Što je to danas izazovi za muškarca i kako se oni s njima nose? Kako i kada moderni muškarci pokazuju osjećaje, ili bolje rečeno zašto ih ne iskazuju? Ima li patrijarhalni odgoj kod nas još uvijek velik utjecaj na njih? Koliko im je teško "ostvariti" se u današnjem kompetitivnom društvu i koju ulogu imaju u obitelji?
O ovim i mnogim drugim pitanjima raspravljalo se u talk-showu Žene izvan okvira u Jazz Cabaret clubu Kontesa, a voditeljice Rajana Radosavljev, tv voditeljica i integrativna terapeutkinja i Hana Matejašić, psihologinja i integrativna terapeutkinja pokušale otkriti što su "Izazovi muškaraca u 21. stoljeću".
Nalazimo se u razdoblju koje možemo slobodno nazvati 'razdoblje konfuzije spolova'. Muškarci su kroz povijest dominirali, ratovali, vladali, bili skrbnici i glave obitelji. No, financijskom neovisnošću žena i promjenama koje su donijeli određeni ženski pokreti, dinamika odnosa se promijenila.
Čini nam se kako je veliki postotak muškaraca danas zbunjen svojom novom ulogom. Ne znaju ni sami što današnje društvo očekuje od njih, niti što današnje žene od njih trebaju, objašnjavaju voditeljice i idejne žačetnice ovog projekta.
Kroz društvo i odgoj često se provlači poruka - 'muškarci ne plaču'. Takve iskrivljene predodžbe dovele su muškarce do toga da se boje pokazati emocije i povezati se sa srcem te da svoju muškost demonstriraju kroz moć. Sve to ima velike negativne posljedice na mušku psihu.
- Općenito je poznato da muškarci ne pričaju puno o svojim emocijama. Kad nakon pive s dečkima dođem doma, ženi često ne znam reći o čemu smo pričali. Nedavno sam gledao jednog MMA borca kako plače, i to me dirnulo. Jednostavno, mi ne plačemo u društvu - kaže Krešimir Šego, glavni urednik časopisa za muškarce Men's Health. Dodaje da ima 48 godina, ali tek je s godinama naučio nešto o svojim emocijama, a imao je i sreće da je počeo primjenjivati i ono o čemu piše.
Mišljenje seksologa
Poznati hrvatski seksolog i sociolog dr. Aleksandar Štulhofer kaže kako muškarci sa ženama dijele izazove današnjice. U odnosu na prošlost sve je manje muškaraca privilegirano u odnosu na žene, primjerice kad se radi o obrazovanju i poslu, i zbog toga oni nemaju više toliko samopouzdanja. Izrazito je teško kad se muškarac nađe nezaposlen.
- Definicija ženstvenosti i muževnosti danas je umnogome fleksibilnija i promijenjena u odnosu na ranije. Nekad je sve bilo rigidnije. Jasnije je bilo mom djedu što znači biti muškarac, i baki što je biti žena. Danas postoji dijapazon identiteta u kojima se ljudi pronalaze. Uloge su sve kompleksnije i zahtjevnije - kaže Štulhofer. Ono što smo dobili, nastavlja, je nesigurnost, odnosno očekivanja da se 'bude sve' i očekivanja od drugih da 'budu sve'.
- Još živimo u patrijarhalnom društvu gdje postoji stigma - 'Budi muško'. To je odjek vremena. I ja sam gledao majku koja je dolazila s posla i kuhala, dok je otac u sobi pisao svoje radove. I ja to nosim u sebi. Danas zbog toga dolazi do kontradikcija, i zato je sve tako komplicirano - kaže.
Muškarci su odgajani da drže emocije u sebi, no činjenica je da nekad treba stisnut zube, ali to ne znači da ne smiješ plakat.
- Žene se uče otvaranju mnogo ranije. S godinama je i muškarcima lakše pokazat emocije, lakše se otvorit. Ali nekad druga strana nema kapaciteta, pa smo se krivo otvorili. Naiđemo na - nerazumijevanje.
Imaju li žene sposobnosti prihvatiti muške slabosti? Nekad jednostavno u vezama ne može biti puno razumijevanja jer ona 'nije dobila što je očekivala'. I ljuta je. Ipak, treba prestati cmizdriti - kaže Štulhofer. Po njegovu iskustvu terapiju više iniciraju - žene.
- Seksualna disfunkcija više pogađa muškarce, iako terapiju u pravilu inicira onaj tko misli da je u drugoj strani problem. No svaki problem je zajednički. To vrijedi i za seks. Seksualna moć je važna, a kako se u svijetu sve vrti oko postignuća, oni koji su uspješni težit će i da su seksualno uspješni. I svi misle da mora biti češće - jer i drugi to rade češće - kaže Štulhofer.
Umjetnički pogled
Pjevač i kantautor grupe Vatra, Ivan Dečak, kaže kao on svoje emocije ispoljava vrlo otvreno. Na koncertima su te emocije tako snažne da se čak i rasplače.
- Nikad me nije bilo briga tko će me vidjeti. Nemam problema u nošenju s emocijama. Tjekom cijelog koncerta lebdim u paralelnom svijetu, no isto tako, drugi dan se posvetim normalnom životu. Istina, nekad sam nakon takve večeri prazan od emocija, ali nemam potrebe odavati se porocima, kako bi se s time nosio, a pomaže mi i bavljenje sportom - kaže Dečak.
Na pitanje kako su ga odgajali da s takvim stvarima nema problema, kaže kako ga je nakon rastave roditelja s 15 godina, odgajala majka.
