Iako potječe iz vrlo male sredine u Slavoniji, sela Nuštra, Zoran Šimunović (36), akademski slikar i uskoro doktor slikarstva, probio se u sam vrh domaće likovne scene. Ove godine, kao ambasadora hrvatske kulture u svijetu, prepoznao ga je i poznati američki art magazin Regard.
U pet godina objavio je četiri ciklusa slika baveći se introspekcijom sebe kao osobe, svojim sjećanjima, doživljajima... Osim što je slikar, on je i kustos vukovarskog muzeja, što mu daje dodatnu posebnost jer malo koji slikar pristaje biti kustos koji sudi o tuđim djelima.
Osim u umjetnost, strastveni je zaljubljenik u motore i vozi prerađeni oldschool model Yamaha dragstar, obožava hipsterski stil, a tijelo je prekrio tetovažama koje je sam dizajnirao i nacrtao želeći i od sebe stvoriti unikatno umjetničko djelo. Nerijetko je model prijateljima poduzetnicima za reklamne kampanje.
- Danas umjetnik mora znati brendirati sam sebe, ne samo kroz svoja djela, nego i kroz svoju pojavu. Svi se začude kada kažem da sam kustos. Valjda na tom poslu zamišljaju dosadne ljude, no to je menadžerski posao koji zahtijeva puno interakcije, dopadljivosti ako hoćete. Iako puno radim kao kustos, slikanje je moj prvi odabir. Svoj talent nisam otkrio kao klinac, do svoje 20-e nisam uopće bio zainteresiran za školu, muzeje, umjetnost. Štoviše, nakon srednje upisao sam agronomiju jer su mi roditelji poljoprivrednici pa je bilo logično da nastavim tim smjerom. No, nakon šest mjeseci otkrio sam da to nije za mene. Danas obiteljsku firmu vodi brat, a ja slikam - smijući se kaže Zoran koji je nedavno atelier uredio u kući u kojoj živi.
Radi u Vukovaru, a živi u Osijeku jer mu je to grad po mjeri.
- Tu sam upoznao suprugu Ivanu koja je studirala pravo i koja me nekako uvela u svijet umjetnosti. Tek sam uz nju počeo razmišljati o tome. Upisao sam umjetničku akademiju u Širokom Brijegu i završio je s rektorovom nagradom - dodaje. Sada je upisao doktorat.
- Imao sam jako puno izložbi. Samo u zadnjih godinu dana šest samostalnih. Želio sam prvo u Hrvatskoj stvoriti rejting pa tek sada krećem van. Većinu svojih slika sam prodao i to mi je znak da znalci cijene moj rad. Zato stalno crtam nove - ističe Zoran čije su se slike u početku prodavale za osam tisuća kuna, a sada su na više od 30.
Jednako uspješan je i u kustoskom poslu. Nudi različitije muzejske postave, dovodi umjetnike iz različitih dijelova svijeta, daje priliku mladim autorima i dobio je respekt šire publike.
- Publika je svugdje i uvijek problem. Ako serviraš umjetnost, a ne serviraš hranu, nemaš publiku, pa sam od izložbi počeo praviti evente; zakuske, vino, DJ, glazba, nema protokola i hvalospjeva, sve nalikuje afterwork partiju. Zadnja je trajala dva sata i ljudi su bili oduševljeni. Ove godine kroz muzej je prošlo i 4500 stranaca sa 60-ak kruzera koji su došli u Vukovar, a iduće godine dolazi ih više od 90. Za jedan mali muzej to su ogromne cifre - dodaje.
Cilj mu je umjetnost, prije svega predstaviti mladima, na njima prihvatljiv način. A jedan od posebnijih načina za izricanje umjetnosti je svakako i on sam jer na svojoj koži nosi svoja djela.
- Kad sam završio akademiju osvijestio sam da mogu i sebe oslikavati kao i platno. Počeo sam kreirati svoje tetovaže. Prvo su mi ih radili majstori, a onda sam kupio mašinicu i radim ih sam. Ono što nisam dohvatio radila je supruga - rekao je.
Imam ih više ali to je zapravo jedna koja se stalno gradi. Svaki njen segment ima svoju priču. Često nastaje i spontano, krenem a da ne znam što ću napraviti” kaže Zoran koji ima oslikane ruke, noge, prsa, leđa..T o se svidjelo nekim njegovim prijateljima pa su i oni poželjeli nešto, pristajući na to da uopće ne znaju što će dobiti. Neki su dobili velike upečatljive tetovaže, a neki male, i to sve na druženjima uz kavu. Tako spontano Zoran je postao i model za razne reklamne kampanje.
- Modeling mi je privlačan jer se volim izlagati pogledima. Kažu mi da bi tim poslom možda mogao više zarađivati nego sa slikama, ali ne želim u to ulaziti previše. Dovoljno mi je i ovo - smijući se zaključuje.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: