To je to što me zanima!

Zašto imamo taj osjećaj da što smo stariji vrijeme brže 'leti'?

Razgovori između starih prijatelja često se dotiču tradicionalne teme neobjašnjivo brzog prolaska vremena. Kako je munjevito prošao Uskrs, Nova godina kao da je bila jučer, kako se brzo primaknula zima...
Vidi originalni članak

Tko je proživio mnogo godina, lako će zaključiti da mu je zadnjih pet prohujalo mnogo brže nego ranija jednako duga razdoblja. Prisjetite se zadnjih osam ili deset godina školovanja: trajala su cijeli vijek. Usporedite to sa zadnjih osam ili deset godina života: minule su za jedan sat, napisao je francuski filozof Paul Janet.

Mnogi će se složiti s Janetovim osjećajem da nam se vremenski intervali skraćuju kako odrastamo i starimo. 

- Većina postaje svjesna vremenskog ubrzanja krajem dvadesetih ili početkom tridesetih, kad se skrasi - napisao je engleski psiholog Steven Taylor.

Imamo poslove, domove i bračne drugove pa naši životi ulaze u rutinu - rad, povratak kući, večera i televizija tijekom radnih dana te odlazak u kafić ili u prirodu za vikend. Nakon nekoliko godina opažamo da vrijeme potrebno za rutinu traje sve kraće, kao da smo na vrtuljku koji se ubrzava.

Najveće ubrzanje oko pedesete 

Znanstvenici su otkrili da subjektivni dojam ubrzanja vremena doseže vrhunac oko 50. rođendana i da se poslije ne mijenja. Marc Wittman i Sandra Lehnhoff sa Sveučilišta Ludwig-Maximilian u Münchenu proučili su 500 dobrovoljaca u dobi od 14 do 94 godine. Njihovi su odgovori na pitanje “koliko vam je brzo prošlo zadnjih deset godina” potvrdili pretpostavku da stariji ljudi imaju dojam da vrijeme brže teče.

Ispitanici u dobi između 20 i 59 godina najčešće su povezivali dojam o ubrzavanju vremena s količinom svakodnevnih obaveza. Wittman i Lehnhoffova su zaključili da su pripadnici tog dobnog raspona pod najvećim profesionalnim i obiteljskim opterećenjem, a to im stvara osjećaj da su im “dani prekratki” za dovršavanje svih poslova. 



Starijima se više žuri 


Dok odraslima nedostaje vremena da obave sve što žele ili moraju, mladima se žuri samo - odrasti. Zbog manjka vremena starije prati osjećaj da ono juri, dok se mladima, koji jedva čekaju sazreti, čini da vrijeme teče sporo. 


- Naša je percepcija vremena sasvim subjektivna. To se vrlo lako zamjećuje u životnim situacijama: kad nešto čekam, vrijeme nam traje ‘čitavu vječnost’, a kad nešto ne stižemo, imamo osjećaj da leti - kaže Petra Malešević, dipl. psiholog, KB psihoterapeut u edukaciji. 


- Što smo stariji, to smo svjesniji ograničenosti vremena. Budući da bismo željeli što više učiniti i postići, vrijeme nam je sve dragocjenije pa tako njegov protok doživljavamo bržim. S druge strane, kad smo mali, rado bismo što prije odrasli i postali samostalni. Tad nam vrijeme prolazi jako sporo jer bismo željeli da teče brže. No vrijeme u oba slučaja prolazi jednako brzo, a dojam o njegovoj brzini iskrivljuju naše želje.

Siromaštvo novih iskustava

Psiholozi su ponudili nekoliko mogućih objašnjenja dojma da se vrijeme ubrzava usporedno s našim starenjem. Psiholog William James u svojem je djelu “Principi psihologije” napisao da se vrijeme naizgled ubrzava jer stareći imamo sve manje iskustava vrijednih pamćenja.

- Dok mladost pamtimo po prvom danu u školi, prvom samostalnom ljetovanju, prvom poljupcu i drugome, odsustvo novih iskustava u odrasloj dobi “čini da se dani i tjedni stapaju jedni u druge (...), a da godine postaju šuplje i urušavaju se”, zaključio je James.

Bogata sjećanja na brojne epizode tijekom studija stvaraju dojam da je to razdoblje trajalo dulje nego što stvarno jest. 

Popunjena radna memorija

Naše “epizodičko pamćenje” koje prima događaje, ljude, emocije i druge podatke s godinama je sve punije, rekla nam je Latica Mladina, psiholog i terapeut, direktorica tvrtke Together d.o.o. za savjetovanje i razvoj.

- Psihologija učenja, pamćenja i mišljenja spominje efekt mjesta koji se sastoji od toga da najbolje pamtimo prve i zadnje sadržaje, a one u sredini značajno manje. Mislim da nam prirodni mehanizam uvjetuje da pamtimo sve manje sadržaja i detalja. Pritom se najdulje zadržavaju ona prva, najvitalnija sjećanja, dok smo ponavljajuće radnje prisiljeni brisati, a to pridonosi efektu bržeg prolaska vremena.

Idi na 24sata

Komentari 176

  • 10.10.2017.

    Naš doživljaj vremena je  fleksibilan i ovisi o našoj pažnji, motivaciji, emocijama i mnogo čemu drugom.Primjer ,je to da se sjećamo tog perioda kao znatno dužeg zbog činjenice da smo u tom vremenu percipirali  znatno vise nego obično, zbog  proživljenog iskustva.Primjećena i poznata Iluzija zaustavljenog sata..kao usporeni film.Naime, situacije koje su opasne po život tjeraju nas da obratimo veću pozornost na ono što se događa.Činjenica da intuitivno vjerujemo da vrijeme leti  kad smo nečim zabavljeni možda ima više veze i s tim što, kad se ne zabavljamo tako dobro, vrijeme kao da usporava. Dosada skreće našu pažnju na protok vremena, što nam daje osjećaj da ono usporava.Kad uživamo u glazbi, slušamo s vise pažnje  I jednostavno se izgubimo u glazbi. Veća pažnja vodi ka percepciji dužeg  vremenskog intervala.Vrijeme ipak ne “leti”  dok se dobro zabavljamo.Nekada je čovjek i preumoran da bi mogao odrediti vrijeme.Ovisno je i kako smo tempirani?Postoje i tazna zmijenjena stanja svijesti,kod ovisnika kojima se aličmo fešava,etc..Vrijeme je relativan pojam..o tome se dragi Albert Einstein puno naradio objašnjavajući :))“Stavite ruku na vruću peć na minutu i činit će vam se kao sat. Sjednite s djevojkom na jedan sat i činit će vam se da je prošla minuta. To je relativnost.” ;)

  • Upala mozga 09.10.2017.

    Kad je covjek stariji..onda valjda skonta da je sve te godine unazad zaprdio uzalud :))

  • leon17zg 09.10.2017.

    Negdje sam čitao ovakvo objašnjenje zašto nam se vrijeme ubrzava kako starimo: kad imamo 1 godinu, to je 100% našeg života, s dvije godine zadnje godina je samo 1/2 našeg života, s 3 1/3, s 4 godine 1/4 itd. Sa svakom godinom života više, ona zadnja je manji odsječak života. Zbog toga nam se čini da nam vrijeme brže prolazi. A da leti...

Komentiraj...
Vidi sve komentare