Usamljenost je povezana sa 162.000 smrtnih slučajeva Amerikanaca svake godine, što je bio slučaj i puno prije nego što se pojavila pandemija korona virusa, odnosno prije nego što smo postali svjesniji problema koje ona nosi uslijed mjere socijalnog distanciranja zbog koje manje izlazimo i manje se družimo. Ljudi zapravo i ne shvaćaju da je pandemija usamljenosti s nama već desetljećima te da se u ovoj situaciji samo pogoršava - piše dr. Dilip Jeste, psihijatar i neuroznanstvenik koji se bavi gerijatrijskim istraživanjima i predaje na Sveučilištu u San Diegu.
POGLEDAJTE VIDEO: Pametni ljudi su sretniji kad su sami
Evo kako on definira usamljenost i kako vidi trendove vezane uz taj problem:
Što je usamljenost i kako se nas pogađa?
- Samoća ne znači 'biti sam'. Odnosi se na subjektivni stres uzrokovan osjećajem da osoba nema društvo kakvo želi. Možda se nećete osjećati usamljeno čak i kad ste sami, dok se druga osoba može osjećati usamljeno čak i kad je okružena gomilom ljudi. Usamljeni mogu osjećati da su izostavljeni, da nemaju s kim razgovarati, ili da ih nitko ne razumije. Ostali simptomi povezani s usamljenošću uključuju loše raspoloženje, tjeskobu, depresiju, strah od izlaska iz kuće, smanjenu tjelesnu aktivnost i ponekad probleme sa spavanjem - piše autor.
Kako usamljenost godišnje ubije desetke tisuća Amerikanaca? Tako da povećava rizik od mnogih smrtonosnih bolesti, uključujući bolesti srca, dijabetesa, pretilosti, demencije i depresije, pa do zloupotrebe opioida i samoubojstava, pojašnjava.
Kako se doživljaj usamljenosti mijenja s godinama?
- O samoći i usamljenosti obično mislimo kao o patnji koja je povezana sa starijom dobi, no stvarnost je postala sasvim drugačija. U istraživanju koje sam proveo sa svojim suradnicima, pokazalo se da je umjerena do teška usamljenost prisutna tijekom čitavog životnog vijeka odrasle osobe. Niti jedna dobna skupina nije imuna na usamljenost, ali ona posebno može biti intenzivna tijekom tri životna razdoblja: Krajem 20-ih, sredinom 50-ih i krajem 80-ih godina, ističe dr. Jeste.
Uzroci usamljenosti složeni su i višeznačni. Postoje genetski i drugi biološki čimbenici koji mogu utjecati da se tako osjećamo, no uključene su i sociodemografske varijable, poput sposobnosti interakcije s drugima i stresa povezanog s radnim mjestom ili obiteljskim odnosima. Usprkos tome, dob sigurno igra ulogu.
Usamljenost u 20-ima
Tijekom ove faze suočeni ste s donošenjem više odluka koje bi mogle utjecati na ostatak vašeg života. To uključuje odabir potencijalnog životnog partnera i zasnivanje obitelji, naseljavanje u određenom gradu ili regiji. Puno je pritiska vršnjaka i često osjećate da neke stvari radite lošije od svojih vršnjaka. Mnogi odnosi koje imate prolaze kroz niz promjena, tek gradite karijeru i velika očekivanja stvaraju stres i neizvjesnost. Tako se i 20-godišnjaci mogu osjećati kao da nitko ne razumije što prolaze i ne shvaća ih.
Usamljenost sredinom 50-ih
Do sredine 50-ih godina ljudi će riješiti mnoga iskušenja i probleme u životu: Vjenčali ste se, stvorili obitelj, izgradili karijeru. Sada je u tim sferama manje neizvjesnosti, ali javljaju se nove strepnje oko toga što slijedi u životu. To je i vrijeme poznate krize srednjih godina, kad žene doživljavaju menopauzu, a muškarci se suočavaju s andropauzom. To je doba kad ste u generacijskom sendviču, jer još brinete o djeci, no sada i o starijim roditeljima. Neki bliski prijatelji ili članovi obitelji umiru, dijagnosticiran vam je visok krvni tlak ili dijabetes, a smrtnost postaje stvarna prijetnja.
U kasnim 80-ima
U ovom trenutku života usamljenost može biti neizbježni učinak činjenice da ste nadživjeli vršnjake, prijatelje i članove obitelji. Usamljeni ste jer nema onih koji su doprinosili tome da se osjećate manje usamljeno, a i sve ste svjesniji spoznaje da i vama vrijeme istječe. Brinete se zbog zaborava i strahujete da ste možda već u opasnosti od Alzheimerove bolesti.
Može li se nešto poduzeti?
- Postoji protuotrov za samoću. Moje istraživanje otkrilo je da mudrost ima jaku negativnu povezanost sa samoćom. Osobe za koje se smatra da su mudre na temelju empirijskih mjera - poput Skale mudrosti koju smo osmislili na Sveučilištu San Diego - smatra se da su mnogo manje sklone osjećaju usamljenosti. To je dobra vijest koju možemo iskoristiti - piše dr. Jeste.
Nakon nekoliko desetljeća istraživanja, mudrost sada možemo znanstveno definirati kao skup različitih osobina s biološkim korelatima u mozgu, dodaje. Te osobine uključuju sposobnost reguliranja osjećaja, sudjelovanja u samorefleksiji, suosjećanja, toleriranja suprotnih stajališta i odlučnosti kad je to potrebno.
- Te se osobine ne mogu samo mjeriti već i mijenjati; možete brže postati mudriji. I tako postati manje usamljeni, sada i u budućnosti - zaključuje dr. Jeste, a prenosi portal MindBodyGreen.