Do Vladivostoka je prošao ukupno 11.850 kilometara, a 10.036 kilometara pedalirao je samo kroz Rusiju. Letom iz Vladivostoka, Hrvoje Jurić (33) iz Vrbice u Slavoniji 3. kolovoza sletio je u australski Perth, odakle nastavlja sa svojom avanturom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Na put oko svijeta biciklom iz Zagreba krenuo je 8. lipnja.
- Namjera mi je pedalirati 29.000 kilometara i oboriti Guinnessov rekord. Put je zacrtan od istoka prema zapadu. Početna i krajnja točka je u Zagrebu. Ja sam prvi koji će biciklom pokušati proputovati svijet i nadam se u tome uspjeti - kaže hrabri avanturist.
Projekt se zove Giant World Tour i na službenoj stranici nalazi se tajmer koji broji vrijeme koje je do sada proveo na putovanju. S njim ide i snimatelj Matija Pospihalj koji bilježi sve trenutke putovanja. Od materijala će napraviti dokumentarni film. Osim toga, uz Hrvoja, vozi kamper u kojem imaju tuš, krevete, kuhinju i sve što im je potrebno. Do sada je prošao kroz Sloveniju, Austriju, Slovačku, Češku, Poljsku, Litvu, Latviju i Rusiju.
- Do Litve je krajolik bio sličan onome u Hrvatskoj, no kada sam došao u Baltičke zemlje bio sam fasciniran ravnicom i bogatim šumama, a po kojoj ide samo cesta koja vijuga - kaže Hrvoje.
Plan je bio je da ipak prođe kroz Bjelorusiju, no slučajno je saznao kako unatoč bjeloruskoj vizi, iz Bjelorusije ne može ući u Rusiju.
- To mi je ispričao prijatelj Igor Kukec koji je motorom putovao do Vladivostoka. On je za mene bio oči i uši Rusije jer mi je u detalje opisao moguće poteškoće koje bi nas mogle snaći na putu do krajnjeg istoka - kaže Hrvoje.
Bez obzira što je rutu preusmjerio na Baltičke zemlje, imao je problema s ulaskom u Rusiju.
- Ako ste mislili da je u Hrvatskoj birokracija problem, odite u Rusiju. Tražili su nas dokument za kamper, za kojeg nitko nikada nije čuo i to na ruskom. Kako je bila subota, do ponedjeljka smo čekali prevoditelja i javnog bilježnika i tek u utorak smo uspjeli ući u Rusiju - priča nam mladi avanturist.
Hrvoje je prije puta sve dobro isplanirao, rutu, izlaz iz nenadanih situacija pa i dnevnu kilometražu od 300 kilometara koju treba ispuniti kako bi na vrijeme oborio rekord. No na terenu je ipak bilo drugačije.
- Sve ovisi o vremenu i o terenu. Ponekad dopedaliram 300 kilometara, a nekada 200. Uglavnom je to između 250 do 270 kilometara - kaže Hrvoje i dodaje kako su se morali požuriti do Vladivostoka zbog leta.
Prolazeći kroz Sibir bilo je teže pedalirati zbog vremenskih uvjeta i terena.
- Tjedan dana prije dolaska u Vladivostok bilo je loše vrijeme. Padala je kiša, a temperatura je pala ispod 7 stupnjeva. Na ovakve temperature sam se pripremio jer sam dobro istražio kakvi nas uvjeti mogu snaći, ipak prolazimo kroz Sibir. No ono na što nikako nisam mogao utjecati su loše ceste. Zna se dogoditi da odjednom počne makadam, bez oznaka da su radovi na cesti. Sad dodajte kišu i eto vam blata, kamenja i podloge koja nimalo ne odgovara cestovnom biciklu - kaže Hrvoje i dodaje kako je taj dan završio tek u 4 ujutro, ali je uspio odvoziti 280 kilometara.
Ljudi koje su susretali na putovanju, na prvu su bili su rezervirani - Hrvoje u biciklističkom odijelu, Matija koji sve bilježi kamerom i ogroman kamper koji pored starih Lada koje voze Rusijom, podsjeća na svemirski brod.
- Ljudi nas primijete i kad kažemo da smo iz Hrvatske još uvijek su rezervirani, ali kad spomenemo Jugoslaviju i Tita odmah razvuku osmijeh - kaže Hrvoje.
Velikih problema do sada nisu imali, osim u prometu.
- Posebno teško je bilo kada sam prelazio planinu Ural. Gust promet, uska i loša cesta, a onda i kiša. Stotine kamiona kojima samo smetam, a dobar dio njih vozio je kao da me nema, uzimajući mi i taj mali komad ruba asfalta od oko 30 centimetara. Imao sam dvije nezgode s kamionima prilikom kojih sam preletio preko volana i pao na rame i na koljeno. Jednom prilikom sam ozlijedio i zglob - kaže te dodaje kako je ponekad vozio po mraku jer uz bicikliranje, sortiranje materijala, objave na društvenim mrežama, pisanje bloga, nije stigao preko dana ispuniti zadanu kilometražu - kaže.
Najljepši trenuci su mu zalasci sunca koje je uspoređivao s onima u rodnoj Slavoniji.
- Zalasci pune moje baterije, gledam ih i uspoređujem s onim najboljim, kojeg imam u svojoj Vrbici, na kraju sela - kaže i dodaje kako mu je jedan od dražih trenutaka do sada susret s našim ljudima u Irkutsku.
- Odsjeli smo u hotelu gospodina Željka Aleksića. Tu smo Matija i ja bili primljeni bolje nego igdje na putu! Milan, poslovođa i Dejan, glavni kuhar su nas vodili u rusku saunu, a Dejan se pobrinuo da punog apetita nastavimo dalje - veselo se prisjeća Hrvoje.
Htio je povesti i svog psa Enu, no zbog aviona i karantene u Australiji to nije bilo moguće. To mu teško pada jer Enu inače vodi sa sobom na putovanja.
- Ena mi se brzo prilagodila i čak sam joj kupio prikolicu za bicikl, tako da inače zajedno putujemo. Nevjerojatno je koliko jedan pas može vratiti pružene ljubavi - kaže Hrvoje.
Kamper su poslali brodom za Portugal, a Hrvoje će dopedalirati 5.500 kilometara od Pertha do Brisbanea.
Nakon toga letimo za Aljasku i vozimo sve do istoka Kanade. Onda opet letimo do Portugala gdje nas čeka naš kamper od kojeg se sad teško razdvajamo, a to će ujedno biti i zadnja dionica puta do Giant Hrvatska dućana. Dućan je bio polazna točka putovanja i zbog pravila Guinnessa mora biti i završna - kaže.
Cijeli projekt ima humanitarnu notu.
- Planiram prikupiti 45.000 kuna i tim novcem kupiti namirnice i dostaviti ih samohranim majkama na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Moji roditelji su me učili da ljude nikada ne smijem suditi na osnovu nacionalnosti, boje kože ili religije. Ili si čovjek ili nisi. Ako postoji mogućnost da se pomogne nekome u Šidu, Somboru ili Vitezu, zašto to ne bismo napravili? Trebamo se držati zajedno i raditi na tome da budemo složni i pomažemo si međusobno - kaže Hrvoje koji će novac prikupiti tako što će prodati jedan svoj karbonski bicikl, bidone, dresove i kacige koje su obišle cijeli svijet.
- Na taj način svi oni koji podrže kampanju imat će unikatan poklon i sjećanje na dobro djelo - zaključuje.