U Hrvatskoj imamo 36 donora na milijun stanovnika i time smo u samom svjetskom vrhu, na drugom mjestu odmah iza Španjolske. Prema hrvatskom zakonu svaki građanin kod kojeg nastupi moždana smrt je donor osim ako se tome nije usprotivio. To može tijekom života učiniti kod svog obiteljskog liječnika, objašnjava dr. Nikola Žgrablić, predsjednik Hrvatske donorske mreže.
Riječ je, naime, o Registru nedarivatelja. U Ministarstvu zdravstva kažu kako je u Registru trenutačno 2351 čovjek.
– Ljudi koji se protive darivanju dijelova tijela poslije smrti i ne žele darovati organe i tkiva trebaju popuniti Izjavu o nedarivanju kod izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite. Izjave o nedarivanju upisuju se u Registar nedarivatelja pri Ministarstvu zdravstva koji postoji od 2004. godine, kazali su u ministarstvu dodajući kako u izjavi ne treba navoditi razloge takve odluke niti će ih liječnik kod kojeg se izjava potpisuje to zatražiti. Također, čovjek može odabrati želi li donirati samo neke organe ili ne želi donirati niti jedan.
- Izjava se ispunjava u tri primjerka. Prvi primjerak izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite odmah po potpisivanju, a najkasnije u roku od tri dana od potpisivanja dostavlja poštom Ministarstvu zdravstva u posebnoj omotnici. Drugi primjerak pohranjuje se u dokumentaciji izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, a treći primjerak daje se potpisniku Izjave. Zaprimljena pisana Izjava pohranjuje se u Ministarstvu, a podaci iz Izjave unose se u jedinstvenu bazu podataka, pojašnjava nam detalje postupka dr. Ino Protrka, voditelj službe obiteljske medicine u Domu zdravlja Zagreb – Centar. U Ministarstvu kažu da im se ljudi mogu javiti i telefonom, e-mailom ili osobno.
- Naš zakon o doniranju organa je liberalan. Postoje, naime, dvije osnovne zakonske opcije. To je opcija pretpostavljenog pristanka gdje zakonodavac pretpostavlja da ljudi žele donirati organe i takav zakon imamo mi. Postoji i opcija informiranog pristanka, takve zakone imaju zemlje poput Njemačke, Britanije ili Skandinavije gdje se od ljudi posebno traži pisani pristanak, pojašnjava dr. Žgrablić.
Unatoč činjenici da naš zakon pretpostavlja pristanak, liječnici u tim teškim trenucima razgovaraju sa članovima obitelji tražeći pristanak ukoliko se čovjek prije smrti izričito nije izjasnio želi li darovati organe ili ne. - Čim se dokaže moždana smrt, provjeravamo odmah u Ministarstvu zdravstva Registar nedarivatelja. Ako je ime pacijenta u tom registru, uopće se ne razgovara s obitelji oko pristanka nego automatizmom znamo da čovjek nije donor. Tu je bitna i ta donorska kartica koju izdaje Hrvatska donorska mreža gdje građani jasno daju do znanja da žele donirati organe. Time olakšavaju svojoj obitelji. Ljudi često i ne znaju što je bila želja pokojnika, a ako ima karticu, onda to obitelj poštuje, nikad nismo imali situaciju da je obitelj išla protiv želje pokojnika, pojasnio je dr. Žgrablić dodajući kako oko 15 posto obitelji odbije mogućnost pokojnikove donacije organa. Razlozi odbijanja ponekad su vezani uz neznanje, pa ljudi misle da je doniranje organa oskvrnuće tijela.
– To nije istina. Riječ je o operaciji kao i svakoj drugoj gdje se kirurškim putem eksplantiraju tj. vade potrebni organi. Ljudi misle i da im to brani vjera, iako sve velike svjetske religije osim japanskog šintoizma potiču doniranje organa. Najteže je o tome razgovarati kad su u pitanju djeca i u tim su slučajevima roditelji manje skloni pristati na darivanje organa, zaključio je dr. Žgrablić. Odluka da se netko upiše u Registar nedarivatelja ipak nije konačna do njegove smrti.
- Izjava se opoziva ispunjavanjem posebnog obrasca.Izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite dostavlja Opoziv izjave Ministarstvu zdravstva. Po ispunjenom Opozivu izjave potpisnik se briše iz evidencije važećih nedarivatelja, a podaci o promijenjenom statusu i dalje se čuvaju u evidenciji Liste nedarivatelja, navodi dr. Protrka ističući kako u svojoj ni u ordinacijama kolega u Domu zdravlja nisu još imali situaciju da se netko želio upisati u Registar nedarivatelja. U Ministarstvu zdravstva ističu da je pravovremena odluka pojedinca nešto što može pomoći obitelji.
- Građani bi trebali za života donijeti odluku vezano uz darivanje organa poslije smrti te o svom stavu informirati svoje bližnje, kazali su dodajući kako jednako tako ljudi koji izričito žele donirati organe nakon smrti donorsku karticu mogu zatražiti kod liječnika primarne zdravstvene zaštite ili pri Ministarstvu zdravstva te će im karticu poslati na kućnu adresu.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: