Tanja Pušac (31) pet je godina po nekoliko mjeseci živjela i radila u Sharm el Sheikhu na jugu Sinajskog poluotoka. Kao turistička predstavnica svaki tjedan dočekivala je po 160 turista iz Hrvatske i Slovenije. 

- Egipćani u hotelijerstvu savršeno govore engleski, ruski i talijanski i vrlo su obrazovani. Međutim, vrlo su opušteni i sve im je ravno. Teško im je raditi, pogotovo nakon večere koja im je glavni obrok, ali i u vrijeme ramazana kad po cijeli dan ne jedu. Sat za njih ne postoji, njima je 10 minuta dva sata, pa ako bus kasni, ne živciraju se previše. Meni je trebalo dva mjeseca da se uklopim jer sam im pokušala uvesti neki svoj red. Kasnije shvatiš da je najbolje prilagoditi se njihovim pravilima kako bi si olakšao posao i suživot - govori Tanja koja danas živi u Zagrebu. Sharm el Sheik umjetno je stvoreno naselje, a razvilo se potkraj šezdesetih zbog drugog na svijetu najvećeg koraljnog grebena, koji je isprva privlačio samo divere. Zato tamo živi vrlo malo domicilnog stanovništva koje se uglavnom bavi trgovinom. Hotelijerstvom se bave samo muškarci koji rade sezonski, uglavnom iz drugih gradova, dok ih njihove žene čekaju kod kuće. A ponekad im znaju doći u posjet. Kada odu na bazen gdje se kupaju odjevene, svi turisti iskoče iz bazena.

- Voda nije za piće, ali se njome može normalno tuširati, prati zube ili koristiti led, iako je desalinizirana. Na tržnici, u starom dijelu Sharma, peče se riba na roštilju koje mnogo ima, ali i janjetina, juneći ćevapi. Jede se mnogo riže, umak od sezama, prave okruglice od mesa, ali u hotelima gosti uglavnom jedu rižu i piletinu. Prave izvrsne prirodne sokove od manga i trske koji su vrlo ukusni, a i slastice i baklave su im vrhunske, u orijentalnom “điru”. Jako vole slatko - govori Tanja. U Egiptu je sve jako jeftino, od hrane do goriva (litra je kunu do dvije), dok se za vožnju taksijem od deset kilometara plati pet kuna.

- Jednom sam ostala bez goriva nasred ceste i izazvala sam pravu atrakciju. Vozači i taksisti izašli su na cestu, pa zaustavljali druge da mi se smiju - vidi ženu, ostala bez goriva! Nisu mogli vjerovati da nisam napunila rezervoar, a gorivo je tako jeftino. Karnistar vode stoji nekoliko kuna, dok je u Hrvatskoj apsurdna situacija - imamo toliko vode, a plaćamo pet kuna za litru - priča Tanja. Siromaštva ima na svakom koraku, ali Egipćani se ne žale. 

- Postoje neke predrasude o njima, pa turisti samo što ne dođu naoružani. Međutim, oni su vrlo topli i ugodni ljudi. Mnogi turisti su se sprijateljili s djelatnicima u hotelima i zbog toga se vraćaju. Mislim da bi naši ljudi mogli naučiti od njih kako se odnositi prema gostu. Osim toga, moje kolegice Slovenke ostale su tamo i udale se - pripovijeda Tanja. U Egiptu ne funkcionira sve prema zakonu, pa se na tu konfuziju treba naviknuti. Promet je najkaotičniji - semafora nema, od dvije trake naprave četiri, a u rotoru nema pravila prednosti.

- Imala sam problema da se ‘uljudim’ kad sam se vratila jer sam vozila kao šerif. A otkrit ću vam i tajnu zašto je promet tamo jako bučan. Trube dva puta ako vas pretječu, a jednom ako skreću jer ne koriste žmigavce - priča Tanja. Unatoč tome ondje se osjećala odlično, a čak su je nazivali Egipćankom radi duge crne kose i preplanulosti. No zvali su je i “mister” Tanja jer muškarci tamo nisu mogli vjerovati da ih može nadmudriti jedna žena. 

- Dandanas me uhvati nostalgija, stekla sam tamo dobre prijatelje. Iako je prosječna temperatura, između 35 i 40 stupnjeva, klima nije nepodnošljiva jer je zrak suh i gotovo se i ne znojiš. Stanovnici doslovno žive cijeli dan na ulici, pale šišu (nargilu). Ne piju ni kavu, ni alkohol, samo čaj, dok su alkoholna pića u klubovima skupa. Cigarete svi puše i jako su jeftine, oko sedam kuna - kaže Tanja. U Sharm el Sheikhu ukupno ima 20 džamija, a pet puta na dan odjekuje molitva pa otrodoksni muslimani u to vrijeme zatvore radnje i otiđu na 20 minuta na molitvu. Na aerodromima, u kutovima čekaonica, stoje mali tepisi, na kojima se mole redari i policajci. Ipak, prema ostalim vjerama nemaju predrasuda...

- Mlađa generacija je sasvim normalna, nose traperice i tenisice. Istina, žene hodaju zamotane, ali, primjerice, ja nikad nisam imala neugodnosti ako hodam u kratkim rukavima i otkrivene kose. Jedan prijatelj, Egipćanin, pozvao nas je na ručak koji je kuhala njegova žena. Osim što su riža i pljeskavice bile malo suhe, no u kombinaciji s domaćim umacima sličnima satarašu ispalo je odlično, ona je bila sasvim normalno odjevena - u suknju i majicu i nije bila pokrivena. 

Većina žena tamo može sama odabrati hoće li se pokriti. Žena je u kući glavna, dok se to na ulici ne primijeti jer neke hodaju i deset metara iza svog supruga - kaže Tanja.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!