Rak prostate drugi je najčešći oblik raka kod muškaraca, a njegova dijagnoza i liječenje mogu imati danak po emocionalno i mentalno zdravlje.
POGLEDAJTE VIDEO: Ima 36 godina i imala je 12 vrsta tumora
U hotelu u škotskom gradu Aberdeenu prije otprilike 20 godina, urolog James N'Dow i drugi liječnici sastali su se sa skupinom muškaraca koji su bolovali od raka prostate kako bi dobili povratne informacije o njihovoj skrbi prije i nakon operacije. Liječnici su bili zapanjeni kritičkim, iako konstruktivnim odgovorima.
- Iskreno govoreći, osjećali su se napuštenima. Kad smo ih otpustili nakon operacije, mislili smo da se njihovi liječnici opće prakse brinu o njima, a njihovi liječnici opće prakse mislili su da mi to činimo - rekao je profesor N'Dow, koji radi na Sveučilištu Aberdeen.
Stanje uma
Suočavanje s emocionalnim i mentalnim posljedicama raka prostate postalo je sve važnije, uz otkrivanje i liječenje same bolesti. Rak prostate drugi je vodeći rak među muškarcima u Europi i ponekad se pogrešno smatra bolešću samo starije dobi. Procijenjeno je da je uzrokovao 335.500 slučajeva ili 12,5 posto karcinoma u EU-u tijekom 2020. Prof. N’Dow vodi projekt Inicijative za inovativne lijekove – PIONEER – za rak prostate, koji nastoji poboljšati dijagnozu i liječenje. Paralelna inicijativa koju financira EU pod nazivom FAITH razvija elektroničku aplikaciju za osobe koje su preboljele rak, a koja bi mogla pomoći uočiti padaju li u depresiju.
- Depresija je velika stvar kod osoba koje su preboljele rak - rekao je Gary McManus, koji vodi projekt FAITH i radi na Walton institutu za znanost informacijskih i komunikacijskih sustava u Waterfordu, Irska.
Četiri od deset muškaraca koji su liječeni od raka prostate kažu da su tjeskobni ili depresivni do određenog stupnja, s problemima koji se pogoršavaju što rak biva uznapredovaliji, prema studiji koju je 2020. proveo europski pokret za zagovaranje oboljelih od ove bolesti, Europa Uomo. Rak prostate može povećati rizik od samoubojstva.
Zaustavljanje širenja
Ako se rak prostate uhvati dovoljno rano, muškarac se može izliječiti. Ako se proširi izvan prostate, trošak liječenja je visok i daje minimalnu korist. Obično će se bolest proširiti, metastazirati, na kosti i limfne čvorove.
- U toj fazi nije izlječiv. Još uvijek primamo previše muškaraca s metastatskom bolešću, a to je neuspjeh sustava - kaže profesor N'Dow.
Bez liječenja, prosječno razdoblje preživljavanja od raka prostate koji se proširio izvan žlijezde otprilike je 21 mjesec. Uz neke novije terapije, neki pacijenti s metastatskim rakom prostate mogu preživjeti pet ili više godina.
Čak i kada je rak agresivan, ako je ograničen na prostatu, pacijent se može izliječiti operacijom ili terapijom zračenjem, ili pak kombinacijom. Gotovo 95 posto ovih pacijenata još je uvijek živo do 15 godina nakon dijagnoze. Međutim, liječenje može utjecati na muškarčevu urinarnu ili erektilnu funkciju.
Prof. N’Dow pozdravlja nedavne preporuke EU-a za probir raka prostate kod muškaraca do 70 godina pomoću testa krvi i skeniranja magnetskom rezonancijom (MR) na temelju rizika pojedinca. Određeni muškarci stariji od 50 godina i oni afričkog podrijetla ili oni s obiteljskom poviješću raka prostate izloženiji su povećanom riziku od ovog raka i trebali bi biti usmjereni na rano otkrivanje.
Praćenje tuge
Usred napora da se poboljša otkrivanje i izlječenje, planirana aplikacija projekta FAITH naglašava pojačani fokus na psihološku dobrobit pacijenata oboljelih od raka.
Iako se testira na ljudima koji su preboljeli rak pluća i dojke, aplikacija bi se mogla izraditi tako da funkcionira za one koji bolest prebole u drugim dijelovima tijela, uključujući prostatu. U svojoj studiji prije dvije godine o anksioznosti ili depresiji među muškarcima koji su bili liječeni od raka prostate, Europa Uomo kaže da 0,5 posto njih osjeća bilo koje od navedenog u "ekstremnoj" mjeri, a gotovo 4 posto u "ozbiljnoj" mjeri. Gotovo 11 posto i 28 posto spada u kategoriju "umjereno", odnosno "blago".
Svojevrsni sustav za praćenje, odnosno aplikaciju, razvijaju europski tehnolozi i liječnici za rak koji na tome surađuju. Testovi se provode u tri bolnice u Irskoj, Španjolskoj i Portugalu.
Kod kuće, sat bilježi kretanje i obrasce spavanja koji se unose u telefonsku aplikaciju. Pacijenti moraju povremeno odgovarati na pitanja iz aplikacije, na primjer o izboru prehrane, dok glasovni modul provjerava sve promjene u govoru osobe koje bi mogle ukazivati na depresiju.
Ukupno se prati 27 mjerenja u pokušaju da se otkrije koje bi moglo označiti silaznu putanju mentalnog zdravlja pacijenta. Učinkovitost će se uspoređivati s kliničkim upitnicima koje liječnici već upotrebljavaju za praćenje pacijenata.
- Kad se pacijent odjavi iz bolnice, često je sam. Ako bolnica da ovu aplikaciju pacijentu, liječnici mogu na daljinu pratiti kako se pacijent snalazi - rekao je McManus. Telefonska aplikacija neće slati osjetljive podatke o pacijentu na internet. Umjesto toga, algoritam se ažurira na telefonu i vraća razvojnom timu, što pomaže u poboljšanju izvedbe aplikacije.
- Izradit ćemo naš algoritam i pokušati prepoznati te silazne putanje. Nakon toga u osnovi treniramo aplikaciju - rekao je McManus. Na kraju, ako aplikacija zabilježi zabrinjavajuće signale, "u bolnici se diže uzbuna i kontaktira se pacijenta", rekao je.
Osnaživanje pacijenata
Aspekt mentalnog zdravlja kod dijagnoze i skrbi za rak treba poboljšati u cijeloj Europi, prema prof. N’Dowu, koji je rekao da je to središnji cilj Europske udruge urologije, gdje radi kao pomoćni glavni tajnik odgovoran za obrazovanje.
- Psihološki utjecaj dijagnoze ili posljedica liječenja je ogroman. To je nešto što smo shvatili u projektu PIONEER - rekao je. Projekt je nastojao osigurati da usporedbe liječenja uzimaju u obzir utjecaj na kvalitetu života pacijenta kao što su seksualna, crijevna ili urinarna funkcija. Također je bilo ključno identificirati one ishode koji su pacijentima najvažniji.
Zato je projekt PIONEER u rasprave uključio i same pacijente s ciljem utvrđivanja ključnih neodgovorenih istraživačkih pitanja o raku prostate.
- Pacijenti razumiju što im treba. Naš je posao poboljšati živote najugroženijih i vratiti ih životu kakav su poznavali prije nego što ga je naglo prekinula bolest. Psihološka dobrobit pacijenata i njihovih obitelji trebala bi biti prepoznata kao središnja u tom poslu - rekao je prof. N'Dow.
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je materijal izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.