Kao da govorim zidu, zna se čuti od ponekog roditelja, frustriranog neuspješnim pokušajima da djetetu nešto objasni. Katkad se čini da je svaki pokušaj uspostavljanja komunikacije osuđen na neuspjeh i da će dijete prije poslušati savjet nekog svog prijatelja nego onaj koji mu daju otac ili majka. Stručnjaci upozoravaju da je možda problem u stavu i načinu na koji se obraćamo djetetu.  

- U razgovoru s djecom i mladima osnovna pretpostavka je odnositi se prema njima kao prema samostalnim ljudskim jedinkama, poštujući ih kao osobe. Svako dijete, bez obzira ne njegovu dob, baš kao i svaka odrasla osoba ima osobne karakteristike. I ako u razgovoru to poštujemo, rijetko ćemo naletjeti na značajniji otpor - napominje diplomirana psihologinja Jelena Vrsaljko.  Da bismo zaobišli otpor važno je, napominje naša sugovornica,  prije svega razumjeti djetetovo stanje i bez previše riječi ili zapitkivanja kojima se može i pogoršati otpor, ali i dugoročno narušiti odnos između roditelja i djece . 

- Razumjeti djetetovo stanje znači reći mu, na primjer ako je riječ o manjem djetetu, ‘znam da ti se ne da ići iz parka, kad sam bila mala bilo mi je isto tako teško odvojiti se od tobogana. Sada, na žalost, moramo ići zato što...’ Ako dijete plaće, jer ne želi ići iz parka, a moramo otići, najgore što možemo napraviti jest da se ljutimo na njega, vičemo na njega i odvlačimo ga na silu ili slično - savjetuje psihologinja i dodaje:

Kritizirajte samo djetetovo ponašanje, nikad identitet jer ćete tako izazvati otpor bez rezultata

- Kada ga želimo navesti da učini nešto i malo popratiti njegov svijet, trebamo postupiti na određeni način, koji dakako, ovisi o starosti djeteta. Ako zovemo na ručak manje  dijete dok se ono igra lego-kockicama, najbolje je da mu priđemo, pohvalimo ga kako je dobro sagradilo toranj, recite mu da ide sada papati pa će poslije nastaviti igru. Umjesto da s vrata vičemo: dođi ručak je ....pa se ljutiti jer nas od prve nije poslušao. 

Slično pristupite i starijem djetetu koje, recimo sluša glazbu ili gleda televiziju. Zainteresirajte se za ono što radi, poslušajte ga, prokomentirajte ono što ste vidjeli i čuli  i tek onda pozovite ga za stol. I zapamtite jako važno pravilo, želite li izgraditi dobar odnos sa svojim djetetom: pazite što mu govorite jer se može dogoditi da usput izrečenu nervoznu rečenicu vaše dijete dugo pamti i da mu naruši samopouzdanje. Ne upuštajte se u rasprave kad ste nervozni ili se slabije kontrolirate. Psihologinja napominje -  kritizirajte njegovo ponašanje, nikada identitet jer će tako roditeljsko  djelovanje ponukati dijete na promjenu njegova ponašanja. Ako pak kritizirate identitet, sigurno ćete izazvati otpor koji može postati velika prepreka u vašem odnosu pa i dovesti do toga da vam dijete prestane govoriti što mu se događa . 

- Poštovati njegova emocionalna stanja i pustiti ga da izrazi emociju. Ako je tužno, ne govoriti mu nemoj plakati. Umjesto toga ćemo ga zagrliti, utješiti. Kada je ljutito, pustite ga da se ljuti. Naravno, pritom uvijek vodimo računa da pritom ne povrijedi nekoga, sebe ili uništi imovinu. U tom slučaju odmah ostavljamo jasnu granicu i sprečavamo ga u takvu ponašanju, savjetuje psihologinja Vrsaljko.

Da bismo ostvarili dobar odnos, moramo se, ističu stručnjaci, zainteresirati se za svijet svoje djece. Tako ćemo im se približiti i lakše ih razumjeti.

Ne branite djetetu da pokaže kako se osjeća

Većina će roditelja osjetiti poriv da prekinu djetetovo iskazivanje emocija, pogotovo ako je riječ o izljevu tuge ili ljutnje. I iskazivanje osjećaja je komunikacija, poruka o tome kako se osjeća, a kao i djeteove riječi i ovakve situacije treba pustiti, i ne govoriti mu da ne plače ili da se ne ljuti. Zagrlite ga i pokažite da ste tu uz njega i da primate njegovu poruku.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!