Kanadska medicinska sestra bila je na putu otkrivanja tajne koja će ne samo promijeniti njen život, već život njenih pacijenata zauvijek. Rene Caisse je 1922., brinući se za 80-godišnju pacijenticu, na njenim prsima primijetila ožiljak.
Ona joj je objasnila kako joj je prije 30-ak godina dijagnosticiran rak dojke. Žena je emigrirala iz Engleske u rudarski kamp u sjevernom Ontariju, kaže Debbie Jakovac, vlasnica tvrtke Blue Moon biljke. Kad je posjeta liječniku u Torontu otkrila da ima rak, preporučena joj je mazektomija. Te su vrste operacija kasnih 1800-ih bile rizične, a pacijentica je već ranije izgubila jednu prijateljicu upravo zbog nje.
Zbog toga je, kad joj je medicinar u rudarskom kampu rekao da joj može pomoći s biljnim čajem, odlučila je isprobati to. Pila je biljnu mješavinu svaki dan, a kroz neko vrijeme tumor se značajno smanjio, piše Cynthia Olsken u Essiacu: Domorodački biljni lijek za rak. Medicinska sestra Cassie je dobila recept za biljnu mješavinu od pacijentice te ju je pospremila, kaže Jakovac.
Nedugo nakon toga, Cassie je posjetila svog prijatelja liječnika koji joj je ukazao na biljku koja raste u njegovom vrtu, a za koju je vjerovao da ima potencijal da riješi svijet raka. Isprobala ga na vlastitoj obitelji Kada je Cassienoj teti dijagnosticiran rak želuca i jetre dvije godine kasnije, sjetila se biljaka te dobila od tete pristanak da ju proba liječiti s biljnom formulom.
Iako su joj dali tek nekoliko mjeseci života, Casseina teta živjela je još 21 godinu bez povratka raka. Ohrabrena dobrim rezultatima, Cassie je počela eksperimentirati s biljkama, a do 1926. grupa liječnika je bila toliko zadivljena njenim radom da su napisali peticiju kanadskoj vladi kako bi se Cassie dali pravi uvjeti za rad.
Peticija je odbijena, a Cassie je prijetilo uhićenje zbog nadriliječništva - nešto što je uspjela izbjeći jer nije naplaćivala svoje usluge te zato jer je radila u suradnji s liječnicima pacijenata.
Osim toga, Cassie je radila testiranja na miševima, injektirajući im tip karcinoma Rous sarkom te ih potom liječeći biljnim čajem koji je nazvala Essiac (ime Cassie pisano unatraške). Glodavci su živjeli 52 dana, znatno dulje nego s bilo kojim drugim tretmanom. Cassie je uskoro odustala od standardnog posla medicinske sestre, želeći se posvetiti liječenju raka te primajući pacijente u svom stanu u Bracebridgeu, Ontario.
U suradnji s Frederickom Bantingom (suotkrivačem inzulina), liječila je pacijenta oboljelog od raka debelog crijeva i dijabetesa. Pacijentu je dan Essiac, a dijabetes i rak su oboje nestali.
Umjesto par mjeseci, živjela još 18 godina
Naposljetku joj je gradsko vijeće dalo prostor s pet soba za liječenje, gdje je pomagala tisućama ljudi s rakom.
Njena majka, kojoj je dijagnosticiran rak 1935. te su joj prognozirani još samo mjeseci života, tretirana je s Essiacom te je živjela još 18 godina. U 1938. je cirkulirala peticija kojom bi se Cassie omogućilo da liječi pacijente bez dopuštenja njihovih liječnika, no da bi prošla nedostajala su joj 3 glasa.
- Cassie je željela da liječnici priznaju da formula funkcionira prije nego im ju prepusti - objašnjava Jakovac.
Neprestano progonjena, Cassie je pretrpjela živčani slom te je naposljetku zatvorila svoju kliniku. Suočena s izborom predaje vlastite formule ili odlaska u zatvor, Cassie se pritajila te u tišini liječila ljude.
Namjerno sabotirali recept?
Radila je i s Charlesom Bruschom, liječnikom Johna F. Kennedya, koji je nagovorio Centar za rak Sloan Kettering da provede testiranja na biljkama. U arhiviranoj korespondenciji između Cassie i Sloan Kettering, očigledno je kako je nekadašnja sestra bili iziritirana činjenicom da istraživači u eksperiment nisu uključili jedan važan korijen biljke.
Unatoč tome, prvi su rezultati bili obećavajući, no ne i oni krajnji - za što je Cassie bila uvjerena da je posljedica nepridržavanja recepture. Cassie je za svoj lijek pokušala zainteresirati farmaceutske tvrtke, a naposljetku ga je prodala Resperinu 1977, nedugo prije vlastite smrti. Također, formulu je podijelila sa svojim prijateljima, uključujući i dr. Bruscha.
I liječnici vjerovali u njega
Njena formula uključuje korijen čička, ovčji češnjak, koru klizavog hrasta i korijen rabarbare. S puno malih tvrtki koje su reklamirale lijekove povezane s Essiacom, od tinktura i praha do čaja i kapsula, još uvijek postoji puno debata u kojim se proizvodima nalazi prava količina raznih sastojaka.
Ipak, na tisuće ljudi obožavatelji su Essiac stranice na Facebooku, na kojoj objavljuju svjedočanstva o ljekovitoj moći tih biljaka. Primjerice, Gary Wandling (77) kune se da mu je biljni lijek spasio život nakon dijagnoze raka prostate koji je metastazirao na kosti te su mu dani samo mjeseci života. Danas, 11 godina kasnije, on i dalje svakodnevno pije čaj.
"I ako nije lijek, ne šteti"
Debbie Jakovac je počela piti Essiac čaj nakon što je razvila probavne probleme kao posljedicu operacije žučnog mjehura. Ona ne naziva Essiac lijekom za rak, već zdravim lijekom koji nudi nadu u izlječenje bez da čini štetu organizmu. Brusch je 1980. zapisao: Podupirem terapiju Essiacom, jer sam ja isključivo s njim činjenično izliječio vlastiti rak dijagnosticiran na donjem dijelu crijeva". Bez obzira na to žele li ili ne ljudi vjerovati u moć biljaka kod liječenja raka, Renne Caisse je s velikom predanošću uz pomoć njega spasila brojne pacijente.