Iako je često ne viđamo u medijima, njezine nezaboravne pjesme “Tiho sviraj pjesmu ljubavnu”, “Ne znam koji vjetar puše”,”Povedi me”, “Dođi u mali kafe”, “Na obali”, “Adio bella”... i danas traju, rado se slušaju i emitiraju na radijskim postajama. No jedna ju je, kaže, ipak obilježila zauvijek: skladba Rajka Dujmića koju je prije točno trideset godina otpjevala na Splitskom festivalu. 

-’Skitnicu’ su ljudi izabrali kao svoju himnu. Sam naziv pjesme je takav da u ljudima budi razne osjećaje - buđenja, davanja nade, unutarnjeg zova. Zavoljeli su je i vole je već 30 godina, od kad je postala megahit. U regiji nije bilo čovjeka koji je nije čuo od djece pa do starijih. To je bilo čudo - spoj dobrog teksta, glazbe i ja kao žena, tumač te pjesme. Brzo sam se ‘ufurala’ u pjesmu Momčila Popadića i Rajka Dujmića i dala joj svoju dušu i svoj pečat. Svoj je dugogodišnji glazbeni put i karijeru gradila bez previše pompe, skandala, predano i s mnogo emocija. 

- Nikad se nisam grebala za pozornost medija, dapače to mi nikad nije bio izazov osim ako nije riječ o nekom mom novom projektu. Ne vidim razloga da me previše ima ako za to nema nekog posebnog razloga. Baš ne volim špice, niti biti na svim događanjima. Biram gdje ću biti i društvo s kojim ću provoditi vrijeme. U današnjem zvjerinjaku svega i svačega, ako izbivaš neko vrijeme, izgleda kao da te nema što je vrlo nepošteno. Žao mi je što nema glazbenih emisija gdje se mogu pojavljivati. No mislim da ljudi i bez toga vole moje pjesme i to sve više i mlađih. Možda je 50 Cent zaslužan što sam kao J. Zlo probudila i upoznala mlade sa svojim radom. Danas na tu suradnju gleda s radošću i osmijehom.

- Ne zovu me više J. Zlo, tu i tamo me tako nazovu, više u šali. Bilo mi je to super i fora i čini mi se da sam to dobro odradila, a bio je to mukotrpan posao. Trebalo se posebno spremiti, napraviti smišljeni styling, trebalo je odlučiti hoću li prihvatiti takvo iskušenje jer je to za mene mogao biti bumerang. Mogli su reći: ‘Ma šta će nama Jasna’, međutim oni su bili oduševljeni kad sam se pojavila na sceni. To je bilo nešto neponovljivo. Sve te pripreme s tim mojim reperima, ma tko bi to ikad zaboravio. To je bio izlet u nepoznato i drago mi je da to imam zapisano u svojoj pjevačkoj biografiji - priznala je. Svoj svjež, mladenački i vitalan izgled najviše zahvaljuje svojim genima.

- Moja mama je imala predivno lice do kasnih godina i nije imala bore. Možda je to zato što sam i malo bucmasta u licu. (smijeh) Nisam rob prehrane, ali u mom je jelovniku dosta zastupljeno voće, naročito jabuke i naranče, maslinovo ulje, riba, povrće volim mediteransku hranu - otkriva. Kad smo se dotakli Mediterana, pitali smo je koliko često ode do Dalmacije i svoje Korčule.

- Jednom na godinu, i to ljeti. Daleko je. Do moje Korčule treba 12 sati, pa prije dođem u Toronto! Nisu sagradili most za Pelješac, da jesu onda bih sigurno išla češće. Ostalo mi je da putujem preko Splita trajektom, a to je, po meni, malo predug put. Kad dođem dolje, akumuliram se dobre, pozitivne energije ljepote, uspomena i svega onoga što Dalmacija može dati ne samo meni nego svima. Ne znam tko ne voli more. Za nas koji smo rođeni dolje, ono je naša duša - ističe. Priznaje da joj nekada nedostaju dalmatinske nevere.

- Taj vitar, taj krik galebova, uzburkano more, kad se ono uskovitla, taj miris juga... toga u Zagrebu nema, premirno je. Tu i tamo malo, ‘sramno’ zapuše vitar. Nema tog prirodnog, pozitivnog nemira koji mi fali. Prenapučen je postao ovaj grad odjednom. Živi se brzo, premda se ne dam zarobiti, ne dam da me vrijeme lomi i nametne svoje - kaže. Danas je sve više mladosti koja tako živi.

- Ne znaju što ih čeka sutra, nema više sigurnosti, sve je nesigurno pa su primorani biti gotovo cijeli dan angažirani. Mislim da su s tim izgubili sadržaj svog života. Ako je sve u toj strci čemu onda život? Mogli smo živjeti ljepše - tvrdi. Danas kaže ima sve manje prijatelja i sve manje ljudi koji je okružuju.

