„Uvijek sam govorio da su ljudi nalik na svrake. Žele samo ono što svjetluca.“
Pratimo koloniju malenih čovjekolikih bića koji se nazivaju Tuljci. Povijest njihove rase je znatno drukčija nego što misle da znaju. Porijeklom su s nekog drugog planeta, ali dugo žive skriveni među ljudima – toliko dugo, da su zaboravili odakle dolaze. Kroz radnju upoznajemo se s dvije skupine Tuljaca koji se razlikuju po mjestu prebivališta, vjerovanjima i zapravo, općenito po načinu života. Ona, takozvana vanjska skupina, suočila se s brojnim opasnostima ovog svijeta. Torrit je starješina, vođa te zajednice kojem je primarna dužnost čuvati uređaj mističnog imena Stvar, koji zna kako bi Tuljci trebali živjeti i što je najbolje za njih. Baka Morkie je također, mogli bismo reći, gerijatrijski član skupine koja je stručnjakinja za vikanje, lamentiranje i negodovanje. Grimma je isto ženski, ali mlađi član zajednice koja je pomalo feministički nastrojena što postaje razumljivo kako sve dublje ulazimo u radnju. I na kraju Masklin – hrabar, razborit Tuljac koji posjeduje avanturistički duh te je njegova uloga održati sve na životu.
„Dobro je poznato da žene ne znaju čitati – reče Gurder. – Nisu one krive, naravno. Navodno im mozak proključa. Znaš, od naprezanja. Tako je to.“
Na nagovor Masklina, svi se ukrcaju na kamion prema nepoznatom odredištu u nadi da će tamo negdje pronaći bolji, sigurniji i sretniji život.
Na kraju završe unutar velikog trgovačkog centra i tamo upoznaju onu drugu skupinu Tuljaca koji obitavaju u toj zgradi, uvjereni da se ispod tog krova nalazi cijeli svijet i da izvan njega ništa ne postoji. Masklin i njegova ekipa, do tada su živjeli u uvjerenju kako su oni jedini preostali Tuljci na svijetu. Za razliku od njih, unutarnji Tuljci su živjeli dobrim životom – imali su veliko društvo i hrane na pretek. Trgovački centar su podijelili u nekoliko sekcija te se svi oni međusobno nerijetko bore za teritorij i prevlast, ali jedna stvar im je zajednička – a to je vjera. Snažno vjeruju da je Arnold Bros 1905. godine, samo za njih osnovao ovu robnu kuću i tako im podario sretan i ispunjen život – mjesto na kojem se sve nalazi ispod krova.
„Na neki čudan način, čak je i veća od onoga vani. Ono vani je toliko golemo da ga zapravo ne vidiš. Nema ni rubova ni vrha pa i ne misliš da ima veličinu. Samo postoji. S druge strane, Robna kuća ima rubove i vrh, koji su tako daleko da su…eto, veliki. <<
Što će se dogoditi kada im vanjski Tuljci kažu da postoji nešto više od trgovačkog centra i da će se, kako Stvar kaže, njihov svijet ubrzo urušiti?
Iako je ova knjiga pretežno napisana kao dječji roman, u ovim avanturama Tuljaca mogu uživati svi uzrasti. Iskreno, mislim da nešto mlađa djeca od naprimjer 10 godina, neće shvaćati njegov humor koji se u većini slučajeva pojavljuje u obliku sarkazma. Pratchett se bavi temom religije te ju obrađuje na zanimljiv i pomalo provokativan način. Dok jednu vjeruju u Stvar, drugi vjeruju u Arnolda Brosa koji je nešto bliže pojmu Boga. Autor je prikazao tu jednu uskogrudnost i zatvorenost prema drugim spoznajama, borbu u kojoj se izazivaju prihvaćena uvjerenja.
Čitajući knjigu, postala sam nostalgična – podsjetilo me kada sam kao dijete odlazila s roditeljima u trgovački centar te mi se, baš kao i Tuljcima, činilo da se sve nalazi pod tim krovom, cijeli svijet.
„Promatranjem ljudi možeš mnogo saznati o budućnosti. Kao kad gledaš hoće li sunce ili kiša.“
Radnja je specifična i trebat će vam koje poglavlje da se uhodate i uživite u njihov svijet, ali kada se jednom udubite, zaboravit ćete na stvarnost i prije nego li shvatite, doći ćete do posljednje stranice. No, ne brinite se jer vas čekaju još dvije knjige iz trilogije. Ja se sada bacam na čitanje druge koja nosi naziv Kopači.
Izdavač knjige je Lumen, kojem se ovim putem zahvaljujem što su mi pružili priliku da guštam u ovim stranicama i tako upoznam maštu poznatog pisca Terryja Pratchetta. Knjiga inače košta 79 kuna, ali cijela trilogija se od početka „Weblibera“ nalazi na popustu koji će trajati do kraja studenog. Ako želite nabaviti svoje knjige, kliknite ovdje. Roman ima svega 180 stranica i riječ je o manjem formatu i mekim koricama.
Nadam se da ćete uživati u pustolovinama Tuljaca! Čitamo se uskoro.
„Ali nije najvažnije koliko vam je život dug, nego koliko vam se čini dugim.“
„Bio je to jedan od onih trenutaka kada čak i vrijeme uspori, i sve je odjednom stvarnije. Tko zna – kada misliš da ćeš umrijeti, možda ti osjetila upijaju što više pojedinosti dok još mogu…“
„Ne znaju što je Vrijeme, osim da je nešto što se broji i prolazi. Čekat će dok se Sunce ne ohladi i dok Mjesec ne umre.“