Mnogi ljudi su me pitali zašto sam bila u nasilnoj vezi, od znatiželjnih preko suosjećajnih do licemjernih. Kad sam bila mlađa, smišljala sam isprike tipa: 'Bila sam praktički dijete i nisam znala bolje'. Ali, istina je da se svatko u bilo kojoj dobi, na bilo kojoj razini profesionalnog uspjeha ili postignuća u obrazovanju može naći u takvoj situaciji. Od dvostruko certificiranih liječnika do izvršnih direktora i odvjetnika, ljudi se nađu u toj zamci, a sram ih guši, ispričala je Perpetua Neo, psihologinja iz Singapura koja je doktorirala kliničku psihologiju na Sveučilištu u Londonu i magistrirala filozofiju na Sveučilištu u Cambridgeu.
POGLEDAJTE VIDEO Ispovijest zlostavljane žene:
- Toliko godina kasnije, više se ne oslanjam na ispriku 'tada sam bila mlada, nisam znala'. To se može dogoditi svakome. Dinamika takvog odnosa postavljena je tako da ljude prevari i uhvati u zamku. Dodajte tome i osobnu ranjivost zbog kojih smo privučeni toksičnom partneru, očajničkoj želji da ugodimo ili osjećaju odgovornosti za njihovo loše ponašanje, i odjednom se nađete tamo gdje zapravo ne želite biti, ali ste zaglavili - dodala je.
- Ako ste netko tko je zaglavio u takvoj vezi ili se borite da shvatite što se događa s nekim koga volite, onda ovo pišem za vas. Želim samo napomenuti da su niže navedene činjenice napisane iz konteksta heteroseksualne veze, gdje je muškarac zlostavljač, a žena žrtva, radi lakšeg tijeka riječi. Ono što je važno znati je to da i žene apsolutno mogu biti zlostavljači, muškarci apsolutno mogu biti žrtve, a sve vrste veza mogu biti izložene riziku da budu toksične - napomenula je.
Nabrojala je razloge zašto žene ostaju u toksičnoj vezi:
Okusila je dobra vremena i znala je da to nije samo san
- Početak većine toksičnih veza odvija se ovako: on ju bombardira s toliko ljubavi i pažnje da se čini da nije s ovog svijeta. Za svakoga tko je bio zanemaren ili maltretiran, ovo se može činiti kao da ste konačno upoznali svoju srodnu dušu. On može igrati na vaše sličnosti, ili čak stvoriti sličnosti, i reći vam da nikada prije nije upoznao nekoga tako nevjerojatnog kao što ste vi. Ili bi joj mogao reći kako je cijeli svijet bio užasan prema njemu, i tako je zahvalan što ju je konačno pronašao - pojasnila je ova psihologinja.
- Ali ovo ljubavno bombardiranje zapravo je osmišljeno kako bi se ženu spriječilo da ima osobni prostor i bistrinu uma da shvati što se stvarno događa. Nju ova lavina odnese, a ako ima tendenciju nekoga spasiti ili zbrinuti, onda se tim više može osjećati 'prilijepljenom' za ovakvu vezu - dodala je.
Naravno, stvari se na kraju mijenjaju. On najprije čini male loše stvari, a onda sve veće, a sve kako bi poljuljao i srušio njezine granice te snizio njezine standarde, dok se ona u isto vrijeme osjeća loše.
- On može postati neraspoložen, i mijenjati se između uloga žrtve, spasitelja i progonitelja, tako da ona nikad ne zna s kojom osobom ima posla i uvijek hoda kao po jajima. Čak će je i kriviti za sve i svašta, pa je istrenirana da se uvijek ponaša najbolje što može. I budući da je okusila čarobni početak bajke, zna da nije sanjala. Umjesto toga, rečeno joj je da je ona kriva što su se stvari promijenile, pa će se pognuti i naporno raditi da vrati ona dobra vremena - kaže Perpetua Neo.
Ponovno se vraća u sve to
- Ženi je u prosjeku potrebno sedam pokušaja da zauvijek napusti situaciju obiteljskog nasilja, tijekom kojih može biti ubijena ili u ozbiljnoj opasnosti. Pitate se zašto se vraća toliko puta? Jednostavno je. Toksična osoba zna koje 'gumbe treba pritisnuti' i kada treba igrati lijepo. To bi mogla biti poruka tipa: 'Volio bih se naći s tobom da se ispričamo i/ili ti zahvalim za sva lijepa vremena', gdje ona osjeća kako mu možda duguje priliku da bude pristojna. Ili bi to mogla biti rođendanska ili blagdanska poruka, u kojoj on poziva na nostalgiju i osjećaje, iz kojih plete svoju mrežu kako bi je ponovno zaveo. Pa makar samo da bi je kaznio što je imala drskosti otići, i na kraju je slomio - nastavila je.