- To je normalno. Dok si mlad više si aktivan, ima više ljudi s kojima se susrećeš. Mnogi te u nekom momentu odaberu, ali s vremenom polako ostaneš u uskom krugu ljudi koji te ne troše, koji ti odgovaraju, koji te ne obvezuju i s kojima možeš podijeliti svoje najintimnije stvari - pojasnila je. Najviše uživa kad se s prijateljima druži u prijateljskom krugu, u stanu ili kod nekoga doma.

- Ne treba ti mnogo, izvadiš malo slane ribe koje uvijek imam u kući, malo pršuta i sira. Treba se družiti jednostavno i lijepo. Sad je u modi pozitivna energija. Mene to toliko nervira da ću poludjeti od te silne pozitive. Život ima i negativnih i pozitivnih strana. Ne možeš na silu biti pozitivan, kad naiđe minus, tuga, moraš proći kroz njih. Treba se truditi da ne podlegneš minusima i tugama - kaže. Male stvari Jasnu danas čine sretnom.

- Kad si mlad, pun si ambicija, vidiš velike stvari, a ne sitnice. Kad sve to prođeš, ostane ti nešto kao što meni danas čini radost - to kad mi procvjeta zumbul koji mi je kupio suprug. Svako jutro čekam kad će mi i orhideja dati neki cvijet. Prije nisam o tome toliko vodila računa. Sad se veselim kad pogledam kakav lijepi film, pročitam neku knjigu koja će me ispuniti - pojasnila je.  Kao dijete je bila veliki vrag.

- Nigdje mi nije bilo mira. Mama mi je znala reći da mirujem samo kad spavam. Bila sam hiperaktivna i nestašna, ali odličan đak u školi i začudo poslušna. Tijekom odrastanja sam se postupno smirivala. Došla je prva ljubav, neke nove vrste emocija koje su se probudile - otkriva. Danas je u skladnom braku sa suprugom Borisom i žalosti se što se brakovi sve više raspadaju. Kad je riječ o njezinim skrivenim željama, kaže da joj je najvažnije biti zdrava.

- Vrijeme je nemilosrdno i sa svih strana te nešto jede. Sačuvati mentalno, fizičko zdravlje i mir u svemu tome je velika stvar. Želim i dalje pjevati, raditi. Imam i privatnih želja, a to je da postanem baka. Kažu svi da je to lijep osjećaj i ne bi htjela da me to zaobiđe. Mislim da to priželjkuje svaka žena u mojim godinama, otkrila je 59-godišnjakinja. Sa sinom Igorom ima odličan odnos.

- Rodila sam mlada, s 22 godine, tako da smo nas dvoje kao prijatelji. Nekako smo zajedno odrastali, skupa se igrali, a sada i poslovno surađujemo - otkriva. Kad se naljuti, luda je i opasna, kaže kroz smijeh.

- Volim se izvikati. To je ko’ nevera koja se brzo stiša. Znam se stvarno jako naljutiti i nisam zlopamtilo, ali ne zaboravljam kad mi je netko nanio bol i razočarao me. Izdaja je strašna stvar - tvrdi. Od svojih mana izdvojila je nestrpljivost.

- To nije dobra odlika. Sve bih htjela ovog trena, da se odmah realizira. Meni je do večeri dugo čekati! Volim reći ono što mislim. Ni to nije lipo. Mislim da sam ispravna i da trebam reći što mislim, ali sam vidjela da to nije dobro, jer ljudi ne vole čuti istinu. Zato jako volim djecu. Oni su otvoreni, nemaju zadrške. Oni će ti reći ono što im je na srcu, iskreno i izravno. Oni stvaraju svijet ugode, jer kod njih nema laži, pretvaranja. Djeca su čarobna – izjavila je.

Danas se živi brzo, premda se ne dam zarobiti, ne dam da mi ovo nemilosrdno vrijeme nametne svoje. Radujem se malim stvarima, poput one kad mi procvjeta zumbul na prozoru koji mi je darovao suprug ili kad zapuše vjetar koji me podsjeti na moju Korčulu, kaže Jasna. 

"Skitnici" sam dala svoju dušu, ljudi su to prepoznali

“Skitnicu” su ljudi izabrali kao svoju himnu. Zavoljeli su je i vole je već 30 godina. U regiji nije bilo čovjeka koji je nije čuo od djece pa do starijih. To je bilo čudo – spoj dobrog teksta, glazbe i ja kao žena, tumač te pjesme, ponosno će pjevačica o skladbi Rajka Dujmića i Momčila Popadića koju i danas sa zadovoljstvom pjeva. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!