Dr. Costas Velis sa Sveučilišta u Leedsu rekao je da je taj broj zapanjujući, ali da imamo tehnologiju i priliku da to zaustavimo.
- Ovo je prva sveobuhvatna procjena onoga što bi se moglo dogoditi za 20 godina. Teško je zamisliti toliku količinu, ali ako biste svu tu plastiku položili na ravnu površinu, ona bi pokrila područje Velike Britanije 1,5 puta. To je komplicirano za izračunati jer je plastika svuda i u svakom dijelu svijeta različita u načinu na koji se koristi i kako se s njom postupa - objasnio je dr. Velis.
POGLEDAJTE VIDEO: Tihana živi život bez plastike
Kako bi ovaj složeni problem pretvorili u brojke, istraživači su pratili proizvodnju, uporabu i odlaganje plastike širom svijeta. Tim je potom stvorio model za predviđanje budućeg onečišćenja plastikom. Temeljen je na trenutnom trendu povećanja proizvodnje plastike i bez značajnih promjena u količini ponovne uporabe i recikliranja, količina plastika za 20 godina bi u svijetu iznosila 1,3 milijarde tona.
Prilagođavanjem svog modela istraživači su mogli projicirati koliko će različite intervencije utjecati na taj broj; prilagodili su model kako bi povećali recikliranje, smanjili proizvodnju i zamijenili plastiku drugim dostupnim materijalima. Winnie Lau iz američkog dobrotvornog udruženja Pew, koja je financirala istraživanje, izjavila je da je od vitalnog značaja uspostaviti svako moguće rješenje. Ako se to učini, možemo smanjiti količinu plastike koja odlazi u ocean do 2040. za 80 posto.
Koraci koje su istraživači zahtijevali uključuju:
- smanjenje rasta proizvodnje i potrošnje plastike
- zamjena plastike papirom i kompostiranim materijalima
- dizajniranje proizvoda i ambalaža za recikliranje
- povećanje stopa sakupljanja otpada u zemljama sa srednjim/niskim prihodima
- gradnja objekata za odlaganje 23 posto plastike koja se ne može ekonomično reciklirati, kao prijelazna mjera
- smanjiti izvoz plastičnog otpada
No čak i ako se poduzmu sve ove akcije, model je pokazao da će u naredna dva desetljeća u okolišu biti 710 milijuna tona plastičnog otpada. Za ovaj problem ne postoji brzo i efikasno rješenje. No, često zanemareno pitanje koje je ovo istraživanje istaknulo bila je činjenica da oko dvije milijarde ljudi na jugu nema pristup pravilnom gospodarenju otpadom.
- Oni se moraju riješiti svoga smeća, tako da nemaju drugog izbora osim da ga spaljuju ili bace gdje mogu - rekao je dr. Velis. Unatoč tome što igraju glavnu ulogu u smanjenju plastičnog otpada, otprilike 11 milijuna sakupljača otpada često nemaju osnovna prava zaposlenja i sigurne radne uvjete.
Sakupljači otpada su neuobičajeni heroji recikliranja bez kojih bi količina plastike koja ulazi u morski okoliš bila znatno veća, a politike za njihovu potporu i siguran rad važan su dio rješavanja ovog problema. Nadalje, dr. Ian Kane sa Sveučilišta u Manchesteru, koji je nedavno bio dio tima koji je izračunao količinu mikroplastike na morskom dnu, opisao je sliku koju su istraživači opisali kao 'zastrašujuću'.
- Autori su jasni u tome da postoje velike neizvjesnosti u podacima i analizama, ali bez obzira na točne brojke, sve je veća stopa proizvodnje plastike kako bi se zadovoljila sve veća svjetska potražnja, a to će imati poprilično teške posljedice za okoliš - objasnio je. Profesor Jamie Woodward, također sa Sveučilišta u Manchesteru, istaknuo je ironiju što je ovaj scenarij izložen tijekom pandemije.
- Količina otpada u sljedećem desetljeću bi mogla bi biti strašna i zato moramo radikalno promijeniti svoje ponašanje - zaključio je, piše BBC.