Lineke Smit se sa siromaštvom u Europi susreće gotovo svaki dan na svom poslu. Članica je nizozemskog ogranka Europske mreže protiv siromaštva (EAPN), nevladine organizacije koja nastoji suzbiti društvenu isključenost diljem kontinenta.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zaposlena sirotinja
„Ako niste doživjeli siromaštvo, ne možete ni znati kako je to i koliko vas duboko dotiče”, kaže Smit.
Zaposlenost nije jamstvo da ćete izbjeći siromaštvo.
Smit je bila dijelom istraživačkog projekta koji je dobio sredstva EU-a za ispitivanje fenomena „siromaštva zaposlenih” i davanje političkih preporuka za borbu protiv njega. Pod nazivom Working, Yet Poor (Radim, a ipak sam siromašan) ili WorkYP, projekt je završio u siječnju 2023. nakon tri godine.
Smit je pomagala dati glas ljudima koji žive u siromaštvu kroz mrežu EAPN-a, koja na razini EU-a i na nacionalnim razinama lobira za ljude koji se suočavaju s društvenom isključenošću i sve više omogućuje njihovo izravno sudjelovanje. Zajedno s drugim nacionalnim predstavnicima, ona je istraživačima prenijela ekonomske poteškoće ljudi.
Smit je opisala ženu koja odgaja četvero djece i radi u kućnoj njezi. Žena je bila razvedena, alimentacija je često kasnila, a njezin posao nije uključivao dovoljno sati da spoji kraj s krajem.
Smit kaže da je to poznata priča o dugotrajnom stresu i rastućim zdravstvenim problemima, svakodnevnoj rutini koja ne ostavlja nikakve šanse za boljim obrazovanjem radi povećanja potencijala prihoda ili za društveni život.
„Puno se priča o siromašnim radnicima, ali se i puno poriče”, rekla je. „Na to se često gleda kao na individualni problem.”
Znakovi upozorenja
Prema definiciji, siromaštvo zaposlenih opisuje zaposlene osobe koje žive u kućanstvu s raspoloživim prihodom koji je manji od 60 % nacionalne medijalne plaće.
U 2017. godini gotovo 10 % radnog stanovništva EU-a, ili otprilike 20,5 milijuna ljudi, suočilo se s rizikom od siromaštva, navodi se u izvješću Mreže europske socijalne politike.
Znakovi upozorenja uključuju loše grijane domove, sve veće dugove i nemogućnost plaćanja osnovnih životnih potreba za modernim životom, od zdravih obroka i nove odjeće, prema potrebi, do internetske veze i povremenih društvenih događaja. Još jedan znak upozorenja jest nedostatak novca za pokrivanje neočekivanih troškova.
Kako bi dobio jasniju sliku o siromaštvu zaposlenih i osmislio načine za njegovo rješavanje, projekt WorkYP analizirao je sedam europskih zemalja s različitim društvenim i pravnim sustavima: Belgiju, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku, Njemačku, Poljsku i Švedsku.
Istraživači su istaknuli četiri glavne vrste zaposlenja koje se najčešće povezuju sa siromaštvom zaposlenih: poslovi s niskim plaćama, samozapošljavanje, ugovori o fleksibilnom radu i povremeni ugovori bez radnog vremena, također poznati kao ugovori o povremenim i honorarnim poslovima.
U ove četiri skupine, čak 20 % do 25 % ljudi vjerojatno će se suočiti sa siromaštvom zaposlenih.
Potraga za odgovorima
Niti jedna politička mjera ne može se uhvatiti u koštac s tim fenomenom jer je duboko ukorijenjen u određenim dijelovima društva, smatra dr. Luca Ratti, izvanredni profesor europskog i komparativnog radnog prava na Sveučilištu u Luksemburgu.
„Siromaštvo nije fenomen koji horizontalno utječe na ljude na tržištu rada”, rekao je Ratti, koji je vodio projekt WorkYP. „Ono je grupirano unutar određenih skupina zaposlenika, a nazivamo ih ranjivim i nedovoljno zastupljenim ljudima.”
Jedno od otkrića projekta bilo je da obiteljske naknade imaju izravan učinak na smanjenje siromaštva zaposlenih, veći od minimalnih plaća. To je zato jer što je obitelj veća, to više resursa ima da izdrži ekonomske padove, prema Rattiju.
Projekt je dao preporuke za borbu protiv siromaštva zaposlenih u svim zemljama EU-a. Predložene mjere kreću od prilagodbe sustava socijalne sigurnosti tako da uzimaju u obzir nestandardni rad radi osiguravanja odgovarajućih plaća.
