- Rođenjem moje kćeri Molly, neki bi mogli reći da sam postao 'GirlDad', odnosno - otac djevojčice. Taj je pojam skovan u znak priznanja zvijezdi Los Angeles Lakersa i ocu Kobeu Bryantu koji je jednom s ponosom rekao: 'Imao bih pet kćeri, da mogu. Ja sam 'GirlDad'. On i supruga Vanessa tada su imali četiri kćeri, no u siječnju ove godine, on i kći Gianna, poginuli su u helikopterskoj nesreći - piše Arran Skineer, diplomat i pisac kao gost kolumnist za Huffpost.
POGLEDAJTE VIDEO: Ljubo Jurčić o kćeri Tiji koju je posvojio
Nakon Bryantove smrti, neki slavni očevi, poput Levara Burtona i Aarona Paula, počeli su upotrebljavati taj termin kao 'hashtag' kako bi naglasili to da su ponosni očevi kćeri. Taj se Hashtag vrlo brzo počeo širiti, pa njime sad već bezbroj očeva izražava ljubav prema kćerima. Postalo je sveprisutno, taj hashtag sad se već pojavljuje i na majicama ili šalicama i sve više očeva time izražava stav da se očevi mogu sjajno složiti i sa kćerima, ne samo sinovima.
- Kako ćete odgovoriti na hashtag #GirlDad, pretpostavljam da u velikoj mjeri ovisi i o vašem pogledu na muškarce. Naime, u vrijeme u kojem je tretman žena od strane muškaraca vrlo upitan, teško je ne gledati na taj ponos s dozom sumnje. Na koncu, Bryant je imao divan odnos sa svojim kćerima, ali čak je i on imao taj trenutak u kojem je morao shvatiti da je blagoslovljen time što je otac četiri kćeri - kaže Skineer.
- Što znači to 'biti otac kćeri'? Posebno kao netko tko je možda podsvjesno doprinio šteti koja se nanosi ženama. Nakon Mollynog rođenja, često si postavljam to pitanje. Sjećam se kad mi je supruga Melissa rekla da je trudna s našim prvim djetetom, Oscarom. Oboje smo rekli da ćemo biti sretni bez obzira na spol djeteta, ali i jedno i drugo priznali smo da želimo dječaka. Moj razlog je bio to što sam osjećao da se kao muškarac mogu bolje odnositi prema sinu, barem sam tada tako tvrdio - priča Skinner. Kaže kako je vjerovao da će ga moći naučiti da bude bolji čovjek.
- Mogao bih ga naučiti da bude muškarac koji će se prema ženama i svima drugima odnositi pošteno i suosjećajno. Naučiti da bude svjesno i promišljajuće ljudsko biće - kaže autor te dodaje kako se uvijek u životu borio s muškim uzorima.
- Dok sam bio dječak, bacao sam loptu kao da ciljam na zemlju, a ne u koš. Bio sam sramežljiv i provodio sam puno vremena brinući o svojim debelim koljenima. Kad je teta u vrtiću pitala želi li netko od dječaka biti djevojčica, i obrnuto, ja sam jedini podigao ruku. Znao sam da ne odgovaram tradicionalnoj predstavi muškarca, ma što to bilo. Pa ipak, morao sam biti sposoban za procesuiranje tuge, sramote, ljubavi, kao čovjek kojem nedostaje emocionalna ranjivost i to će, htio ja to ili ne, vjerojatno utjecati i na moju djecu, ako ja ne učinim sve što mogu kako bih to spriječio - dodaje.
Dvije godine nakon Oscarovog rođenja, supruga i on čekali su drugo dijete. Ovog puta oboje su željeli djevojčicu, koja bi u nekom smislu upotpunila simetriju njihove obitelji.
- Prihvatili bismo i dječaka, naravno, no oboje smo priželjkivali djevojčicu. I sad je Molly ovdje. Na mnogo je načina slična Oscaru. Već razvija oštar smisao za humor, ljubav prema hrani i fascinaciju mnogim ekranima u našem domu. Drugačije nego on, naravno, jer je drugačija. Za razliku od brata, ona mrzi biti neuredna, na primjer - priča Skinner.
Dodaje kako se nada da će kao roditelj kćeri stvoriti 'prostor' za to da bi njegova djeca mogla biti onakva kakva žele biti, te svjesna povijesti šteta koje djevojčicama čine muškarci. kao i potencijala da prebrode sve prepreke na svom putu.
