Ljude lišene empatije najčešće se smatra sebičnima i zločestima, no moguć je i višak empatije, uslijed koje se zanemaruju vlastite potrebe sve kako bi ugodili drugima, objasnio je Simon Baron-Cohen, profesor sa Sveučilišta Cambridge i autor knjige "Nula stupnjeva empatije". Istražujući utjecaj empatije na sreću ljudi, uočio je da se ona po svojoj jačini može podijeliti na ljestvici od jedan do šest.

Većina ljudi kreće se oko sredine ljestvice, no postoje i oni koji su izrazito empatično, kao i oni kojima je sućut i razumijevanje drugih "stran pojam".

Prema dosadašnjim istraživanjima, žene su daleko empatičnije od muškaraca. No Simon Baron-Cohen tvrdi da sve više žena dolazi u njegovu ordinaciju kako bi se liječile od Asprgerovog sindroma kojeg karakterizira manjak empatije te da je njihovo svakodnevno čavrljanje s prijateljima tek - gluma. 

- Razlika između muških i ženskih pacijenata je u tome što žene češće i vještije glume "empatiju", dok muškarci nemaju sposobnosti niti volje za to - tvrdi Cohen.

Najveći problem kod preempatičnih ljudi je taj što su svoj život posvetili drugima, a to im s vremenom i postaje jedini cilj, no uslijed toga zaboravljaju na vlastiti ego i ugodu. Zato ovi ljudi nerijetko među stječu reputaciju "otirača", onoga kojeg se može nazvati u bilo koje doba dana i noći jer se očekuje da će sve učiniti za druge. Ljude koji su izrazito empatični tuđa nesreća može pogoditi u tolikoj mjeri da ih ometa u svakodnevnim aktivnostima.