Pandemija COVID-19 nije čarobno nestala i pustila da se život vrati u normalu. Iako postoji puno razloga za optimizam, također ostaje i velika neizvjesnost, što predstavlja izazov za preopterećene roditelje i djecu.
POGLEDAJTE VIDEO: Djeca ne prepoznaju očeve nakon brijanja
- Naša nas djeca traže upute, a kad nemamo odgovore ili rješenja, to često izaziva osjećaj nemoći. Ovi nas osjećaji, pak, mogu učiniti da se osjećamo tjeskobno, stresno i manično u nastojanju da pronađemo odgovor koji će nam pomoći da se naša djeca osjećaju manje izvan kontrole - kaže Bethany Cook, klinička psihologinja i autorica knjige 'Za što vrijedi: perspektiva kako napredovati i preživjeti roditeljstvo'.
Iako ne postoje jednostavni odgovori, roditelji mogu i dalje pomagati svojoj djeci u snalaženju u ovim izazovnim vremenima i iskreno govoriti o svojim nadama u budućnost.
Puno je nade
- Dajte djeci nadu. Uvođenjem cjepiva naš će se svijet ponovno otvoriti. Djeca će se moći vratiti u školu i družiti se licem u lice sa svojim vršnjacima. Vratit ćemo se nekoj vrsti normalnosti - savjetuje Jenny Yip, klinička psihologinja i autorica.
- Vaše dijete želi neko osiguranje da ćete biti tu za njega, da će se život na kraju vratiti u neki privid normalnosti, da će se moći ponovno igrati s prijateljima, itd. Potvrdite njezinu zabrinutost zbog situacije, posebno ako postoje zabrinutost zbog virusa i oboljenja. To je stvarnost koju živimo trenutno, ali imajte na umu i ulijevanje nade. Na kraju tunela ima svjetla - savjetuje Abigail Gewirtz, dječja psihologinja i autorica knjiga.
- Roditelji bi trebali dati poštenu sliku na razvojno prikladan način. Biti realan s djecom i dostaviti poruku suosjećanja pomoći će djeci da se snađu sa svojim pomiješanim osjećajima. Nada je također važna, pa bi roditelji trebali podsjećati svoju djecu na pozitivne promjene koje se događaju čak i kao primjer uvođenja cjepiva - tvrdi Cindy Graham, klinička psihologinja.
Ali trebat ćemo biti strpljivi
- Važno je podsjetiti djecu na strpljenje da je cjepivo tek počelo s uvođenjem, a proći će nekoliko mjeseci prije nego što se stvari počnu vraćati tamo gdje smo bili prije pandemije. Budući da moja djeca imaju 3 godine, još ne mogu zapravo razumjeti što je cjepivo, ali im svejedno objašnjavam. Da bih im pomogao da to razumiju, povezujem to s tim kad odu liječniku i dobiju injekciju - kaže Jenny Yip.
Pokušajte živjeti u sadašnjosti
- Odgajanje tjeskobne djece naučilo me jednom: usredotočite se na danas, a ne na sutra. Isto vrijedi i za 2021. Ne želim davati lažna obećanja svojoj djeci. Toliko života općenito živi sa sumnjom i neizvjesnošću - smatra Natasha Daniels, dječja terapeutkinja.
- Kao obitelj usredotočili smo se na to da prolazimo kroz svaki dan slaveći male stvari na kojima smo zahvalni i pokušavamo podržati one u našoj zajednici koje je teško pogodila pandemija - dodaje Gewirtz.
Trenutno možemo raditi radosne aktivnosti
- Potičem svoju djecu da nekoliko puta tjedno zakažu radosne aktivnosti (ili ih radimo zajedno) jer toliko toga možemo učiniti samo u pogledu budućnosti i planiranja. Moramo se zabavljati i uživati u trenutcima kada i gdje možemo, jer će nam ti trenuci i dalje pomagati preživjeti sav stres koji smo do sada prošli i svaki stres koji može biti pred nama. I praktično, učimo kako biti zaigran i iskusiti radost. To je životna vještina koju svi moramo svladati, umjesto da se usredotočimo samo na produktivnost - naglašava Claire Nicogossian, klinička docentica za psihijatriju i ljudsko ponašanje na Sveučilištu Brown i autorica knjige 'Mama, dovoljna si: Kako stvoriti smirenost, radost i samopouzdanje u kaosu majčinstva'.
