Nul-energetska kuća je danas obvezan standard za izgradnju svih novih kuća, bez obzira na veličinu. Prvo je bio samo popularan, a onda je postao i obvezan, kao odgovor na rastuću svijest o održivosti i potrebu za smanjenjem potrošnje energije. S time da je ovo obvezan standard samo kod novih kuća, a ne kod rekonstrukcije postojećih. I dalje bi svako ulaganje u kuće trebalo težiti primjeni ovog koncepta, jer donosi uštede i dulji životni vijek kuća.
Zemlje imaju svoje standarde
Svaka zemlja članica Europske unije je u detalje propisala ovaj standard kako je nacionalno smatrala nužnim za klimatske prilike i situaciju u zgradarstvu. Hrvatska se odlučila za uključivanje dvije osnovne komponente u ovaj standard: prva se tiče toplinske ovojnice, laički rečeno vanjske stolarije, fasade i općenito učinkovitosti dijelova zgrade, a druga komponenta se odnosi na korištenje obnovljivih izvora energije u kućama i zgradama. Generalna ideja je da kuća samostalno proizvede čim veći postotak energije za vlastito korištenje i projektiranu uporabu (namjenu).
Obnovljivi izvori
Obnovljivi izvori energije koji su dostupni i najčešće se primjenjuju u Hrvatskoj se tiču geotermalne energije koja koristi konstantnu temperaturu u dubini tla za dogrijavanje ili hlađenje sustava za ostvarenje idealne temperature prostora, kao i solarne energije – korištenja Sunčeve energije za proizvodnju energije za potrebe kućanstva. Općenito su obnovljivi izvori energije i energija vjetra, biomasa, potencijalna energija vodotoka (vodne snage), potencijalna energija plime, oseke i morskih valova, toplinska energija mora.
Uz smanjene račune za energente, nul-energetska kuća također donosi smanjene rizike na tržištu energije. Budući da proizvodi vlastitu energiju iz obnovljivih izvora, njeni vlasnici su manje osjetljivi na fluktuacije cijena energenata i rizike opskrbe. To može rezultirati većom financijskom stabilnošću i predvidljivošću troškova energije tijekom vremena.
Veća početna ulaganja, ali i isplativost
Prije deset godina je nul-energetska kuća predstavljala inovaciju, danas je to obvezan standard pri gradnji novih kuća. Gradnja nul-energetske kuće iziskuje početna ulaganja radi visoko kvalitetnih energetskih svojstava, ali se ulaganja vraćaju u prosjeku u tri do pet godina u odnosu na klasičnu kuću. Nul-energetska kuća nije isto što i autonomna kuća, odnosno nije u potpunosti neovisna od energetske vanjske mreže, ali je znatno energetski neovisnija od klasične kuće. Računi za energente su značajno niži jer se energija proizvodi lokalno iz obnovljivih izvora, a sustavi za učinkovito korištenje energije minimiziraju gubitke. Na dugi rok, to može dovesti do značajnih ušteda i povrata ulaganja.
Stručni partner projekta je Društvo građevinskih inženjera Zagreb. Uz glavnog partnera PEVEX, partneri na projektu su ROCKWOOL, ARISTON, WINDOR I PPS GALEKOVIĆ.