Više od 220.000 oboljelih od različitih vrsta raka u Hrvatskoj sudjelovali su u populacijskom istraživanju trendova petogodišnjeg preživljenja od 2000. do 2014. godine u zemljama s više od dvije trećine svjetskog stanovništva, tzv. CONCORD, a koje je objavljeno prije nekoliko mjeseci u časopisu "The Lancet". Na svjetskoj razini pratili su oboljele od raka u razdoblju od 2009. do 2014. godine.
- Od tridesetak zemalja u Europi za koje su objavljeni podaci, Hrvatska se nalazi među pet zemalja s najlošijim preživljenjem za rak pluća (10 %), prostate (81 %), želuca (20 %), debelog crijeva (kolon 51 %, rektum 48 %) i mijeloidnih leukemija u odraslih (32 %), objasnio je epidemiolog iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dr. sc. Mario Šekerija, dr.med., voditelj Odjela za maligne bolesti u Registru za rak Republike Hrvatske pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
Vrlo je visoko općenito preživljenje u SAD-u, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Finskoj, Norveškoj, Islandu i Švedskoj. Pojedine su zemlje povisile postotak preživljenja kod raka pluća gdje je u Ujedinjenom kraljevstvu preživljenje poraslo sa sedam na 13 posto, u Kini sa osam na 20 posto, Japanu sa 23 na 33 posto ili Koreji sa 10 na 25 posto. U Hrvatskoj je sve vrijeme niskih 10 posto.
- Preživljenje od raka u usporedbi s drugim državama ovisi o tri glavna čimbenika: podvrsti tumora koja je učestalija u toj državi (primjer jugoistočne Azije i podtipa melanoma s lošijom prognozom), stadiju u kojem se rak otkriva i načinima kako se liječi, objašnjava dr. Šekerija.
Unatoč tome, imamo i malih pomaka.
- S pozitivne strane, preživljenje za zloćudne bolesti u dječjoj dobi (limfomi (95 %), tumori mozga (73 %) i akutna limfoblastična leukemiju (85 %) je usporedivo s preživljenjem u razvijenijim europskim zemljama. Za druga česta sijela raka u Hrvatskoj poput dojke (79 %), melanoma kože (77 %) i raka vrata maternice (63 %) smo također u donjem domu zemalja rangiranih po preživljenju, objasnio je dr. Šekerija.
Uzroci loših statistika su brojni, a s aspekta glavnog onkologa u zemlji, prof. dr. sc. Eduarda Vrdoljaka, predsjednika Povjerenstva za izradu i praćenje Nacionalnog plana za borbu protiv zloćudnih bolesti, problem je i u činjenici da se toj problematici do sad nije posvećivalo dovoljno pažnje.
- Uz krucijalni nedostatak nacionalnog plana za borbu protiv raka, drugi razlog je što na žalost imamo veliku izloženost kancerogenim čimbenicima. Vodeći smo po pušenju, debljini i konzumaciji alkohola, a tumori koji tako nastaju su češće smrtonosniji. Prostatični tumor ima bolje preživljenje nego rak pluća. Sljedeći razlog je kasna dijagnoza. Kod nas prosječan Hrvat prije vjeruje da će dobiti na lutriji nego rak. Vjerojatnost lutrije je jedan naprama više milijuna, a raka je jedan naprama tri. Imamo takav urođeni strah od raka i onda imamo mistifikaciju i stigmatizaciju raka. Kasno se javljamo doktoru. Imamo nedostatak multidisciplinarnosti - objasnio je.
- Moderna onkologija počiva na multidisciplinarnim timovima gdje bolesnika ne vodi jedan liječnik nego tim, a kad tim to radi su rezultati znatno bolji. I na kraju, imamo nedostatak kapitalnih investicija.Hrvatska radioterapija je potkapacitirana opremom i ljudstvom. Moramo više investirati u onkologiju. Mi trostruko manje trošimo za lijekove po novodijagnosticiranom onkološkom bolesniku nego zemlje Zapadne Europe, pojasnio je prof. Vrdoljak. Ističe ipak da je povjerenstvo upravo dovršilo posao oko Nacionalnog plana za borbu protiv raka te su ga uputili na Vladu. Očekuju da će se početi primjenjivati kroz tri mjeseca, odmah nakon što ga Vlada prihvati - nastavlja dr. Vrdoljak.
U HZJZ-u se slažu da su uzroci brojni.
- Vidimo da smo po preživljenju od raka debelog crijeva na samom začelju, a po preživljenju od raka dojke u donjoj trećini europskih zemalja. To su sijela za koje postoje organizirani programi ranog otkrivanja na koje, nažalost, ne postoji zadovoljavajući odaziv, naročito za debelo crijevo. Potrebno je ponovno naglasiti i da su ovo prosječni podaci za cijelu Hrvatsku; razlike među ishodima između različitih centara su sigurno prisutne (dostupnost multidisciplinarnih timova, protokoli liječenja) te su potrebne i reorganizacije onkološke mreže kao i usporedbe s drugim državama po dostupnosti novih lijekova - zaključio je dr. Šekerija.