Već ste napravili tako dobar posao
- Moja su djeca (5 i 7) od ožujka 2020. stalno pitala: 'Kada možemo raditi normalne stvari poput odlaska u muzej i posjećivanja naših rođaka? Objasnio sam im da je cjepivo razvijeno i da je distribuirajući se, virus još uvijek nije pod kontrolom. Jedna stvar koju radim kako bih svojoj djeci pomogla u suočavanju sa surovim stvarnostima je podsjećanje na njihov nevjerojatan posao koji su već učinili prilagođavajući se i preusmjeravajući se na nove načine života s COVID-19. Učila sam svoju djecu da planiraju najgore i nadaju se najboljem - kaže Cook.
- Oduprite se iskušenju da dignete ruke i kažete: 'Nemam pojma! ’(Čak i ako nemate pojma što možete očekivati). Umjesto toga, usredotočite se na ono što znate - kaže Gewirtz.
Fleksibilnost je važna
- Koristim riječ 'ponekad'. To nas uči da budemo fleksibilni i da možda postoji vremenski okvir kada se svi možemo pokušati vratiti u normalu, ali u slučaju da se to ne dogodi dijete će biti spremno za prilagodbu - kaže Patel.
- Djeca su prilagodljiva. Roditelji često troše toliko energije štiteći svoju djecu od stvari za koje vjeruju da ih njihova djeca ne mogu tolerirati. To zapravo može ograničiti mogućnost da djeca prirodno izgrade otpornost i toleranciju kako bi se kasnije mogla suočiti s izazovima - napominje Yip.
U redu je i dalje se osjećati uznemireno
- Kada razgovarate s djecom i tinejdžerima o stvarima koje se događaju u njihovoj zajednici ili s obitelji i prijateljima, prvo što trebate učiniti jest omogućiti svojoj djeci i tinejdžerima da osjećaju bez potrebe da to poreknu, odbace ili ignoriraju. Samo ih slušajte i shvatite njihove osjećaje i reakcije na pandemiju i umor od neizvjesnosti. Nemojte ih podsjećati koliko su zahvalni ili što je nekim drugima gore. Naravno da želite da djeca imaju perspektivu o privilegijama, resursima i financijama, ali kad su ranjiva i dijele osjećaje, time im stvarate sram i krivnju zbog osjećaja koji su prirodni te također gubite poveznicu s njima koja će vam se otvoriti u budućnosti, jer razgovor o našim mislima, osjećajima i unutarnjem svijetu kad ih se ocjenjuje stvara određenu izolaciju - kaže Nicogossian.
- Uvijek prvo potvrdim njihove osjećaje kako bih im dao do znanja da je u redu imati negativne osjećaje o trenutnoj situaciji. I uvijek pružam puno pohvala za načine na koje su pokazali snagu, izdržljivost i strpljenje - dodaje Graham.
Uvijek možemo pomoći drugima
- Razgovore o blagoslovu i zahvalnosti držite u zasebnom razgovoru. Primjerice, kada jedete obrok ili izlazite kupiti namirnice ili uzimate novu odjeću ili obuću ili imate roditelja na raspolaganju koji će im tijekom dana pomoći u školi, jednostavno možete zastati i razmisliti te istaknuti zahvalnost i pitati imaju li kakvih ideja ili razmišljanja o tome kako pomoći onima koji možda nemaju pristup tim resursima. Pitajte svoje dijete što uočava u pogledu razlika u pandemiji (podrška, resursi...) sa svojim vršnjacima i naučit ćete mnogo o onome što pamte u učenju na daljinu. Pitajući ih otvorena pitanja, naučio sam puno o onome što moje djevojke promatraju i dobivam njihovu perspektivu o nejednakosti i razlikama unutar pandemije. Ovo može biti prilika da na neosuđivan način podijelite ono na čemu ste zahvalni i cijenite situaciju svoje obitelji. Možete napraviti plan za pomoć ili pružiti podršku onima u zajednici i širem području ako ste u mogućnosti - savjetuje Nicogossian, piše HuffPost.