Jogurt se proizvodi fermentacijom mlijeka uz pomoć jogurtnih kultura, a to su pripravci bakterija Lactobacillus bulgaricus i Streptococcus thermophilus. Te bakterije mliječni šećer (laktozu) pretvaraju u mliječnu kiselinu koja je zaslužna za karakterističnu konzistenciju i okus jogurta.

Dio populacije čiji probavni sustav teže podnosi mlijeko s jogurtom će imati manje problema jer je u njemu udio laktoze manji nego u mlijeku. 

Jogurt se dobiva od pasteriziranog mlijeka s različitim udjelima mliječne masti. Pasterizacija je postupak kojim se visokim temperaturama u trajanju do petnaest minuta uništavaju mikroorganizmi u mlijeku te inaktiviraju enzimi. Pasterizacijom se gubi i dio vitamina iz mlijeka, no fermentacijom mlijeka te djelovanjem jogurtnih kultutra dio vitamina B skupine se “nadoknadi”. 

Jogurti koje smo analizirali sadrže između 1,8 i 3,5 posto mliječne masti. Djeci se preporučuje davati punomasne mliječne proizvode, a odrasli bi tebali pripaziti te birati one s manje masti jer mlijeko i jogurt sadrže većinom zasićene masne kiseline čija prekomjerna kozumacija podiže razinu kolesterola u krvi što može izazvati bolesti srca i krvnih žila. 

Osim mlijeka, analizirani jogurti sadrže i voćne pripravke. Ovoga puta riječ je o šumskom voću, malinama, kupinama, jagodama i borovnicama. Šumsko voće bogato je antioksidansima. Oni će organizam zaštititi od slobodnih radikala koji nastaju uslijed pušenja, stresa, nezdrave prehrane...

No u ovim jogurtima malo je voća koje bismo svakako trebali konzumirati kao svježe, neprerađeno. S druge strane, voćni jogurti obično obiluju šećerom. Jogo ima 3,95 puta više šećera nego voća, u ostalima su po tri žličice šećera na 100 grama jogurta. Kako su pakiranja između 150 i 250 grama, konzumacijom jednog voćnog jogurta možemo unijeti više od šest žličica šećera što je gotovo čitav preporučeni dnevni unos. Previše šećera izaziva zubni karijes, debljinu i šećernu bolest.

Kako bi dobili “voćni” okus i izgled, jogurtima dodaju arome i bojila. Najčešće su to prirodni pigmenti antocijani i mrkva. Zgušnjavaju ih pektin i škrob, a kiselost daju natrijevi citrati koji se smatraju bezopasnima.