Dok su Europljani među najbogatijim ljudima na svijetu, odmah iza stanovnika Sjeverne Amerike, više od 20 % stanovništva EU-a u opasnosti je od siromaštva ili socijalne isključenosti. Jedna petina europske djece suočava se sa siromaštvom.
Ranjive skupine postale su još veće kao rezultat gospodarskog pada izazvanog pandemijom bolesti Covid-19 tijekom 2020. i kasnijim porastom inflacije povezanim s višim cijenama energije i hrane.
„Uočavamo ogromne razlike u životnom standardu i siromaštvu u državama članicama, uglavnom između istoka i juga Europe s jedne strane, i zapada i sjevera s druge strane”, rekao je Rune Halvorsen, profesor socijalne politike na Sveučilištu Oslo Metropolitan u Norveškoj.
Europska komisija postavila je cilj smanjenja broja ljudi koji žive u siromaštvu za najmanje 15 milijuna, uključujući najmanje 5 milijuna djece, do 2030. Cilj je sadržan u Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava iz ožujka 2021.
Novo europsko zakonodavstvo o adekvatnim minimalnim plaćama također je dio odgovora EU-a.
200 pojedinačnih slučajeva
Halvorsen je vodio istraživački projekt kojega je financirala EU, a koji je puno naučio od 200 ljudi koji su se suočavali s ekonomskim poteškoćama u sedam europskih zemalja: Estoniji, Italiji, Mađarskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Španjolskoj i UK-u.
Pod nazivom EUROSHIP, projekt je završen u srpnju 2023. nakon tri i pol godine.
Bio je usredotočen na tri skupine: mlade odrasle osobe koje prelaze iz sustava obrazovanja na posao, radnike s nesigurnim ugovorima i s obiteljima o kojima se moraju brinuti te starije, invalidne osobe sa zdravstvenim poteškoćama.
Razgovarajući s ljudima koji žive u siromaštvu, istraživači su otkrili nedostatak ravnoteže između poslovnog i privatnog života koju većina drugih načelno postiže. Sudionici, čiji je identitet projekt dužan zadržati anonimnim, imali su malo vremena, novca i energije za bilo što osim za obavljanje svog posla ili podizanje obitelji.
Fenomen je bio izrazito izražen kod majki pripadnica etničkih manjina migrantskog podrijetla, a posebno neudatih. Društvena podrška može olakšati ozbiljnu neimaštinu, ali je rijetko može izbrisati, prema projektu EUROSHIP.
Halvorsen i Ratti rekli su da novi europski zakon o minimalnim plaćama naglašava ulogu koju EU može odigrati u području gdje odgovornost za politiku još uvijek u velikoj većini leži na nacionalnim vladama.
Predstojeće prilike
Halvorsen kaže da bi EU trebala proširiti svoj fokus na pomoć ljudima izvan tržišta rada nastojeći osigurati minimalni dohodak.
Rekao je da programi minimalnog dohotka u mnogim europskim zemljama zaostaju za rastom prosječnog dohotka, smanjujući njihovu vrijednost.
Na primjer, u Mađarskoj je zaštita minimalnog dohotka manja od 40 % medijalnog dohotka, a čak i u relativno bogatoj Norveškoj primatelji naknada minimalnog dohotka suočeni su sa značajnim rizikom od siromaštva, prema Halvorsenu.
„EU može pružiti dodatni sloj sigurnosti i zaštite za svoje građane”, rekao je.
Ratti je rekao da tvorci politika diljem Europe trebaju uvide koje pružaju istraživanja EU-a na tom području.
„Političke rasprave imaju tendenciju pretjerano pojednostaviti odgovore”, rekao je. „Mora postojati sveobuhvatna strategija iz nacionalne perspektive, ali i iz europske perspektive.”
Ratti predlaže da bi EU i države članice trebale razmotriti daljnje mjere za pomoć siromašnima, uključujući „ciljane” transfere socijalnog osiguranja, potporu univerzalnog dohotka i kontinuirano prekvalificiranje.
Rekao je da se buduća istraživanja moraju pozabaviti time kako ljudi padaju u siromaštvo premda su zaposleni i kako se iz njega izvlače, rekavši da je u pitanju vjerodostojnost režima socijalne skrbi u Europi.
„To je stvarni testni poligon za učinkovitost javnih politika”, kaže Ratti.
Autor ALI JONES
Istraživanja u ovom članku financira EU. Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije.
Više informacija
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.