- No, na isti način na koji Molly još ne postoji kao osoba, jer zasad je samo vrišteća bespomoćna hrpica, još uvijek ne postoji ni onakav svijet u kakvom bismo voljeli da živi, a za to smo i sami dijelom krivi. Čak i oni od nas koji razumiju da su potrebne promjene, drže se stare stvarnosti. Ojačavamo stara uvjerenja i pravila za koja se nadamo da će nekako 'slomiti' našu djecu. Unatoč svojim najboljim namjerama, uhvatim se kako bezumno utiskujemo neka pravila ponašanje svojoj djeci - piše Skinner.
- Kad Oscar otvara kutiju, urla kao medvjedić, oponašajući me. Zašto? Zato što sam pokušao utisnuti mu svijest o nekoj mojoj 'muškoj' snazi. Ni naši pokušaji da njihova odjeća ne bude povezana sa spolom ne uspijevaju uvijek. Dobijemo na poklon ručno šivanu haljinicu za Molly prepunu cvjetića, koja zaista izgleda simpatično. Oscar voli svoje kamione i dinosaure, ali i svoje ružičaste slušalice. Ja sam ga ohrabrio da nosi ružičastu haljinicu koju je rođak poslao za Molly, željan da bude slobodan s odjećom kao što ja nikada nisam bio. Znam da nesvjesna spolna pristranost utječe na moje postupanje s mojom djecom, kaže Skinner te dodaje kako se to vidi već i iz toga što Molly naziva svojom malom bebom, prepuštajući joj ulogu koju sinu nikada nije pridavao.
- Svoju kćer odgajam drugačije, jer sam uvjetovan za to da drugačije tretiram žene. To nije izgovor, već prepoznavanje problema - kaže. No, odmah se pita bi li bilo bolje tretirati djecu drugačije, tako da ne razmišlja o njima kao o djevojčici i dječaku?
- Moramo biti svjesniji i namjerno podučavati i Molly i Oscara o ideji ljubavi i poštovanja, kako međusobno, tako i prema bilo kome drugome koga susretnu u životu, bez obzira na spol ili rasu. Svijet se mijenja, i naše ideje o tome što je spol mogu se promijeniti. Molly je djevojčica, jer smo tako odredili na temelju izgleda njenog tijela, no ne znamo hoće li se tako osjećati, u budućnosti. Tko god bila, njezina majka i ja ćemo je voljeti i podržavati - kaže Skinner.
Dodaje kako način na koji razumijemo i razmišljamo o spolu trebaju biti samo još jedan razlog zbog kojega bi oboje djece trebalo podučavati da mogu biti i raditi sve što žele, bez obzira na njihov spol.
- Sjećam se kad smo prvi put upoznali Oscara s Molly, dan nakon njenog rođenja. Moja supruga i ja to smo planirali unaprijed. Pobrinuli smo se da Oscar ima vremena za to da vidi majku, da donese poklon za sestricu, ali i da ona ima nešto za njega. Bio je to pripremljeni susret, dobro smo ga osmislili. I uspjelo je. Oscar je pažljivo osigurao mjesto na krevetu za svoju sestru i nježno rekao: Tu ide beba Molly, dok je zurio u njen krevetić - priča ponosni tata.
- Odupirem se tome da mijenjam svoje ponašanje prema Molly. Ne želim biti jedan od onih bezumnih tata koji svoje dijete drže kao katalizator promjene, kao da trebate razmišljati o tome kako da svom ženskom djetetu pokažete poštovanje. Želim reći da sam započeo ovaj postupak ispitivanja i poništavanja svoje muške privilegije puno prije nego što sam postao otac, ali isto tako znam da je to simbiotski. Gledajući dolje prema Molly, kad nam se oči sretnu, još uvijek sam na pola puta i lagao bih kad bih rekao da se moje ponašanje ne mijenja zbog nje. No, ipak - nisam 'GirlDad' i stalno podsjećam sebe da ona ne postaje samo djevojka ili žena. Ona postaje sve što će biti. Ma kakav taj novi svijet bio. Svijet u kojem se ja neću predstavljati njoj, nego će se ona predstaviti meni - zaključuje Skinner.