Obilježja lagodnog života, kao su dogovori za ručkove s prijateljicama, posjeti kozmetičkim salonima i teretanama, Ivani Vrdoljak Vanni dolaze na red tek nakon što obavi sve druge, njoj važnije obveze. Malo se izgušta i potom, priznaje, dugo nema potrebu za time.
- Obitelj je moja najveća radost i prva briga. Nabavljam sve, spremam ručkove, idem na roditeljske sastanke, znam dječje obveze i uvijek prva znam probleme koji se rode u obitelji. Prva se brinem i o psima, dvorištaru Donu i kućanici Abi. Nisam htjela ni jednog, a sada obožavam oba. Kad su došli u naš dom, mislila sam: ‘Ne trebam te, ideš mi na živce, gnjaviš me’, ali ipak ih obožavam. Zavoliš ih usprkos svemu, psi su čista ljubav - govori Vanna.
Kad se dogodi da je od jutra do mraka na poslu, cijela obitelj improvizira. Brižnu mamu i suprugu poremete cjelodnevna izbivanja, mnogo su joj draža ona jednokratna, navečer. Kad treba izostati nekoliko dana, govori, sve zahtijeva jaču organizaciju. To više što svog 16-godišnjeg sina Luku i 12-godišnju kćer Janu nikad nije “prepuštala” dadiljama.
- Želim se sama brinuti o djeci koju sam rodila. Ne bih da to rade neki ljubazni ljudi koje jedva poznajemo i djeca i ja. To mi ne bi bio potpun život. Sada su oboje blizu toga da ostaju sami, u međufazi smo, Andrija i ja ih osposobljavamo da malo prežive i bez nas - govori.
Njezin joj zvjezdani status ne sprečava da redovito ide na plac i ruku punih vrećica vraća se kući. Po štandovima uvijek šeta u ‘civilki’; trenirci, s kosom vezanom u rep, kapom na glavi i naočalama. Ne voli se isticati. Zrači normalno i pristupačno, pa je uvjerena da je ne tračaju kad izađe iz dućana. Svjesna je da je svima draže vidjeti Vannu u trenirci kako kupuje za obitelj nego one koji se na plac dođu slikati u visokim petama i nafrizirani.
- To su amateri na placu, zalutali da bi ispali fancy. S onom smiješnom spikom ‘došli smo po dvije jabuke’. Ja se svaki put nakrcam vrećicama, kao i svaka prosječna žena, uvijek kupim više nego planiram - govori. Taština joj nije nepoznat pojam ali, ističe, ne pokazuje je na takvim mjestima. Draže joj je, priznaje, snage okušati s kolegama na pozornici, tamo gdje ih sve pere poprilična taština. Kao naša najuspješnija glazbenica osjetila je i podmetanja, zlobu. Posebice je to bilo izraženo u vrijeme kad je s ET-jem izazivala euforiju gdje god se pojavila.
- Tad mi je bilo najmanje stalo što tko o nama govori jer sam imala dojam da smo nedodirljivi. Samo bih ustanovila: ‘Bože, kako ste smiješni! Što nam možete? Nižemo hit za hitom i ljudi nas vole?’ i nastavila dalje. Nije to bilo daleko od istine. No kad sam krenula u solističke vode i mislila da su me lijepo prihvatili, razočaranja su bila velika. Kad spoznaš kako se tko postavio, što ti je odigrao iza leđa i s kime, što ga je nagnalo na to... Bilo je knedli u grlu, čvorova u želucu, znala sam se rastužiti i kao mali Kalimero pomisliti: ‘Svijet je nepravedan’ - govori i odmah dodaje:
- Možemo se sažalijevati i govoriti da su ljudi grubi, ali ima tu i naših vlastitih pogrešaka. Dokle god je ovo javni posao, ne mogu si dopustiti da budem mala i neshvaćena. Sve što nam se događa projekcija je našeg ponašanja, zračenja, odnosa s ljudima, nepromišljenih rečenica, pogrešnih odluka. To znači da sam nečim izazvala takvu reakciju. Na kraju bih se suočila sa sobom i rekla si: ‘Ti si pogriješila!’. I nije baš da to odmah i lako priznam, ali nakon dan, dva tri, kad se sve stiša pa rezimiram, shvatim da jesam pogriješila.
Ne čudim se onda što sam nagnala ljude na reakcije koje mi poslije nisu odgovarale. Na početku karijere zle jezike doživljavala bih kao nožeke u srce. Ili u leđa - kaže Vanna.
Sada zaključi da je to ružno, da se takve stvari događaju, ali više ne pati. Pokušava, kaže, nekom novom situacijom izgladiti nevolje i sama sebi uljepšati život. Roditelji je za njezin posao nisu mogli pripremiti jer se nitko u obitelji time nije bavio. Sve je učila sama i često oko sebe gledala kolege koji su pokleknuli pod teretom slave.
