Raditi nešto što voliš, a ako je to još i u humanitarnu svrhu, nema veće radosti. Šivale smo marame, turbane i kape za onkološke bolesnike požeške bolnice. Nismo znali da će nas primiti u prostoriju gdje su te divne i hrabre žene primale kemoterapiju. Kada su vidjele što smo im donijeli, njima, a i nama zasuzile su oči. Toliko zahvalnosti teško je stalo u bolničku sobu, rekla nam je Vesna Dumančić, profesorica, voditeljica projekta hvale vrijednog.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Na ideju sam došla nakon što sam razgovarala s jednom poznanicom koja mi se požalila da nema gdje kupiti prikladnu maramu, jer je nakon kemoterapije izgubila kosu. Počela sam razmišljati, i došla mi je ideja, da to mi u našoj školi s našim vrijednim učenicama, modnim tehničarima i krojačicama napravimo. Iznijela sam to kolegicama i ravnateljici Obrtničke škole u Požegi što je objeručke prihvaćeno. Ali, kako to obično biva onda nastaju problemi, gdje kupiti odgovarajući materijal, a radi se o pamučnoj tkanini, s prigodnim uzorkom, i naravno novac, njega uvijek u takvim programima nedostaje. Tražila sam mogućnost i pronašla sam da tvrtka Plinacro d.o.o. iz Zagreba podržava takve i slične projekte. Javila sam se nisam niti znala da li je natječaj završen, u početku sam mislila da će biti dovoljno 3000 kuna, pa se onda iznos popeo na četiri pa pet tisuća kuna. Aplicirali smo i dobili. Nitko radosniji od nas, počele smo kreirati, krojiti i šivati. Želja nam je bila da to bude u prosincu u mjesecu darivanja i uspjeli smo pred sam Božić, pacijenticama uručiti prvi dio onoga što smo za njih sašile - priča o projektu Vesna i dodaje da im je namjera nastaviti projekt jer postoji potreba.
- Jako sam sretna što su učenici i kolege našli vremena da uz svoj redovan posao na realizaciji nastavnog plana odrade i ovaj humanitarni dio. Oni su s takvom radošću sve to pripremali, čak su pripremili i čestitke kao da idu nekome svome najrođenijem, stvarno je to bilo dirljivo vidjeti kako su to ta djeca radila - s ponosom je rekla Iva Šnajder, ravnateljica Obrtničke škole u Požegi, govoreći o svojim tekstilcima.
Nastavnica praktične nastave Marica Kosina iz tekstilne radionice zajedno sa svojim kolegicama u projektu je od početka.
- Trideset godina sam u školi, a radila sam i 10 godina u Tekstilnoj tvornici Sloga koje nažalost više nema. Ovakve ideje prosto sve ponesu da daju maksimalno od sebe, vjerujte ništa nam nije bilo teško, jer znamo za koga to radimo - rekla je Marica, a mladi Stjepan Savić, učenik 4. razreda smjera modni tehničar jedini je muškarac u učionici praktične nastave. Vrijedno sa svojim kolegicama šiva sve predmete. - Osjećam se jako dobro, jer ću pomoći nekome, mada je to malo pozivam i ostale da nam se pridruže u ovom projektu, jer nažalost onkoloških bolesnika u našoj zemlji ima puno - rekao je Stjepan kojemu je želja raditi posao u kojemu će biti puno prostora za kreacije, jer je sretan kada može svoju ideju od zamisli dovesti do kraja.
Radovi učenika Obrtničke škole, vođenih empatičnom idejom za onkološke bolesnike našli su na jako dobar prijem i u samoj Općoj županijskoj bolnici.
- Prvi modeli, oko tridesetak, su uručeni kako bi našim oboljelim sugrađanima olakšali njihovu borbu s bolešću te da osjete malo topline, ne samo od kapa i turbana već i topline oko srca. Na koncu zahvaljujemo se ravnatelju Opće županijske bolnice Požega dr.sc. Ivanu Vukoja,dr.med., pomoćnici ravnatelja za sestrinstvo Silviji Marić, mag.med.techn. i glavnoj medicinskoj sestri Matei Paun s onkološkog odjela na srdačnom prijemu i prihvaćanju suradnje između naših ustanova - rekla je Vesna Dumančić, voditeljica projekta koji još uvijek traje.