Nakon potresa, morala sam se evakuirati od kuće mada je zgrada bila ‘zelena’. Kao netko tko cijeli život živi u centru, svaki izlazak iz kuće u ranjeni i zanemareni grad je bio muka, priča nam Zagrepčanka Jelena Ivanišević.
POGLEDAJTE VIDEO:
Gledala je kako iz dana u dana niču i rastu hrpe otpada, šute, dimnjaka i kako, kaže, dijelovi života ljudi odlaze zauvijek.
- Mnogo od toga nije moralo biti smeće nego je moglo biti spašeno. Sakupljanje cigle i ideja uređivanja zajedničkog dvorišta bio je eskapizam, stvaranje nečega lijepog u beznadnoj perspektivi korone i potresa. Rješavanje štete jedva da se maklo s mrtve točke, usprkos trudu i volji čini se da je još dalje nego prije mjesec dana. Osim toga, nema li smisla da dijelovi zabata i dimnjaka okolnih ulica ostanu u kvartu - rekla je Jelena.
Nakon što je sakupila cigle, umjesto rođendanske zabave organizirala je vrtnu radnu akciju s prijateljima.
- Nevjerojatno je što šesnaest ruku može napraviti u nekoliko, doista veselih sati - tvrdi pa dodaje kako se nada da će još netko dobiti ideju i na taj način oplemeniti zelenilom pokoje tužno zapušteno dvorište, kao što su oni dvorište u Prilazu Gjure Deželića.
- Ozelenjivanje gradova je i moda i potreba, a gradsko javno i privatno zelenilo čini život u gradu neizmjerno ugodnijim. U vrijeme pandemije, kao i bilo koje velike krize, ljudi se okreću vrtovima kao minimalnoj prehrambenoj sigurnosti koju tako utješno pružaju. Pretvaranje gradskih vrtova u povrtnjake nije nova ideja - ističe Jelena.