Hrvatski sabor prihvatio je 24. rujna 1868. Hrvatsko-ugarsku nagodbu, akt kojim su Hrvatska i Ugarska utvrdile međusobne državno-pravne odnose. Dokument je nastao kao izravna posljedica stvaranja dualističkog uređenja Monarhije sklapanjem Austro-ugarske nagodbe 1867. Sadržavala je 70 paragrafa. Hrvatska je u većini poslova postala ovisna o Ugarskoj. Bana je imenovao kralj na prijedlog ugarskoga ministra predsjednika, a odgovornost ministra za Hrvatsku i Slavoniju izuzeta je od Hrvatskoga sabora i podređena zajedničkom saboru u Pešti. Iako je službeni jezik u Hrvatskoj bio hrvatski, a zajednički su poslovi trebali biti dvojezični, u praksi je, posebno u doba pojačane mađarizacije, dolazilo do učestalih kršenja tih odredbi.