- Ona mi je bila sve, i mama i tata, pred njom nisam imao nikakvih tajni, a i danas mi je ona frend. Kad sam imao nešto reći ocu, rekao sam njoj. Definitivno sam bio cijepljen od patrijarhalnog odgoja - kaže Dečak, te smijući se dodaje da je muževan samo zbog brade. I tako je upisao pedagogiju, i sanjao da će biti teta u vrtiću.
U partnerskim i inim odnosima, smatra da 'svatko ima pravo biti u pravu' i da je to jedini recept za miran život.
Mišljenje neurologinje
Postoji stotinjak razlika između muškog i ženskog mozga. Međutim, individualne razlike među ljudima su mnogo veće nego između spolova.
- Žene možda bolje pronalaze nešto na lokalnoj razini, primjerice nešto u kući dok muškarci bolje pronalaze udaljenije lokacije, primjerice kuću. I zbog evolucijskog pritiska su se žene razvijale u nekim područjima, pa vide više boja, kako bi pri skupljanju plodova mogle razlučiti koje su bobice otrovne, a koje ne - priča neuroznanstvenica dr.sc. Kristina Mlinac Jerković. Na pitanje što ako postiskujemo emocije, što se događa u mozgu, odgovara:
- To zasigurno stvara stres, a stres onda utječe na mozak. Anatomske su razlike posljedica stresa, pa PTSP kod muškaraca povećava regije u mozgu, a kod žena ih smanjuje - kaže neuroznanstvenica.
Mišljenje integrativnog terapeuta
- Ženama nije problem muškarca zaštitnika, jer ona koja to traži zapravo je djevojčica. Žene su danas u seksualnom i profesionalnom smislu evoluirale, i otišle korak dalje, a sada je red na muškarcima da naprave korak dalje - kaže Tomislav Senečić, certificirani integrativni terapeut EABP.
Postoje dva tipa muškaraca. Povezanih sa srcem i onih povezanih sa zdjelicom/gentalijama. Psihoterapiji je cilj spojiti ta dva dijela.
- Prvi tip je muškarac koji je 'u srcu' i nije u kontaktu sa svojom moći. Nije direktan tip i više je ženama 'frend' nego partner. Uzrok tomu je majka koja je vezala sina za sebe, ali mu nije dala da bude dječak. On je, ako je želio biti voljen odrezao sebe od genitalija. Drugi tip muškarca, je 'tamo dolje'. Razvija se u situaciji kada majka zavodi sina, i daje mu nadu da je samo njegova. To nastaje obično zbog njenog konflikta s njegovim ocem - 'vidiš li kakav je tvoj otac' - govori Tomislav Senečić. No on ubrzo shvaća, nastavlja, da je majka samo majka i da je to sve bila iluzija.
- Majka ga zapravo izda i vrati se ocu. Muškarc onda odlučuje da se neće dati nikome, da ne bi bio ponižen i povrijeđen, ne želi se otvarati i želi imati moć nad ženama. I jedan i drugi tip su nesvjesni sebe, a u njima je potisnuti bijes i agresija, koju oni najčešće prenose i u odnose sa ženama - kaže Senečić. Dodaje da iako svaka trauma izaziva bijes, oni su bili premali da bi ga izražavali. No kada se jednom počnu otvarati i izražavati sve vrste emocija, pokazuju ih u punom spektru - bol, bijes, sram...
- Patrijarhat je još uvijek prisutan, on donosi moć i imidž i tu nema prostora za iskazivanje emocija. Ako imate zabranu iskazivanja emocija zbog odgoja, to će se vidjeti na držanju tijela. Emocije će zadržati cijela mišićna struktura, ramena će biti kruta i nikad neće biti prave opuštenosti. Posebno je ukočen pektoralis major, mišić gornjeg prednjeg dijela trupa, koji može boljeti do suza ako ga se u tom stanju masira - objašnjava Tomislav Senečić. Tu se javljaju i neka oboljenja koja prate neiskazivanje emocija, najčešće bolesti srca i to upravo zbog neiskazivanje tuge, što dovodi čak i do infarkta.
- Sve što psiha neće preraditi tijelo će preuzeti na sebe, pa tako i nastaju neki kronični problemi. Ostavljamo li emocije u sebi, nastaje tupilo koje vodi do depresije, suprotnog pojma od ekspresije - objanjava Senečić.
Na terapiju dolaze još uvijek u velikom postotku žene, oko 70-80 posto, no činjenica je da se nalazimo u tranzitnom periodu jer sve više mlađih muškaraca kreće raditi na sebi. Žele skinuti svoje limite ili više uživati.
- Osjećaj bezvrijednosti su najpogubniji na ego, a muškarci puno teže podnose taj osjećaj. Tada u principu dolaze i muškarci na terapiju, kad dožive neki gubitak, posla, ili im se raspadne brak. No što oni to stvarno gube? Posao, ugled, status? Sve su to kompenzirani osjećaji vrijednosti. A ako je netko na tim kompenziranim vrijednostima, to donosi samo probleme. Između ostalog kada je muškarac agresivan prema ženi u pozadini toga krije se osjećaj bezvrijednosti koju ne može izdržati - govori terapeut.
U partnerskim je odnosima ključno prihvaćanje. Kada kažete "svejedno te volim", odnos ima potencijal da se transformira. Ako partnerica muškarca želi promijeniti pod svaku cijenu i govori mu "ti ne valjaš", rađa se mržnja, prijezir... Pa u čemu je rješenje?
- Pitajte se: 'Kakav bi ja muškarac trebao biti, nego taj koji jesam'. I prihvatiti sebe, u smislu, 'nisam ništa posebno - i sebi sam takav okej'. Sve što se mora skrivati izvor je najveće slabosti. Ako se ogolimo postaje izvor naše najveće snage - kaže Senečić.