima uzrokuju odlomljeni komadići hrskavice, te ju je naručio na operaciju za par tjedana.
- Ta je operacija sve promijenila - priznaje Nicki danas, i priča kako su joj, kad se probudila, dali morfin. Kaže da se tada 'osjećala kao da lebdi na oblaku'.
- Ništa oko mene više nije bilo bitno - kaže.
Kad su je otpustili iz bolnice, Nicki je zbog postoperativne boli ponovno prepisan Codamol, no ovaj put mnogo jača doza.
- Tada još nisam imala nikakvo mišljenje o tome, ipak mi je to prepisao stručnjak, a i djelovalo je, nije me boljelo - zaključuje prisjećajući se koliko je naivna bila u vezi svoje ovisnosti.
Kako su tjedni prolazili, Nicki se navikla na osjećaj 'opuštenosti' koje su joj tablete davale, no ubrzo je njihov učinak protiv bolova počeo slabiti pa je dozu sama povisila s tri prepisane tablete na njih deset.
- Kad bi prošlo više dana bez da uzmem Codamol, počela bih osjećati anksioznost i simptome koje ljudi imaju kad imaju gripu - kaže i priznaje da ni tada još nije shvatila da je riječ o simptomima ovisnosti. No osjećala je, kako opisuje, nervozu i 'promjene temperature'. Mislila je da je umor ili prehlada.
- Bilo je dana kad me boljelo i kad bih se preznojavala, pa bih uzela ibuprofen ili paracetamol, no simptomi su se vraćali - prisjetila se.
Kad je tri mjeseca nakon operacije ostala bez lijekova jer joj recept više nije bio valjan, Nicki se vratila u bolnicu i rekla da ju koljeno još jako boli i da treba novi recept. Procedura je uvijek bila ista, a kad bi jedan liječnik rekao da je 'došlo vrijeme da odmori od lijekova i napravi pauzu', Nicki bi otišla drugome koji bi joj napisao toliko potreban recept. Godine su prolazile, a ona je mijenjala liječnike opće prakse i inzistirala na priči da 'bol u koljenima nikako ne prolazi'. Ili bi, kaže, rekla da je boli nešto drugo i 'molila za još Codamola'.
- Napokon su mi dali recept za još šest mjeseci. I rijetko kad bi tko od njih išta posumnjao; a ako i bi , rekla bih da konstantno trpim bol. Ili bih naručila tablete online - priča i dodaje kako nikad nije spomenula simptome koje je osjećala kad bi tableta ponestalo.
- Bojala sam se da mi ih ne uzmu - priznaje.
Do 27. godine je bila potpuno ovisna, a uzimala je dvostruku dnevnu preporučenu dozu.
- Stalno sam im govorila da bol u koljenima ne prestaje, iako su me uporno slali na UV i rendgene koji ne bi ništa pokazali. No ja sam bila u bolovima. S opijatima poput Codamola je problem što, kad ih jednom počneš uzimati, oni počinju utjecati na receptore u mozgu zadužene za bol tako da u nedostatku opijata čovjek osjeća bol bez obzira na to što je sve u redu. Ili se barem uvjeriš da ju osjećaš - kaže Nicki i nastavlja s objašnjenjem kako je 'sve to dio ovisničkog ponašanja', baš kao i laganje sebi i drugima, čega ju je sram i danas.
Njene su laži uglavnom bile upućene liječnicima, poput one da je 'zagubila lijekove', ili da ide na iznenadni put pa treba koju 'kutiju viška'... No lagala je, priznaje, i obitelji prijateljima, i to uglavnom da nije stigla k liječniku, pa bi joj oni dali koji zalutali recept ili tabletu protiv bolova ako su imali...
Do 30-e je Nicki povremeno uzimala i Tramadol, jači opijat, a da bi zaspala sa simptomima ustezanja koje bi navečer počela osjećati uzela bi tablete za spavanje. No sada više nije bila sama, bila je u braku s Stevenom, direktorom prodaje.
- Govorio bi mi da se brine i da bih trebala smanjiti, no ja bi ih skrila i rekla da sam smanjila - prisjeća se Nicki najtežih perioda svog ovisničkog života.
No s vremenom je bila sve više očajna i sve joj je teže bilo nabaviti toliko potrebnu zalihu lijekova, pa je počela uvjeravati liječnike da treba još jednu operacija koljena. U narednih 12 godina ih je imala još šest, a kad su ju poslali psihoterapeutu, rekla je da joj 'preporučene vježbe ne djeluju kako bi trebale'... Jedini period kad je prestala s uzimanjem tableta protiv bolova bile su njene dvije trudnoće.
