Kad je u, na lažima zasnovanom i njima protkanom odnosu pravo vrijeme za otkrivanje istine? Na po- četku je, nesumnjivo, prerano, no već na sredini puta postaje prekasno. Postoji, možda, taj jedan kratak trenutak u kojem laž može ustupiti mjesto istini, ali pucnete li prstima, trenutak nestaje. A laž ostaje. Na razornom potencijalu laži koji kao tempirana bomba lebdi iznad nekog odnosa zasnovan je svaki ikad napisan bračni triler. Čini se kako je u novije vrijeme taj žanr postao zlatna koka komercijalnog izdavaštva pa su se, ponesene uspjehom “Nestale”, mnoge autorice odvažile na pisanje sličnih, ponekad čak istih, romana. Svi su oni, počevši s “Djevojkom u vlaku” najuspješnije imitatorice Paule Hawkins, ispunjeni mučnim situacijama, problematičnim ženskim likovima, uzbudljivim ljubavnicama, nedorečenim supružničkim figurama i ponekom stranputicom za zavaravanje čitatelja. Kod onih manje uspješnih zapleti su natopljeni litrama sa suzama pomije- šanog alkohola, a tek vrlo rijetki u liku glavne junakinje skrivaju genijalan zločinački um magične privlačnosti.
“Strankinja u kući”, četvrti roman i druga međunarodna uspješnica kanadske autorice Shari Lapene, na prvi pogled u sebi sadrži sve elemente odličnog bračnog psiho trilera. Tezu o nepoznavanju prilike s one strane zida na kojoj temelji priču iz “Para iz susjedstva”, Lapena u novom romanu proširuje i na sve što se odvija unutar vlastita četiri zida, pa i na ono što se odvija unutar osobe s druge strane bračne postelje. Iako se u romanu prikazani trojac na putu do ostvarenja svojih ciljeva ne nabacuje djetetom, to nipošto ne znači da su njihovi postupci promišljeniji ili moralniji od onih prikazanih u “Paru iz susjedstva”. Zaplet, kao i stotine drugih, počiva na kratkoročnom gubitku pamćenja što ga ni po čemu osobita kućanica Karen Krupp, vrlo prigodno, pretrpi nakon prometne nesreće doživljene tek nekoliko blokova udaljenosti od poprišta brutalnog ubojstva. Ali kakve bi veze s tim mogla imati dosadnjikava knjigovotkinja, supruga još dosadnijeg računovođe Toma, stanovnica kuće u bogatom predgrađu i dokona obilaziteljica kozmetičkih i frizerskih salona? Baš nikakve. A možda ipak... Karen ne treba krinka amnezije kako bi zaboravila ono od čega je, pod okriljem novog identiteta, pobjegla. Treba joj samo priča, pomno osmišljena i dovoljno uvjerljiva da je u pitanje ne dovedu ni suprug ni istražitelji koji se počinju zanimati za slučaj.
Ne uspijeva zavarati tek jednako opasnu, ali mnogo manje oštroumnu susjedu Brigid koja s pletivom u krilu kroz veliki stakleni prozor svakodnevno promatra događanja u domu Kruppovih. Dvije su žene tek lice i naličje iste medalje, no čitatelj će voljno stati na stranu one naizgled odmjerenije, one čija je priča manje vjerojatna i samim time za njega manje ugrožavajuća. Lakše će se poistovjetiti sa ženom koja nije u opsesivnoj misiji razaranja tuđeg braka. Iako se radnja ni na tren ne seli u sudnicu, Lapena svoje odvjetničko iskustvo koristi kako bi, između ostalog, prikazala sve manjkavosti porotničkog, na ljudski faktor naslonjenog, sustava. I to čini vrlo dobro. Manjka joj, nažalost, autorske imaginacije i inovativnosti. Premda čitatelja priča, sagrađena na glavnoj junakinji dostojnoj manufakture Gillian Flynn i negativki s aurom “Žene na prozoru”, na početku navodi na pogrešan trag, u maniri “Djevojke u vlaku”, nedostaje završni premaz kojim bi “Strankinja u kući” iz nepažljivo sklepanog mozaika krivotvorina prerasla u napeti psihološki triler vrijedan čitateljske pažnje u moru sličnih, već pročitanih priča.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: