Supružnici Andrija i Ljubica Bošnjak iz Branjina Vrha nedaleko od Belog Manastira u plasteniku od 300 četvornih metara nedavno su posadili prve sadnice čilija u Baranji. 

A kad čili bude spreman za berbu, to će biti još jedan za Baranju netipičan proizvod koji će Andrija i Ljubica prodavati pod etiketom “Gospon Rajčika”. Tako su nazvali svoj logotip u obliku rajčice koji je Andrija, sjajan samouki slikar, nacrtao da u isto vrijeme izgleda i kao panker, ali i kao gospodin s leptir-mašnicom.

Andrija i Ljubica počeli su priču s OPG-om prije sedam godina. I to nakon što je Ljubica, bivša trgovkinja, proglašena tehnološkim viškom i ostala bez posla.

- Nisam se htjela predati, još sam mogla raditi, nisam htjela ni čuti da sjedim skrštenih ruku. Oduvijek sam proučavala razne kuharice, shvatila sam da je došlo vrijeme da sve to što sam učila primijenim u praksi. Prvo sam počela s domaćim džemovima, i to od jagode, višnje i trešnje, pa marelice, šljiva... - govori Ljubica.

Na red su došli ajvar, punjene paprike, bundeve u tisuću verzija, torte od šljiva, likeri, dimljena deverika u staklenkama... Zanimljivo je da sve što rade Andrija i Ljubica sami uzgajaju u vrtu ili plasteniku, a imperativ im je na svakoj se manifestaciji pojaviti s nečim novim. Prije nekoliko dana su, npr., na Proljetnom vašaru u Karancu došli sa želeom od vina. Inspiraciju su našli u priči Karolya Labadija u kojoj autor opisuje istiniti događaj gradnje temelja za Hotel Osijek.

- U toj priči Karoly piše o želeu. Naveo je da su radnici, radeći na temeljima, naišli na olovnu i glinenu posudu u kojima je bilo vino. Mislili su da su našli neko blago pa su posude odnijeli krišom kući. Kad su otvorili posude, iznenadili su se otkrivši da tamo nije bilo nikakvih zlatnina nego tekućina koja je izgledala kao puding. Kušali su je i dva dana nakon toga nisu mogli otići na posao - priča Andrija. Ljubica, koja je glavna u kuhinji, kaže da neke stvari ona nikad neće moći napraviti kao što se za njih pobrinula priroda.

Žele poslužuju kao hladni desert ili predjelo

Žele je pektin koji se, inače, nalazi u jabuci i dunji, gdje ga ima najviše oko sjemenki. Uglavnom, kad radim voćni sir, upotrebljavam taj pektin od dunje. On veže vino i dolazi do želiranja. Zanimljivo je da na prostoru Baranje, u kojoj je mnogo vinara, nitko to ne radi, nego po žele od vina idu u Villany, tvrdi Ljubica. Vino koje koristi za pripremu želea je cabernet sauvignon. Može se poslužiti u čaši, kao hladni desert ili predjelo - odličan je u društvu sira na plati, osobito kozjih. Želeu se mogu dodati i orašasti plodovi, kandirano voće ili grožđe. Ljubica napominje kako posluživanje želea i dekoriranje ovisi samo o mašti i inspiraciji kuhara.

Sušeno povrće za juhe, variva i jela od mesa, ribe...

Za domaći začin od povrća očistite i sameljite mrkvu, peršin, celer, pastrnjak, luk i češnjak te listove celera, peršina ili ljupčaca. Sušite tri-četiri sata u pećnici s otvorenim vratima na 100°C. Zatim dodajte sol, šećer u prahu i kurkumu. Ljubica radi i marinadu za masline tako da u 2,5 dl vode stavi dvije žličice šećera, sol, mljeveni korijandar, mljevenu slačicu prema želji i 1/2 dl jabučna octa od devet posto. To se sve prokuha, zalije i stavi u pasterizator. 

Luk, čili i senf u pašteti od čvaraka

Ako su čvarci manje masni, za paštetu od čvaraka dodajem mast. Sameljem na ‘robotu’, kaže Ljubica i nastavlja: “Dodajem kisele krastavce, glavicu luka na kilogram čvaraka, sol, čili, senf, papar i začinsku papriku. Sve sameljem, spremim u staklenke i čuvam na hladnom. Eto, to je domaća pašteta”. Za sir od dunja Ljubica ih skuha sa šećerom. Samelje ih i na kilogram voća doda 700 g šećera te 2 dl tekućine u kojoj su se kuhale dunje. Smjesa se kuha dok se ne zgusne, stavi se u ovlažene kalupe te čuva u smočnici na propuhu.