- Svaki sam put imala simptome ustezanja, kao i one nalik gripi ...Bila sam anksiozna i uplakana, stalno sam mijenjala raspoloženja i nisam gotovo uopće spavala. Pukla bih na supruga, a svi su mislili da je riječ o hormonalnim promjenama kroz koje trudnice znaju prolaziti. Bilo je teško, ali nisam bila u stanju riskirati živote svojih beba - ispričala je.
Negdje u to vrijeme, dok je bila čista, Nicki je počela uistinu povezivati simptome koje ima s nedostatkom lijekova.
Nakon što je rodila drugog sina obećala si je da više nikad neće uzeti Codamol, no nije to baš išlo tako lako... Budući da joj je porod bio težak, dali su joj manju dozu Codamola, no to je bilo dovoljno da ponovno 'pokrene' njenu ovisnost i za par je tjedana Nicki ponovno bila potpuno ovisna, baš kao prije trudnoće. Uspijevala je nekako brinuti o djeci, ali ne i o poslu u pozivnom centru gdje je radila. Odlučila je da će raditi na pola radnog vremena jer joj je bilo previše.
- Sram me reći, ali i obiteljski je život puno pretrpio - kaže majka dva sina koja je, kako sama priznaje, u krevetu omamljena provela mnogo vikenda koje je mogla provesti uživajući s djecom i mužem.
Muž Steven ju je ponovno upozorio da nešto mora promijeniti no, nije ga poslušala. Umjesto toga, Nicki je otišla korak dalje u osiguravanju svoje zalihe lijekova protiv bolova; liječnicima je preuveličavala o svom fizičkom stanju ne bi li 'dobila' još jednu operaciju...
- Oko 35-e sam se počela namjerno stalno žaliti na sinuse pa sam odbila vaditi umnjak kod zubara pod lokalnom anestezijom, znajući da ću završiti u bolnici. Veselilo me što ću tamo dobiti tablete protiv bolova - prisjeća se.
Pristala je i na histerektomiju (odstranjivanje maternice zbog ginekoloških problema), samo jer su neke pretrage dale nejasne rezultate. No par mjeseci nakon histerektomije dosegla je, kaže, dno.
- Većinu dana sam bila u krevetu. Nisam živjela, bila sam kao zombi. Tablete bih obično uzela navečer, nakon što bih dečkima spremila večeru i toliko bi me omamile da se ponekad nisam ni sjećala da sam ih uzela pa bi uzela još, priznaje. Nakon toga bi se samo onesvijestila...
Tijekom školskih praznika 2011. godine sam bila toliko letargična da se Steven sam bavio s djecom. Prijatelji su primijetili da sa mnom nešto nije u redu, pokušavali su sa mnom razgovarati, ali bi ih isključila. A i Stevenu je bilo dosta, naš brak više nije ni postojao...
Srećom, dvoje najbližih prijatelja od nje nije odustajalo. Zabrinuti za nju, jednog su joj dana banuli u kuću; nakon što su se popeli kroz prozor jer ih nije puštala unutra.
- Samo su mi umarširali u sobu i rekli: 'Vodimo te po pomoć.' - priča Nicki. Nagovorili su ju da se odjene i odveli psihijatru s kojim su već imali dogovoren termin. On joj je rekao da je vrlo ovisna i da ima veliki problem.
- Dio mene je znao da je u pravu, no dio je još negirao da imam problem - kaže Nicki i dodaje da su to 'ipak bile tablete koje joj je doktor prepisivao' i što se nje tiče, nije imala problem - uvjeravala je sebe.
Prosvjetljenje je doživjela kad ju je psihijatar pitao kako bi se osjećala da joj netko uzme sve tablete koje ima. Osjetila je napadaj panike... Pristala je otići na rehabilitaciju i uz pomoć terapije i udruge Anonimnih narkomana ostala je čista do danas.
- Napokon je život u mojim rukama, Izlazim s prijateljima, radim, provodim kvalitetno vrijeme sa sinovima - priča uzbuđeno i dodaje kako ne krivi liječnike. Njih je, kaže Nicki, ona izmanipulirala da dobije više lijekova. No medicinska profesija bi po njoj trebala istražiti sigurnije, alternativne metode kontrole boli, a ljudi bi trebali biti svjesniji rizika.
- Tableta tu i tamo zvuči bezazleno. No gotovo nikad nije - zaključuje.