Odbačena odjeća postaje sve konkretniji problem, no daleko je od očiju Zapadnjaka, pa se čini kao da ga nema. No, dramatične brojke stižu iz Gane, koja se 'guši' u robi koju svi mi kupujemo i brzo odbacujemo. Brza moda čini se kao da je sve brža, jer kupovina je postala dio naše svakodnevice. No, osim količine same odjeće te činjenice da svaki tjedan na planine robe u Gani stiže 15 milijuna 'novih' rabljenih odjevnih predmeta, tu je još jedan problem.
Naime, dio te odjeće preprodaje se na tržnici Kantamanto u glavnom gradu Accra, koji je ujedno veliki centar za preprodaju, popravak i recikliranje stare odjeće. No količina koja se šalje s globalnih tržišta sve je lošije kvalitete, pa se sada već odmah baca oko 40% robe. To rezultira sve lošijim poslovanjem i propadanjem lokalnih trgovaca.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zapadnjačka odjeća sve intenzivnije puni odlagališta smeća u mjestu Accra u Gani, ali i pustinji Atacama u Čileu - ove su lokacije postale žrtva modne ekološke katastrofe za koju svi snosimo odgovornost. Barem bismo trebali. Zato se mnoge organizacije brinu o tome kako usporiti taj katastrofalan proces.
Naime, neprofitna organizacija The Or Foundation i second hand kompanija Vestiaire Collective zalažu se za nagodbu kojom bi se riješio dugogodišnji problem, jer netko bi uistinu trebao platiti za svu tu štetu koju nanosimo prirodi. Smatraju da bi se trebali pokrenuti određeni mehanizmi kojima će se regulirati stanje na tržištu te primorati kompanije da rade kvalitetniju odjeću te da je proizvode manje. Cilj je imati manje odjeće za bacanje, odnosno usporiti taj proces prekomjerne konzumacije odjeće.
Za sada trošak koji nastaje usred ekoloških katastrofa, zahvaljujući pretjeranoj kupovini zbog zapadnjačkih sistema brze mode, snose - upravo te najsiromašnije lokacije koje i primaju svu tu robu.
POGLEDAJTE SPOJ NA SLIJEPO: NA GAY SPOJU ZAPJEVALI HIT MAJE ŠUPUT
Iako je problem tekstilnog otpada zaokupio pozornost agencija koje se bave regulativama i trebale bi nekako prisiliti brendove na akciju, protokol 'proširene odgovornosti proizvođača' (EPR) još je zapravo dosta nedefiniran.
Francuska, jedina zemlja na svijetu koja je aktivirala taj protokol za tekstil, kupila je pogon za sortiranje odjeće za vrtoglavih 23 milijuna eura. Dakle, sami proces reciklaže, sortiranja te bavljenja odbačenom odjećom je vrlo skup. Također, često odjeća koja je napravljena od loših umjetnih materijala nije ni pogodna za reciklažu, stoga se automatski odbacuje.
Tijekom summita o klimi COP27 u studenom, u posljednjem je trenutku postignut dogovor o uspostavi fonda za štete i gubitke koji će pomoći u pokrivanju troškova klimatskih katastrofa na tim kritičnim lokacijama, no i dalje model financiranja nije poznat, piše nss.
Kako bi finalizirala rješenje za sve, ekološka Zaklada Or objavila je prijedlog, podržan od strane platforme za preprodaju modnih proizvoda Vestiaire Collective, za stvaranje globalne odgovorne EPR politike koja bi potaknula značajno smanjenje proizvodnje nove odjeće.
Globalno znači da bi se sve svjetske kompanije trebale pridržavati tog pravila, no teško je natjerati baš sve da potpišu nešto što na koncu zahtijeva nova, velika ulaganja i smanjenu proizvodnju.
Zaklada predlaže da bi u tom slučaju svi svjetski modni brendovi morali platiti naknadu od najmanje 40 centi po proizvedenom novom odjevnom predmetu kako bi učinkovito pokrili troškove gospodarenja otpadom. Ta bi naknada mogla porasti na 2 eura za odjevne predmete kojih se najteže riješiti, u usporedbi s trenutnim maksimalnim iznosom od 14 centi, koji za sada vrijedi samo u Francuskoj.
Program također predviđa raspodjelu sredstava prema globalnom toku otpada, a brendovi bi morali objaviti detaljne podatke o tome koliko proizvode. Cilj je smanjiti količinu proizvedene nove odjeće za 40 posto unutar pet godina od stupanja na snagu EPR programa.
- Vrijeme je da se okupimo i kažemo da je drugi način moguć - apelira Dounia Wone, voditeljica održivosti u kompaniji Vestiaire Collective.