Vlasac je poznat i kao “mlađi brat luka” što zapravo i je. Ova biljka pripada obitelji ljiljana, baš kao i crni i bijeli luk, iako se drukčije jede i ima aromatičniji okus od luka na koji smo navikli.
POGLEDAJTE VIDEO: Čudesan začin - kurkuma
Neki podaci govore da vlasac potječe iz alpskog dijela Europe, dok drugi tvrde da dolazi iz Srednje Azije i Sjeverne Amerike, te da je u Europu stigao putevima svile, zahvaljujući Marku Polu.
U svakom slučaju, listići vlasca danas su nezaobilazni ukras i začin mnogih jela različitih svjetskih kuhinja, ali dekoracija nije jedini razlog zbog kojeg je vlasac dobar, piše Organic Facts.
Po čemu se razlikuje od luka?
Prije svega po okusu. Vlasac je manje aromatičan i ljut od luka i poriluka, pa se zato često i koristi kao začinska biljka. U odnosu na druge lukovice, korijen se kod vlasca ne jede, već se koriste samo listovi i to svježi. Ako ga želite upotrijebiti sljedećeg dana, bilo bi dobro da ga umotate u vlažnu krpu i stavite u frižider. Nikako ga nemojte ostaviti da stoji u čaši vode, jer će ju upiti i tako postati mekan i gnjecav.
Što sadrži?
U odnosu na druge vrste luka, vlasac je izuzetno bogat beta-karotenom. Tanki zeleni listovi sadrže puno vitamina A i C, nešto manje vitamina B i minerale fosfor i željezo. U 100 grama vlasca nalazi se 0,7 g masti, 4,4 g ugljikohidrata, 3,3 g proteina i 0 grama kolesterola.
Zbog čega ga treba jesti?
Razloga je puno. Osim što ima antibakterijsko, antivirusno i antialergijsko djelovanje, bitna karakteristika ove zelene biljke je što pomaže jetri izbaciti toksine iz tijela. Samim tim, poboljšava probavu, ali i smanjuje razinu šećera u krvi, tako što sprječava degradaciju inzulina. Također, sprječava zadržavanje vode u tkivima, a nekoliko istraživanja pokazalo je i da ima blagotvoran utjecaj na izgled.
Kako se jede?
Kao jelo i začin najčešće se koriste sitno narezani listovi, ali mogu se koristi i cijeli. Sitno sjeckan danas se najčešće upotrebljava u francuskoj kuhinji, dok se u kineskoj kuhinji dodaju cijeli dugi listovi, kako zbog okusa, tako i zbog lijepog izgleda i mirisa koje daje jelu. Dugo kuhanje uništava njegovu specifičnu aromu, pa ga je najbolje dodavati pred kraj pripremanja jela, ili neposredno prije posluživanja.
Kao začin, svoje mjesto je pronašao u juhama, jelima od povrća i sosovima, i to posebno onima na bazi jaja ili jogurta. Može se dodavati i u razna topla i hladna jela, omlete, rižu i piletinu, a izvrstan je dodatak i salatama, posebno onima od rajčica i krastavaca jer daje nježniju aromu, dosta slabiju od crvenog luka. Dobar je u kombinaciji s krumpirom, a naročito pire krumpirom. Često se koristi i tako da ga se posipa preko maslaca namazanog na kruh.