Kad sjednem u atelje, tad uronim u svoj svijet. Svijet mašte, boja i nadahnuća koji mi omogućuju da oslikavam jaja na svoj način. Niti jedno oslikano jaje ne može biti isto, jer nije ni iste veličine, a motivi su različiti. Postoji samo jedan detalj, a to je zaštitni znak koji stavljam na svako jaje. Bilo ono od grlice, prepelice pa do nojevog jajeta, kazala nam je Andreja Ogrinec, iz naselja Reka pokraj Koprivnice, dok smo u tišini promatrali kako vješte ruke okreću svoje slikarsko 'platno' na koje nanosi boje, a one jajetu daju očaravajući izgled.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njezino umijeće su prepoznali i u svjetskom udruženju umjetnika oslikavanja jaja čiji je član. Nedavno je u svjetskoj enciklopediji, koja predstavlja 'tko je tko u oslikavanju jaja' izašao podulji tekst o samozatajnoj umjetnici, a njezina fotografija je krasila naslovnicu uglednog magazina.
- Doselila sam se u Hrvatsku, odnosno u Reku 1991. godine udajom. Zaposlila sam se na peradarskoj farmi i tad sam vidjela kako kod sortiranja neka jaja zbog toga što su manja završavaju u škartu. Nosila sam ih doma, jer su me ona podsjetila na djetinjstvo kad sam s bakom kad smo čačkalicom umočenom u kiselinu 'šarala' motive na jajima. Tako je krenulo. Četiri godine kasnije ostala sam kao tehnološki višak bez posla i počela raditi vitraže. Oslikavala sam prozore i lampe, ujedno i sve više vremena posvetila oslikavanju jaja. Tako je krenulo. Cvjetni motiv koji se unatrag 25 godina nalazi na svakom jajetu je moj zaštitni znak ili potpis po kojem me prepoznaju - govori nam 49-godišnja majka dvije odrasle kćeri i veterinarova supruga koja uz oslikavanje jaja, jer je napustila vitraž, skrbi o obiteljskoj farmi.
To je prava mala životinjska farma u kojoj se uz ovce, perad, nalaze psi, mačke, konji, magarci…
Dok smo razgledali imanje, vidjeli smo kako joj svaka životinja prilazi kao staroj 'poznanici'. Magarac je doslovce gurao glavu u njezino naručje da ga miluje. Pokazalo se da umjetničke duše imaju i posebni senzibilitet za životinje.
Nakon što je vidjela da životinjama ništa ne nedostaje, vratili smo se u njezin atelje, koji je prepun polica na kojima se nalaze kolekcija jaja. Jedan zid joj krasi i priznanje na nedavno osvojeno drugo mjesto na Međunarodnoj smotri oslikavanja jaja u Sloveniji, koje tradicionalno organizira Ljubljansko Delo. Na tom natjecanju na kojem je po prvi put sudjelovala njezina pisanica je između 300 eksponata dobila srebro. U oslikavanju su zastupljene gotovo sve boje. Od emajla, laka, boja za staklo, akrila i konturne paste za stakla…nakon što na jajetu nacrta svoj cvijet krene dalje, bez nekog unaprijed određenog plana i nacrta. Tijekom oslikavanja dolazi joj ideja za svako jaje. Kad nanese zadnji potez onda se, kako kaže i sama iznenadi onim što je napravila.
- Na malim jajima od prepeličjih do kokošjih odokativno znam simetriju, dok kod onih većih od guske ili noja, moram na jajetu šestarom napraviti podjele, radi simetrije. Da, neka jaja i prodajem, ali nikada ne radim po narudžbi – kaže u odgovoru na pitanje naša domaćica. Sva jaja su joj podjednako draga, jer u svako oslikavanje unosi istu strast i energiju. Kao i njezini kolege iz inozemstva cijelu godinu oslikava jaja i uvijek stvara nešto novo, jer samo tako se može održati u svjetskom vrhu. Tvrdi da joj je žao što se ne održavaju radionice u nas kako bi mladi ljudi vidjeli tu tehniku i dobili poticaj za takvu vrstu umjetnosti koja vani ima pravo građanstva i brojne pristalice.
Ima dvije odrasle kćeri. Tjaša (26) živi u Londonu, a mlađa Kristina u Koprivnici. Za sada Kristina pokazuje lagani interes, jer povremeno majci pomaže nanositi podloge na jaja. Kristina bi mogla krenuti njezinim putem, jer je i ona s 24 godine, koliko ima mlađa kćer krenula tim smjerom likovnog izražavanja. Za oslikavanja nojevog jaja potrebno joj je najmanje 40 sati rada, odnosno najmanje pet dana, jer se pojedine plohe moraju osušiti kako bi se krenulo dalje.
U vitrini smo spazili i gravirano jaje. To je, priznaje gospođa Ogrinec, teža tehnika za koju je potreban poseban „stroj“, ali mu je i cijena visoka. Možda u budućnosti krene i tim putem, jer slikarski gen ponekad i samog umjetnika iznenadi u kojem je pravcu krenuo.