Zamijenila je traumatsko vezivanje za sudbinu
- Kod traume je stvar u tome što je vaš živčani sustav većinu vremena otupio, a oživi samo kad ste u opasnosti. To znači da se vaši osjećaji zadovoljstva i boli brkaju, i iako je dio vas užasnut, drugi dio vas se osjeća kao zombi koji oživljava. Ukoliko ste bili zlostavljani kao dijete ili u prijašnjim vezama, onda to postaje još više ukorijenjeno. Mozak vas nastoji nesvjesno povući natrag u slične situacije kako bi pokušao popraviti ono što je pošlo krivo u onome što nazivamo 'prisilno ponavljanje'. Ali, s toksičnim ljudima to nikada ne možete popraviti jer se oni ne mogu i neće promijeniti - upozorava psihologinja.
Kaže da ćete se na jraju osjećati doslovno zgaženo - kao da je ovakva vrsta veze vaša sudbina i nemate druge alternative.
Nije ga željela napustiti
- Mnogi toksični ljudi uspoređuju se s napuštenim životinjama, ako ih se ostavi. Mogli bi čak pričati o tome kako je to dokaz da su bili samo neuspjesi u životu, jer nisu uspjeli u trenutnoj vezi s vama. Mnogo je takve drame u kojoj ispoljavaju svoju tugu, gledajući vas očima šteneta. I negdje u skladu s njegovim plačnim pričama, optužbama za progon i tvrdnji da je mudrija od njega, ona je postala njegova skrbnica. S vremenom se žena počela bojati da ga ne isprovocira, pazeći na svoje ponašanje - kaže psihologinja.
- Također je naučila da, ako ga prozove zbog lošeg ponašanja ili jednostavno treba slobodno vrijeme da dođe sebi nakon epizode zlostavljanja, upravo će ta njezina djela izazvati gore ponašanje jer se 'zbog nje osjećao loše'. Sve što je učinila potencijalno ga je povrijedilo, tako ona to vidi, a kad bi slučajno otišla, tada bi ga stvarno iznevjerila. Žena u takvoj situaciji ne vidi da je zapravo napustila samu sebe, a partner samo manipulira njime - dodaje.
Krivila je samu sebe
- Taj samokritični glas u njezinoj glavi, bilo da je riječ o vezi ili bilo čemu drugom, postajao je sve glasniji. Ali zapravo, bio je to njegov glas maskiran kao njezin, sličan onom stihu u Fantomu iz opere koji kaže: 'Ja sam maska koju nosiš, mene čuju'. On recitira litaniju njezinih nedjela i strašnih osobina, od njezine nestabilnosti do toga koliko je teška - priča psihologinja koja se s ovakvim slučajevima susrela mnogo puta.
- Čak i ako je shvatila da je toksičan, igra okrivljavanja postala je prejaka pa žena i dalje ostaje u lošoj vezi.
Krivi sebe za sve i svašta; što to nije vidjela, zbog zlostavljanja, za nedovoljno opiranja, zato što sam bila s njim, što je ona okidač za njegovo ponašanje, za ostanak, za povratak, zato što je bila s njim itd - dodala je.
Bila je izolirana i sama
- Problem kod 'gaslightinga' nije samo u tome da vam netko laže, već u tome što stalno od vašeg osjećaja za stvarnost radi kaos, tako da crno postaje bijelo, a bijelo postaje ružičasto, ako on tako kaže. U takvim situacijama se odvajate od vlastite intuicije, moralnog kompasa i vrijednosti. Dio toga je sustavno orkestriran da vas porazi, a drugi dio je mehanizam autopilota u kojem preživljavate jer vas previše zapitkivanja može izluditi. I tada dolazi do toga da se niste izolirali samo od sebe, već i od ljudi koje volite - kaže Perpetua Neo.
Toksičan muškarac ne mora ženi otvoreno reći: 'Ne sviđaju mi se tvoji prijatelji i obitelj, nemoj se družiti s njima', čak može reći da mu se sviđaju kod ih u isto vrijeme zabavlja poput najvećeg šarmera u svijetu. Ali, kada nitko ne gleda, počet će ih suptilno ocrnjivati.
- To radio kako bi podsvjesno utjecao na nju ili ju je neizravno mogao 'istrenirati' da ih počne izbjegavati. I što je dulje odvojena od svojih voljenih, to joj je teže ponovno im se obratiti. Kako uopće pronalazi riječi kojima bi objasnila svoju odsutnost, a da ne zvuči glupo? Ili kako da delikatno pleše oko činjenice da on pokazuje neka uznemirujuća ponašanja, čak i ako 'on to ne misli ozbiljno, imao je traumatičnu prošlost, ja sam ta koja to izaziva' - pojašnjava psihologinja.
