Mnogi roditelji, nakon što primijete poremećaj govora kod djeteta, bilo da je riječ o nedovoljno razvijenom govoru, mucanju ili teškoćama u izgovoru često su u nedoumici kada prvi put posjetiti logopeda.

Važno je napomenuti kako u razvoju govora, kao i u razvoju općenito, među djecom postoje velike razlike. Dijete prvu riječ može izgovoriti s devet mjeseci, ali i s dvije godine, a da se kasnije govor uredno razvija. Prema ljestvici razvoja govora, prvi problem je nedovoljno razvijen govor.

- Kada dijete napuni tri godine i krene u vrtić, roditelji imaju priliku usporediti govor svog djeteta s vršnjacima i postaju svjesni problema. Važno je što prije krenuti sa savjetovanjem kod logopeda, jer je dijete često u toj dobi dovoljno svjesno da se razlikuje od vršnjaka. Sluša, ali ne razumije ili želi odgovoriti, ali mu je izgovor iskrivljen i nerazumljiv, pa se često događa da ga okolina ne razumije. Upravo zato dijete se može osjećati nesretno, ljuto, frustrirano, rjeđe priča, a u komunikaciji se počinje sve više oslanjati na geste - objašnjava logoped mr. sci. Nataša Šunić.

Već od prvih mjeseci treba pažljivo slušati dijete jer nam je i u toj ranoj dobi u stanju priopćiti mnogo o sebi. Do osmog mjeseca dijete treba reagirati na glasovni poticaj, izgovarati nekoliko slogova, glasati se kada mu se govori, treba proći fazu vokalizacije i gukanja.

U dobi od 21 mjesec treba govoriti barem osam riječi sa značenjem, oponašati zvuk koji čuje, imenovati i pokazivati jednu ili dvije slike. Kad dijete postane sposobno izgovarati veći broj riječi s određenim značenjem, počinje shvaćati da se dvije riječi u govoru mogu povezivati (“mama, daj!”, “mama, vode!”...). Tako se dijete počinje služiti jednostavnim rečenicama koje u početku nisu potpune, ali su dovoljno jasne i okolini razumljive.

Djeci od druge do četvrte godine treba se obraćati jasnim i jednostavnim rečenicama, ali i nadograđivati ono što su rekla (Idemo van. Da, idemo van.). Što se tiče izgovora, djeca u dobi između tri i tri i pol godine moraju ispravno izgovarati glasove p, b, t, d, k, g, m, n, j, f, v, h, l, a, e, i, o, u. Glasovi s, z, c, š, ž, č, ć, dž, đ, r, lj i nj mogu se tolerirati najdulje do pete godine, a onda potražiti pomoć.
 Primijete li se kod djeteta neka druga odstupanja u govoru, kao što su mucanje ili brzopletost, trebalo bi što ranije intervenirati.

Ako je dijete premalo za terapiju, roditelji će dobiti logopedski savjet kako se postaviti, reagirati i pomoći djetetu.

- Ako dijete do polaska u školu nema govornih teškoća, ali odgojiteljice u vrtiću primijete da pogrešno drži olovku ili ne može povezati skupinu glasova u riječ i isto tako rastaviti riječ na glasove, potrebno je što prije reagirati. Iz takvih teškoća proizlaze teškoće u čitanju i pisanju te disleksija i disgrafija - kazala je Šunić.