Čak 36,1 posto djece dobi od 8,0 do 8,9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, pokazao je teći krug međunarodnog istraživanja epidemije debljine među djecom, u Hrvatskoj nazvan CroCOSI, koji je proveden 2021./2022. godinu, mjerenjem 2374 djece u hrvatskim školama. Pritom su prekomjerna tjelesna masa i debljina češće zabilježene u dječaka, u njih čak 38,5%, u odnosu na 33,7% djevojčica, kazala je epidemiologinja prof. dr. sc. Sanja Musić Milanović, voditeljica istraživanja i Odjela za promicanje tjelesnog zdravlja u HZJZ na predstavljanju rezultata za novinare u ponedjeljak..
POGLEDAJTE VIDEO:
- Usporedba s podacima iz istraživanja provedenog 1980. godine pokazuje da su djevojčice danas 10,7 centimetara više te 7,4 kilograma teže, dok su dječaci narasli čak 12,2 centimetra i 7,9 kilograma su teži. Trendovi kretanja prevalencije prekomjerne tjelesne mase i debljine u djece i u prethodnim CroCosi istraživanjima ukazuju da učestalost ovog velikog javnozdravstvenog problema i dalje raste. Naime, u istraživanju iz 2018./2019. godine imali smo 35 posto djece s tim problemom - kazala je. U usporedbi s 2003./2004. godinom, kad je prvo slično istraživanje provedeno kod nas, riječ je o vrlo velikom porastu, budući je tada bilo 20,8 posto djece s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom.
Najmanji problem s debljinom i dalje imaju djeca u Gradu Zagrebu (općenito je manji u gradskim nego u ruralnim sredinama), gdje je stopa prekomjerne tjelesne težine i debljine 28,6 posto. Slijedi Sjeverna Hrvatska, s 36,2 posto, dok se najveći problem bilježi u Jadranskoj regiji (38,6 posto) te Panonskoj Hrvatskoj.
- Još 2015. godine taj problem je bio izraženiji kod dječaka, posebno u Mediteranskoj regiji, te je u istraživanju 2018./2019. kod njih zabilježen blagi pad udjela onih s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom. U međuvremenu su i oni počeli rasti, tako da su sada opet na razini iz 2015. godine, no udio djevojčica cijelo vrijeme raste. Posebno zabrinjava činjenica da je tijekom pandemije COVID-19 udio djevojčica s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom porastao za čak 9 posto. Jedna je mogućnost da su roditelji dječaka reagirali na naša upozorenja i preporuke koja smo objavili i osvijestili problem te počeli reagirati, no druga je mogućnost i to da su dječaci dosegli vrhunac nakon kojega se trendovi počinju mijenjati, dok djevojčice još imaju 'prostora' za to – pojasnila je Musić Milanović.
Poseban je problem činjenica to što prekomjernu tjelesnu masu i debljinu kod djece ne prepoznaju ni liječnici obiteljske medicine, koji bi trebali biti potpora roditeljima u tome da prepoznaju problem i reagiraju na njega. Naime, dijagnozu debljine ima tek 0,9 posto djece. S druge strane, što je problem s tjelesnom težinom veći, to je manje roditelja koji su ga svjesni, pa imamo čak 30 puta više djece s debljinom u odnosu na udio roditelja koji kod djeteta prepoznaju taj problem, istaknula je Musić Milanović.
Istraživanje je pokazalo da e tijekom pandemije značajno porastao udio djece koja su veći dio slobodnog vremena provodila pred računalom. Tako je 36,5 posto djece radnim danom provodilo 2 i više sata slobodnog vremena pred ekranom, a vikendom čak njih 76 posto, što je porast u odnosu na razdoblje prije pandemije od 39,5 posto radnim danom, odnosno 37,5 posto vikendom. Zanimljivo je da istraživanje pokazuje da djeca provedu barem jedan sat dnevno u igri vani, njih 92,4 posto radnim danom, a 97,5 posto vikendom. No, također riječ o padu u odnosu na pretpandemijsko doba.