- Neki otrovni tipovi čak igraju onu kartu 'mi protiv svijeta', sijući to sjeme, posebno tijekom onog vrtloga faze ljubavnog bombardiranja. Budući da ste oboje srodne duše u ludom svijetu, vi ste jedina osoba koja ga uistinu razumije, pa zašto ne biste pobjegli u neki alternativni način života ili na novo mjesto gdje možete započeti potpuno novi zajednički život - dodala je.
Nije imala sredstava
- Uobičajen scenarij je da brzo počnu živjeti zajedno, a onda ona zatrudni, nakon čega joj on kaže neka da otkaz. Ona postaje potpuno ovisna o njemu; možda mu čak potpisala da njezin bankovni račun postaje zajednički, a on ga je možda ispraznio zbog neke ovisnosti za koju tvrdi da si ne može pomoći. I kako vrijeme prolazi, ona ne zna kako ponovno ući u komercijalni svijet - pojašnjava ova psihologinja.
- A ako je njezin zlostavljač šarmantna, ugledna osoba unutar zajednice, tada ženi nitko ne bi vjerovao da zapravo živi sa zlostavljačem. On čak može isprovocirati neku situaciju u javnosti, a zatim napraviti da ona izgleda nestabilno tako da ljudi na kraju pomisle da je ona luda, a on je super - dodaje.
Rečeno joj je da je prekasno
- Možda je njezina mladost nestala, a njezino tijelo više nije tako vitko kao kad su se prvi put upoznali. On bi joj čak prečesto mogao da bi trebala biti zahvalna što je još uvijek s njom, da nitko više nikada ne bi želio biti s njom, da bi joj se ljudi smijali ako bi ponovno pokušala potražiti vezu, jer 'na kraju krajeva, ona je nestabilna, ona je oštećena roba, ona je ništa bez njega, ona nema ništa bez njega, on joj je jedina opcija' - pojašnjava psihologinja.
Patila je od sklonosti pozitivnosti
- Ljudski mozak je ustrojen tako da pamti gubitke i negativna sjećanja jer nas to sprječava da ponavljamo iste pogreške kako bismo ostali živi. U slučaju toksičnih odnosa, primijetila sam neobičan slučaj upravo suprotnog, što nazivam 'pozitivnom pristranošću' - objašnjava.
- Sjećat će se vremena u kojima se postupno mijenjao, čak će hvaliti njegov trud, ali će iz sjećanja izbaciti vremena kad je nazadovao. Selektivno će se sjećati i ponavljati dobra vremena umjesto loših. I što je još važnije, reći će, 'On nije 100 posto loš'. To nazivamo 'pristranošću potvrde' kad odbacujemo dokaze koji su u suprotnosti s onime u što želimo vjerovati i snažno ponavljamo ona vremena koja su u skladu s našim perspektivama. U smislu neuroznanosti, nastavite uvježbavati to sjećanje i prelaziti preko njega, i to postaje sve jače i jače. A što je još gore, žena u toksičnoj vezi bi mogla imati i lažna sjećanja, jer ju je uvijek iznova ubijao psihičkim zlostavljanjem - pojasnila je.
Ne zna kako se nositi s opasnošću
- Ako svakodnevno živite kao na iglama, iscrpljeni ste. Iscrpljeni se fizički, emocionalno, duhovno, kognitivno, svakako. Nemate kapaciteta nositi se sa svime, lakše je pokleknuti. Ona zna, iz neizravnih i izravnih prijetnji koje je uputio, da je u opasnosti. Djecu bi mogao odvesti. Borit će se s njom do posljednjeg centa i diskreditirati je. Možda ju je više puta ošamario ili udario nogom, a ona zna da je to samo nagovještaj onoga što će se dogoditi ako se uopće usudi otići. Zato je osoba u nasilnoj vezi u najvećoj opasnosti dok se sprema otići - objašnjava psihologinja.
Mislila je da je to 'samo obiteljska stvar'
- Ako je to ono što joj policija kaže, ako je to ono na što svi odmahuju rukom, onda joj toj ženi teško ne posumnjati u sebe. Uostalom, već je istrenirana da sebe krivi za sve što je učinila i nije učinila. Sjetim se često riječi Sir Patricka Stewarta: 'Ne postoji 'samo obiteljska stvar' - pojasnila je, a prenosi mindbodygreen.com.
Djetinjstvo ima snažan utjecaj na izbor partnera
Ljudi koji su odrasli u problematičnim obiteljima podsvjesno znaju birati partnere s kojima će im život u konačnici nalikovati onom kaotičnom i nestabilnom kakav su imali tijekom odrastanja dok su možda promatrali loš odnos svojih roditelja, jedno prema drugome, ali i prema djeci.
