Od cijele pozitivne priče ili situacije neki ljudi pronaći će jedan nedostatak i uhvatiti se za njega kao "pijan plota".  Sve ostalo što je pozitivno neće vidjeti, već će čovjeka koji je pogriješio obasipati uvredama i prigovaranjem, i što je najgore, još će uživati u tome. 

Ima i onih koji samo traže gdje je netko pogriješio, kao da im je to duhovna hrana o kojoj su ovisni. Takvi ljudi rijetko druge hvale (ili nikad), čak ni članove najuže obitelji. Ustvari, ponašaju se kao da svaku pohvalu moraju platiti pa, eto, štede. Oni kao da nisu čuli da ne postoji bezgrešan čovjek, ili možda misle da su upravo oni iznimka.

"Dežurna gunđala" obično zrače negativnom energijom i pravo su društvo za izbjegavanje. S druge strane, postoje ljudi koji u svemu oko sebe gledaju ono pozitivno, pohvalit će drugoga čak i kad možda razloga za to nema, jer su, na primjer, vidjeli da se ne osjeća dobro pa ga žele nekako oraspoložiti.

Zašto je to tako? Zašto neki ljudi uživaju u kritiziranju?

Stručnjaci imaju objašnjenje za to, a ono seže daleko u djetinjstvo.

- Ljudi koji su tijekom djetinjstva često okrivljavani, pogotovo nepravedno, ne mogu podnijeti da su krivi. Oni navlače masku apsolutno ispravnih. Postaju usmjereni na tuđe propuste, kritiziraju, trijumfiraju nad tuđim greškama i ne mogu prihvatiti ni jednu svoju. Gledajući loše u drugima, sami sebi izgledaju malo boljima nego što su ih smatrali njihovi autoriteti - objasnila je prof. Vesna Špalj na portalu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.

Dodala je da su neki ljudi shvatili, ali neki nisu, da je greška poziv na učenje, da se svakom događa i da svi imamo pravo na svoje greške dok god na njima učimo i usavršavamo se. 

- Svaka umješnost i stručnost zahtijeva učenje korak po korak. Nema skokovitog napredovanja bez truda i grešaka. Dok to ne prihvatimo, imat ćemo nerealna očekivanja i prema sebi i prema drugima - napisala je ova profesorica.