- Htjela sam to, pa sam se i s drugom stranom morala sama nositi. Ne mogu na pola puta stati i vikati: ‘Isuse, više ne mogu sve to izdržati, idem se drogirati’. Uostalom, karakterno nisam labilna. Ne znam što bi se trebalo u životu dogoditi da počnem glavinjati i gubiti se. Učili su me da sama prebrodim probleme - kaže. Priče “seks, drugs and rock’n’roll” Vanni su otkad zna za sebe - odbojne. Ljude koji su povjerovali u svoju sliku na ekranu, uvijek je žalila. I danas je zanima samo glazba, bend, dobri koncerti. Želi da svaka nova pjesma bude bolja od prethodne, da sama sebi bude fora. Dramatičnih trenutaka s obožavateljima nije imala.
S godinama sam postala mudrija. Naučila sam zašutjeti kad treba. Prije sam bila brzopleta, a suprug bi nerijetko popravljao stvar. Znao me posjesti sa strane i reći: Ljudi te nisu shvatili, ne poznaju te i ne vole kao ja. Budi taktičnija!, priznaje Vanna
- Jedna mi je kolegica pričala kako su je odnijeli iz diskoteke, prebacili je na rame i iznijeli. Meni se to nikad nije dogodilo. Nikad nisam sretala ljude koji bi došli po svoju ovcu iz stada i odnijeli je doma. Valjda nikad tako nisam zračila. Oni koji su mi prolazili bili su ugodni i dobronamjerni. Nikad se nismo pogrešno razumjeli niti je itko u meni vidio trofejnu curu. Onu koju bi iz kluba trebalo odnijeti sebi u brlog. I ja sam tada bila jako popularna i voljena, ali mi nisu tako pristupali. Bilo je i ljubavnih pisama, još ih čuvam. Danas također, bez obzira na to što znaju da sam u braku, obožavatelji nađu način da mi kažu kako sam im jako draga. Na pristojan način. Sve ovisi o tome kako zračiš - govori. Na temu raznih estetskih zahvata samo podigne obrvu. Starost je ne plaši, a razmišljanja tipa “doskočit ću ja tome” smatra glupima. Ne bi na operacije, niti bi u sebe pobacala razne umjetne tvari, razmišljajući da će tako ostati vječno mlada.
- Prije ću izgledati nakaradno. Godine prolaze, i to je neizbježno. Treba se samo truditi da prerano ne ostariš, njegovati se. S godinama je postala mudrija, naučila je, kaže, razgovarati s ljudima, pa i zašutjeti ako procijeni da treba. Prije je u komunikaciji bila brzopleta, a suprug Andrija vadio bi kestene iz vatre. Znao ju je posjesti sa strane i reći: “Ljudi te nisu shvatili, ne poznaju te i ne vole kao ja. Budi taktičnija!”. U tim komunikativnim vještinama suprug je, priznaje, spretniji od nje. Naučio ju je da treba razmisliti i o sugovorniku, a ne samo o tome što bi mu ona htjela reći. I danas se, priznaje, zna dobro naljutiti, ali takve je emocije brzo puste. Prije bi joj se, priznaje, svi micali s puta, a sada se pola obitelji smije njezinoj galami po kući.
- Svašta vičem, kritiziram, no kad se prvi nasmije, onda i ostali prasnu u smijeh. Naposljetku to i meni bude smiješno, pa prijeđe u opće veselje. Samo ako netko ozbiljno zabrazdi, budem stvarno ljutita i imam napad govorenja. Budem pritom jako argumentirana, koncentrirana, vičem, zatvaraju se prozori po kući da ne čuju susjedi - priznaje. Iako će znalci reći da Vanna već jest dosegla plafon, ona sama i danas ima iste izazove.
Svaki put želi napraviti pjesmu koja će se ljudima svidjeti. Voljela bi se vidjeti u operi, a prijateljica Valentina Fijačko i danas govori da nije kasno.
- Bilo bi super sve poslati k vragu i u poznijim godinama kao Pavarotti početi učiti operno pjevanje. No dok se ne nametnem Metropolitanu i ne izbacim Annu Netrebko iz ansambla, dobar bi bio i mjuzikl.
Ne mislim da je bilo tko talentiran za sve. Istina je da se možeš usavršiti, ali ne toliko da budeš bolji od najboljih. A biti prosječan i poslije nekog uvjeravati da si super me ne zanima - zaključuje Vanna.
Djeca i suprug na prvom su mjestu
Obitelj je moja sreća i prva briga. Nabavljam sve, kuham, idem na roditeljske sastanke, znam sve dječje obveze.
Uvijek prva zna probleme koji se rode u obitelji
Nikad, kaže, nije dopustila da joj djecu odgajaju dadilje. Luki (16) i Jani (12) na raspolaganju je kad god je trebaju i uspješno rješava obiteljske nesuglasice.
Obožavatelje poštuje i ne želi ih razočarati
Za svaku pjesmu želim da je bolja od prethodne, kaže Vanna koja je prije dvije godine na Večerima dalmatinske šansone zapjevala s klapom Brodarica.
Karakterno nikad nisam bila labilna osoba
Ne znam što bi mi se trebalo u životu dogoditi da počnem glavinjati i gubiti se na godinu, dvije, desetljeće. Učili su me da sama prebrodim svoje probleme. A karakterno nikad nisam bila labilna. I ja sam u dva desetljeća karijere imala svoja razdoblja iluzija i zabluda, ali sam se na vrijeme probudila.
Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!