Zagrepčanka Biserka Rajković Salata zvana Biba jedna je od rijetkih koja zna sve o bontonu i lijepu ponašanju. Sa suprugom Talijanom, direktorom velikog talijanskog koncerna, zaduženim za otvaranje ureda u svijetu mnogo je putovala pa je tako živjela i u Singapuru, Hong Kongu i kratko u Tokiju, a onda i u tri grada naizmjenično - Zagrebu, Milanu i Trstu. 

- Kao supruga osobe na toj dužnosti imala sam mnogo obveza; organizirati primanja, poslovne ručkove, večere, brinuti se i o suprugama poslovnih partnera kada bi došle sa svojim muževima. Pravilo tvrtke bilo je da žene direktora koji idu u urede po svijetu trebaju proći provjeru ponašanja i edukaciju. Sjećam se prvog susreta s groficom Rivetti koja je bila zadužena za tu edukaciju. Pozvala je tri gospođe i mene na večeru u restoran koji je tada bio ‘in’ u Milanu - Bice. Večera je bila provjera našeg ponašanja za stolom i komunikacije. Drugi me dan pozvala k sebi na doručak i pitala kako to da se tako lijepo znam ponašati i služiti se priborom za jelo. Nakon što sam joj ispričala o svom strogom odgoju, predložila mi je da u Rimu odem na tečaj o protokolu. Poslije sam u Milanu s prijateljicama otvorila i školu lijepa ponašanja ‘Galateo per tutti’ - govori Biba. Temelj tako lijepa ponašanja dobila je kod - Tante Ane.

- Kao četverogodišnjakinja svako sam jutro išla k njoj u Mesničku ulici u Kindergarten (dječji vrtić) na njemačkom jeziku, gdje smo uz igru, učili jezik i ponašanje. Jednom sam se potukla s drugom djevojčicom jer je u blagovaonici sjela na moje mjesto i  iako sam ja bila u pravu, morala sam se ispričati, kao i ona meni i na kraju smo se i poljubile - prisjeća se Biba i dodaje da ih je Tante korila za glasan smijeh, a kad bi mljackali rekla bi im da jedu kao “male svinje“. 

- Na ručku kod kuće, kada smo svi bili zajedno, jer je tata često putovao morala sam paziti da dok jedem držim laktove uz tijelo i da se ne oslanjam na stol. Kao malo veća, išla sam na ples k Koronelici gdje smo učili plesati, lijepo se držati i ponašati se. Tečaj je uvijek završio Plesnim vjenčićem u Glazbenom zavodu - govori Biba, danas urednica časopisa Zagreb, moj grad. Lijepo ponašanje, govori Biba, danas je izgubilo pobornike, a većina je mladih prihvatila ležerno i neodgovorno ponašanje. To se vidi na ulici, na svakom koraku. Ne želite li ispasti nekulturni, Biba savjetuje da se pridržavate nekih pravila.

- Vrlo je važno ponašanje za stolom. Ne jede se sve vilicom i nožem. Za sve što se može prerezati vilicom ne treba nož (palačinke), dok se tijesto i rižoto jedu samo vilicom. Čaša se drži za dršku, a čačkalice se ne upotrebljavaju za stolom. Nije lijepo ni jesti po cesti. Ako ste pozvani u restoran na proslavu (rođendan, vjenčanje), ne nosite cvijeće nego ga pošaljite prije - govori Biba i dodaje da je rastužuje kada vidi žene da puše na cesti, a mlade djevojke nedolično se ponašaju i odijevaju.

Biba se prije sedamnaest godina vratila u Zagreb i živi u obiteljskom stanu na Tomislavovu trgu u kojem se rodila, sa svojim ljubimcem, mini maltezerom Samyjem. Na nagovor pokojne majke Marije, ali i najbolje prijateljice Helge Vlahović pokrenula je prije sedam godina časopis Zagreb moj grad...

- Zagreb volim najviše na svijetu i zato sam pokrenula časopis da se njegova kultura i povijest ne zaborave. U početku je izlazio deset puta na godinu i bio je besplatan, a od prije dvije godine je u prodaji. Raditi na časopisu je zanimljivo, istraživati povijest, tražiti stare fotografije, a najveće bogatstvo su ljudi koje sam sve te godine upoznala - kaže Biba i dodaje da joj u stvaranju časopisa tekstovima pomažu i istaknuti akademici, profesori arhitekture, povijesti, književnosti, povijesti umjetnosti, liječnici. I Biba ponekad piše tekstove, ali nijedan broj nije izašao bez njezina uvodnika. Čak i kada joj je bilo jako teško, uvodnik je posvetila svojoj prerano preminuloj prijateljici i TV voditeljici Helgi.

- Upoznale smo se kad mi je bilo 18 godina, a zbližile smo se kad je čekala svoju prvu kćer Renee, kojoj sam, kao i mlađoj Karli, krsna kuma i počele smo se intenzivno družiti i od tada smo stalno bile zajedno. Helga je bila predivna majka. Odlično smo se razumjele, imale isti odgoj, ljubav prema kulturi, glazbi, slično razmišljanje. Iste godine izgubila sam majku i Helgu i ostala je velika praznina u mom srcu i životu i zbog njih ću se boriti da održim časopis - zaključuje Biba.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!