Oko 92,3 posto škola ima vanjsko igralište i ono je otvoreno djeci i u vrijeme izvan nastave. No, oko 35,4 posto škola nema sportsku dvoranu, a škole koje ih imaju vrlo rijetko omogućavaju djeci besplatan boravak u njima izvan nastavnog vremena, pa Musić Milanović apelira da se to počne mijenjati, kako b djeca imala priliku biti aktivna i u vrijeme loših vremenskih uvjeta.
Poseban je problem, dodala je, to što se prehrambene navike djece teško mijenjanju, odnosno što samo 3,1 posto djece jede pojede 5 preporučenih porcija voća i povrća tijekom dana. Zanimljivo je da 10 posto odraslih iskazuje da jede toliko voća i povrća, što znači da ga djeca jedu manje od odraslih. Pozitivni se trendovi bilježe uz redovan doručak (čak 81,1 posto djece svako jutro doručkuje), no vrlo je visok udio djece 26.4 posto - koja više od 3 puta tjedno konzumiraju bezalkoholna pića koja sadrže visoki udio šećera. To se malo smanjilo u pandemijsko vrijeme.
- Imam puno razumijevanja za roditelje, koji ne mogu sve promjene provesti sami. No, apelirala bih na njih da osvijeste problem i potraže pomoć u njegovom rješavanju, kod liječnika, ili u školi. Također, treba uzeti u obzir da preporuke o konzumaciji pet porcija voća i povrća kroz dan nisu nešto tako strašno i da se ta promjena može uvesti relativno lako, ako znamo da jedna porcija stane otprilike u šaku. Dakle, dijete bi trebalo pojesti bar dvije mandarine i 3 žlice salate na dan – savjetuje Musić Milanović. Ističe kako su škole jako dobro reagirale na preporuku da energetska pića ne budu dostupna djeci u školskim kafićima ili automatima, no još 25 posto škola nudi sokove i druge negazirane napitke koji sadrže visoki udio šećera.
- Apelirala bih na škole i roditelje da nastoje smanjiti udio tih pića u djetetovoj prehrani. Jer, jedno takvo piće od pola litre je jednako kao i da ste djetetu dali 20-ak vrećica šećera – naglasila je.
Međ dobrim vijestima je činjenica da 64,8 škola danas ima besplatno voće koje je dostupno djeci, 10,7 posto škola djeci besplatno nudi i povrće, a 89,1 posto škola zabranilo je reklamiranje namirnica i pića koja nemaju nutritivnu vrijednost. Čak 97 posto škola provodi edukaciju djece o zdravoj prehrani, no uglavnom se sve svodi na degustaciju voća i povrća (4,5 posto škola), dok trećina škola poučava djecu vještinama pripreme hrane.
- Danas imamo 64,3 posto odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom i 36 posto djece, a na liječenje kroničnih bolesti povezanih s debljinom trošimo oko 6,6 posto zdravstvenog budžeta, ili 281 milijun eura. Procjene pokazuju da se debljina i prekomjerna tjelesna težina u djece i adolescenata od 1990. godine u Hrvatskoj udvostručila, kao i kad je riječ o ženama, dok se udio muškaraca s tim Problem utrostručio. Lancetova studija utemeljena na istraživanjima na svjetskoj razini ukazuje na to da bi se do 2050. godine životni vijek zbog kroničnih bolesti povezanih sa debljinom mogao smanjiti za čak 3,5 godine, uz rast troškova koji se zapravo mogu izbjeći – zaključuje Musić Milanović.
Trenutno nije moguće ocijeniti učinak mjera koje su se provodile zadnjih nekoliko godina, vezano uz uvođenje tzv.poligona za vježbanje u škole koje nemaju školsku dvoranu ni odgovarajući vanjski prostor, kao i vezano uz uvođenje besplatnog doručka u školi. Njihov je učinak zaustavljen u pandemijsko vrijeme, što se moglo i očekivati, no Musić Milanović vjeruje da bi se sljedećem krugu istraživanja već mogli primijetiti prvi pozitivni rezultati tih programa.