Trenutačno je u našem Gračanskom ribnjaku mlađ. Tu je sada ukupno 200.000 kalifornijske pastrve. Ikra u fazi očiju stiže nam tri puta na godinu iz vrhunskog genetskog centra iz SAD-a te se ovdje nakon inkubacije u inkubatorima, a potom u bazenima uzgaja mlađ do veličine od pola grama odnosno starosti od pet mjeseci od oplodnje. Zatim tu mlađ u bazenu pod kisikom prebacujemo na ribnjak u Knin gdje raste do konzumne veličine od 250-400 grama sljedeće dvije godine. Dio ih raste kroz još jedne do dvije godine do veličine od 700-1500 grama. Pojedini primjerci, ako nam se sakriju pa ih ne uhvatimo na vrijeme, mogu narasti i do 12 kila. Uglavnom, ove konzumne primjerke zatim distribuiramo za prodaju nekim ribarnicama, trgovačkim centrima i privatnim kupcima. Dio konzumne ribe žive vratimo u gračanski ribnjak pa ih ovdje ljudi mogu kupiti, objašnjava nam Emin Teskeredžić (71) iz Zagreba.
Karijeru je posvetio uzgoju riba te se tom tematikom bavio i na Institutu Ruđer Bošković gdje je godinama vodio Laboratorij za akvakulturu i ihtiopatologiju. Krajem sedamdesetih je pokrenuo uzgoj Salmonida u bočatoj/morskoj vodi na čemu je i doktorirao. Uvijek je imao kolega koji su ga podupirali, ali i onih koji su se teško privikavali na nove ideje. Objašnjava da postoji razlika u mesu pastrve uzgajane u moru i one koja raste u slatkoj vodi.
- Morska voda je toplija pa riba brže raste i meso joj je mekše. Riba koja je rasla u slatkoj vodi ima meso tvrđe konzistencije. Budući da je slatka voda na našem uzgajalištu hladnija i iznosi 10 stupnjeva Celzijevih, uzgoj do iste veličine traje par godina duže – kaže on.
Gračanski ribnjak kupio je 1976. godine i koristio ga za istraživački rad na Institutu.
– Godinama prije odlaska u mirovinu 2013. godine razmišljao sam čime bih se još mogao baviti. Nisam tip koji sjedi doma i gleda televiziju. Meni je moj posao s ribama bio hobi – sport i posao. Godine 1996., odlučio sam Gračanski ribnjak pretvoriti u posao, a dodatno sam uzeo u koncesiju ribnjak Krčić u Kninu. I tako sam krenuo. Danas sam jedini zagrebački proizvođač pastrve. U ribnjaku u Gračanima proizvodim od 450-600 tisuća mlađa kalifornijske pastrve i od toga u Kninu 70-80 tona konzumne ribe. U Kninu proizvodim osim kalifornijske, i autohtonu potočnu pastrvu koja dobrim dijelom služi sportašima za poribljavanje otvorenih voda – tvrdi Teskeredžić.
Ima dvije kćeri i sina, te šestero unučadi. U Hrvatskoj se prema postojećim kapacitetima na dvadesetak pastrvskih ribnjaka može proizvoditi oko 1000 tona pastrva, ali je situacija takva, da se prošle godine proizvelo svega nešto manje od 400 tona. - Razlog je što trgovački lanci uvoze pastrve iz Španjolske, Turske, Italije i Bosne, gdje se izvoz stimulira raznim poticajima. Kod ribe je najvažnija svježina i da bi te ribe bile po izgledu svježe iste su premazane kemikalijama što nije slučaj s pastrvama proizvedenima u Hrvatskoj. Nažalost to kupci ne znaju, a svaka kemikalija na ili u hrani nije dobra. Veterinarska inspekcija naše pastrve redovno kontrolira i nikada u njima nije našla niti antibiotike, pesticide ili herbicide, jer se ista uzgaja u protočnoj izvorskoj vodi rijeke Krke. Naša riba isto ima certifikat da je slobodna od virusnih bolesti – tvrdi Teskeredžić.
Kad završi s pregledom ribnjaka, sjeda u hlad sjenice i vadi vino i pjenušac vlastite proizvodnje. Naime, Teskeredžić je vlasnik vinograda u središtu Zagreba u Radićevoj ulici. Ima petstotinjak trsova. Vino i pjenušac nisu za prodaju, a pjenušac je nazvao Gornjogradskim pjenušcem.
– Deset godina prije odlaska u mirovinu započeo je s pripremom sadnje vinograda. Konzultirao sam se s kolegama s Agronomskog fakulteta koji su mi preporučili da posadim chardonnay i crni pinot. Uz njihovu pomoć i pomoć dr. Ivane Puhelek sa Zavoda za vinogradarstvo uz sokove i vino proizvodim i gornjogradski pjenušac – pohvalio se Teskeredžić.
Na godinu proizvede stotinjak litara soka od grožđa, par stotina litara vina, a od toga i par stotina boca pjenušca.
- To je za moj gušt – smije se on.
Vinograd je hit i među prolaznicima, jer se rado fotografiraju ondje ne očekujući takvo nešto u središtu grada. Svestrani Emin također ima na Lošinju maslinik sa 22 stare masline.
- Lani sam dobio 45 litara ulja koje moja obitelj i danas koristi. Ove godine urod je nešto slabiji, ali vjerujte da me to sve ispunjava. U životu sam uvijek puno radio. Objavio sam više od 300 znanstvenih i stručnih publikacija, a ovo čim se danas bavim samo je prirodni slijed mojih aktivnosti – kazao je.
Za kraj je sa nama podijelio svoj omiljeni recept za pastrve koje, kaže, često jede:
– Uzeti veliku tzv. losospastrvu te uz nju u tepsiju premazanu maslinovim uljem staviti krumpir, luk, rajčice i drugo povrće, a ribu nafilati vrganjima, zaliti vinom, te zapeći. Poslužiti toplo uz čašu hladnog vina. U slast!
OVO SU NAJSEKSI ZNAKOVI ZODIJAKA: Mračnim Škorpionima nitko ne može odoljeti, ali oni nisu jedini