On ima 23 godina i mladić je s posebnim potrebama. Može se reći da je dobri duh grada Osijeka jer već godinama hoda gradskim ulicama, s ruksakom i velikom vrećom punom plišanih igračaka, nenametljivo ih nudeći na prodaju prolaznicima, gostima kafića i restorana.
POGLEDAJTE VIDEO: Tatjana volontira u bolnici u Vinkovcima
Svi ga već znaju. Neki su mu postali i prijatelji jer Domagoj Stojšić je vrlo drag, pošten i srdačan mladić. Završio je srednju školu i po zanimanju je pomoćni pekar, ali zbog svojih osobitosti ne uspijeva naći posao u struci. Stoga prodajući plišance koje izrađuje njegova teta na ovaj način prehranjuje obitelj, svoju nezaposlenu mamu i mlađeg brata. Kako Božić ne bi bio tako divan da netko nekome ne učini dobro djelo, tako je i ovaj Božić obilježila humana i sretna gesta osječkog restorana Hokus Okus, koji je otkupio sve igračke od Domagoja i pomogao mu u ovoj sveopćoj krizi.
- Učinili smo to od srca jer Domagoja dobro znamo i po njegovu dobrom karakteru i po igračkama koje prodaje. S obzirom na to da su svi ugostiteljski objekti zatvoreni i Domagoj ih nema gdje prodavati, odlučili smo mu pomoći tako da otkupimo od njega sve što ima. Igračke ćemo dijeliti našim kupcima uz dostavu hrane koju obavljamo tijekom ove situacije. Pored našeg božićno uređenog izloga, na kojemu je moguće i preuzeti hranu, postavili smo i posebnu kutijicu u koju možete i osobno ostaviti novčanu donaciju za Domagoja jer on, nažalost, nema svoj vlastiti račun u banci - kažu vlasnici restorana Hokus Okus, čiji je simpatični božićni izlog u natječaju Turističke zajednice za najljepši blagdanski izlog u Osijeku.
Ova gesta prijatelja iz Hokusa silno je obradovala Domagoja koji je mami, tog dana, došao s dosta novca, tako da će i oni imati lijepe blagdane.
- Ne smeta mi što sam svaki dan na ulici. Nekad mi je hladno, nekad nije. Nekad me potjeraju iz lokala, viču za mnom gluposti, ali ja se samo maknem. Ne želim nikome smetati. No većina ljudi je dobra prema meni. Zovu me Medo, Alf, Plišanac. Neki su me jednom nazvali Prosjak i sinovi, ali ja ne znam što to znači - priznaje iskreno Domagoj koji možda ne razumije zajedljive komentare kad se pojavi, ali osjeća da bi oni mogli biti uvredljivi pa ga to ponekad rastuži.
Mnogi su Osječani ipak odabrali biti prijatelji ovom dragome mladiću koji svakome prvo ponudi osmijeh, a onda plišanca. Njegove igračke nemaju cijenu - koliko novca ponudiš, toliko ona vrijedi. No osječki ugostitelji koje Domagoj često obilazi gotovo svaki put kupe nešto od njega pa su mnogi gradski kafići ukrašeni njegovim igračkama. Otkako se pojavio COVID, Domagoj i njegova teta svakog plišanca dezinficiraju i zapakiraju tako da nema bojazni da su igračke nečiste.
- Volim to raditi, biti s ljudima. Dok ne nađem posao, ovo mi je dobro. Mama na tržnici prodaje knjige, male igračke i neke stare stvari tako da uvijek nešto zaradimo - kaže Domagoj dodajući kako mu je ideju za prodaju igračaka po kafićima dao prijatelj. A onda je Domagojeva profesorica iz srednje škole objavila apel na svom Facebooku da ne okreću leđa dečku s plišanim igračkama kad ga sretnu na ulici jer on tako brine o svojoj obitelji i taj je status pokrenuo val dobrote.
- Na Domagoja bismo se trebali svi ugledati jer nitko od nas ne zna što nam život nosi. On se bori sa svime što mu je život dao, a nije mu dao puno - kažu zaposlenici restorana Hokus Okus, koji su se s Domagojem i fotografirali ispred svog uređenog izloga u centru grada.