Odrastanje u nezdravoj obitelji u čovjeku ostavi nekakvu prazninu koju kasnije pokušava popuniti, često i izborom pogrešnih partnera. Recimo, ako se dijete uz roditelje osjećalo nesigurno, tad kasnije u životu može tražiti partnera uz kojeg se osjeća sigurno i stabilno, iako bi mu zapravo više odgovarao netko spontan i dinamičan.
Ukoliko je dijete promatralo zdrav odnos svojih roditelja, vjerojatno će i samo imati dobre odnose u odrasloj dobi i birati prikladnije partnere. Naime, djeca grade sliku o životu bračnog para po onome što vide kod kuće.
Primjer kako netko zaglavi u toksičnoj vezi
Laura još nije navršila 30 godina. Već je bila u nekoliko veza, ali sve su bile prilično loše. Nikad nije uspjela shvatiti što je točno pošlo po zlu. U nekim su je slučajevima partneri varali. U drugima su bili previše vezani za svoje majke. Laura je odlučila posjetiti psihologa i ispričati svoju priču. Psiholog ju je zamolio da mu opiše vezu svojih roditelja.
Odnos Laurinih roditelja i kako je to utjecalo na nju:
Odnos Laurinih roditelja bio je dramatičan. Otac je zlostavljao i manipulirao njezinom majkom, osim što ju je više puta prevario. Majka mu se pokorila, nije bila sposobna izraziti svoje osjećaje i ostala je zaglavljena u toj vezi, ponavljala je da ga i dalje voli. Međutim, istina je bila to da je ona bila emocionalno ovisna. Osjećala se usamljeno i napušteno cijelo vrijeme. Ali ne samo zbog svojeg partnera, već i zbog svoje obitelji. Stalno su joj radili pritisak da ostane s njim, umjesto da prekine tu lošu vezu.
Laurina je priča imala samo dva moguća ishoda: biti ovisna i naći predanu, ljubavnu vezu ili bježati od predanih odnosa i biti potpuno neovisna. Laura je nesvjesno krenula prvim putem.
Laura nikada nije bila pokorni tip osobe. Nikada nije bilo zlostavljanja u njenim odnosima. Činila je stvari koje nikada nije vidjela kod svojih roditelja: komunicirala je s partnerima, pobrinula se da je poštuju i nikada nije ostala s nekim tko ju je pokušao omalovažavati. Ipak, usprkos svega spomenutog, neki njezini su bili pokorni i ovisni o majkama, dok su drugi bili lažovi i nisu bili otvoreni u razgovoru.
Zapravo, na Laurine odabire odnosa snažno je utjecalo njezino iskustvo s majkom. Iako je mislila da gradi zdrave odnose, za razliku od njezinih roditelja, još uvijek nije vidjela korijen problema, ali nije joj trebalo dugo da shvati.
Problem u Laurinim odnosima bio je u tome što je nedostajalo posvećenosti. Ljudi s kojima je bila nisu se u potpunosti obvezali prema njoj, prevarili su je ili su bili čvrsto vezani za svoje majke. To je značilo da je ona uvijek bila druga, sporedna, a to je bilo upravo ono što se događalo njezinoj majci.
Je li moguće izabrati pravog partnera unatoč lošem djetinjstvu?
Da, moguće je izabrati pravog partnera bez obzira na odnose sa roditeljima i odnose među njima. Ali, najprije morate shvatiti u čemu je problem, kažu stručnjaci. Najbolji način za to je traženje bilo kakvih obrazaca koji se pojavljuju u vašim odnosima. Na primjer, ako ste imali četiri veze i u svakoj ste imali podjednakih problema, onda biste svakako trebali razmisliti i potražiti korijen problema koji se vuče u vama od djetinjstva.
Ukoliko vam je teško pronaći neke obrasce u odnosima, možda nije loša ideja porazgovarati o tome sa psihologom. On vam može pomoći sagledati širu sliku, shvatiti u čemu je problem i olakšati izlazak iz njega.
Stručna osoba vam može pomoći da postanete svjesniji kako započinjete veze, zašto se vraćate na stare obrasce ponašanja, imate li previsoka očekivanja, postajete li 'slijepi' kada se zaljubite, počnete li se prerano nadati itd. Osim toga, psiholog cijelu situaciju sagledava objektivnije - to je bolja opcija od potiskivanja svojih potreba ili stalnog bježanja od duhova prošlosti, prenosi portal Exploring Your Mind.
POGLEDAJTE HRVATSKU SENZACIJU, TIKTOK ZBOR: