Gledajući Juliette Binoche u filmu “Čokolada”, Jelena Đuranec Pribetić (38) više nije dvojila. Odlučila je da će njezin hobi pošto-poto postati stvarnost. Samo je ideja trebala postići idealnu temperaturu, baš kao i kad se topi čokolada. Napustila je tvrtku u kojoj je radila 13 godina kao komercijalist te potkraj prošle godine otvorila čokoladnicu Bagolo na zagrebačkoj Malešnici. U njoj ručno proizvodi praline koje mirisom pozivaju kupce s ulice.

- Željela sam promjenu, a možda je to bila kriza srednjih godina (smijeh). Shvatila sam da nisam zadovoljna i krenula od hobija napraviti posao. Bilo me, naravno, strah jer jedno je raditi praline u kuhinji za obitelj i prijatelje, a drugo biti odgovoran za kompletno poslovanje tvrtke. Da nisam imala i da nemam potporu obitelji, ne bih se upustila u ovo - prisjeća se Jelena, koja je oduvijek bila zaljubljena u čokoladu, ali se tek prije nekoliko godina ozbiljno u kuhinji počela poigravati s njom. 

Žene su rijetkost u čoko-svijetu, treba moći podignuti 20-ak kalupa ili posudu s 12 kg čokolade, no ne bih ovaj posao mijenjala ni za što na svijetu

- Bio je Božić kad mi je palo na pamet da napravim praline za obitelj, pa onda i čokoladne lizalice za djecu. Ima li idealnijeg vremena za eksperimentiranje s delicijama - smijući se govori. Nakon prvih pralina slatka želja sve je više rasla te ju je natjerala na proučavanje recepata. A kad više nije bilo povratka, upisala je internetski tečaj Ecole Chocolate - Professional Chocolatier Program koji ju je uveo u čokoladni svijet. No kad sam provela nekoliko dana u demonstracijskom centru talijanskog proizvođača opreme za čokoladu, znala sam da sam na pravom putu. Ono što sam tamo vidjela, oduševilo me, posebno su mi se svidjeli njihovi cremini na bazi čokolade i pasta od lješnjaka, badema, pistacija... - govori. Ipak, da bi se kvalitetno pripremila za vlastiti posao i vidjela kako takva proizvodnja u stvarnosti funkcionira, otišla je još jedanput u Italiju. Ovaj put na mjesec dana u Belluno gdje je učila i radila u manjoj proizvodnji čokolada te stekla neprocjenjivo iskustvo koje se ne može naučiti iz kuharica.

- Sad o čokoladi znam više nego što sam to mogla zamisliti. Ali uvijek ima prostora za napredak. Nikad neću zaboraviti s kojim sam strahom prvi put temperirala čokoladu na mramornoj ploči u kuhinji, a danas mi je taj postupak rutina. Mnogo se može naučiti na školovanjima i iz dobrih knjiga, ali pravo znanje dolazi s iskustvom i svakodnevnim radom - ističe jedna od rijetkih čokolatijerki u Hrvatskoj. Čak i ako joj nešto odmah ne uspije, ne odustaje. Jer da nije uporna, tko zna bi li iz njezine slatke radionice izašle tolike kombinacije pralina koje iznova obogaćuje.

- Nema mjesta dosadi niti ponavljanju, zahtjevna nepca kupaca na prvom su mjestu - smijući se govori Jelena koja i dok izrađuje praline, razmišlja o novim kombinacijama okusa. Uvijek je spremna s klasičnim okusima poput lješnjaka i badema te voćnima, a za pustolovne tu su neobični okusi lavande, đumbira, cvijeta soli...

- Za Božić pripremam zimsko-blagdansku kombinaciju pralina u bombonijeri koja uključuje cimet, naranču, limun, karamel, med, marcipan, tamnu čokoladu s kakao zrnima, lješnjak i badem. Obožavam se igrati okusima, a inspiracija su mi kupci, godišnja doba i blagdani. Teško je svima udovoljiti, a kritike su uvijek dobro došle. Iako ih nema mnogo (smijeh) - govori. No mama dvojice sinova, Josipa i Petra, nije zaboravila ni na najmanje koji ne mogu odoljeti a da ne zavire u njezinu čokolatijernicu. Za njih uvijek ima spremne lizalice u obliku, primjerice, brkova, životinja. Čokoladnih, naravno. I to nije sve. Kad joj je došla djevojka koja je htjela iznenaditi dečka originalnom bombonijerom, “posudila” je od G. G. Márqueza citat: “Možeš biti samo osoba na ovom svijetu, ali za nekoga ti si cijeli svijet” koji je ispisala na praline. Ideja se toliko svidjela čokoljupcima da ne prođe tjedan da je netko ne zamoli za personalizirane praline. 

- Gušt mi ih je raditi, počašćena sam što se takve krasne poruke prenose mojim bombonijerama - kaže. Iako radi prema receptima, češće se vodi osjećajem za okus, a sa slastičarkom Nikolinom koju je obučila čini doista uigrani tim jer ponekad moraju napraviti i više od 1000 pralina na dan. 

- Velik mi je izazov imati svoj posao, ali kad se sjetim skromnih početaka i što sam sve prošla, zadovoljna sam. Možda još ne mogu potpuno živjeti od toga, ali s vremenom nadam se da hoću. Mnogo je prepreka na početku koje trebaš preskočiti. I zato me oduševilo što sam imala veliku pomoć prijatelja, susjeda, ali i ljudi koje sam tek upoznala, čak i kupaca... Osobito me veseli kad zbog mojih pralina ljudi dođu s drugoga kraja grada - govori. S posebnim poštovanjem gleda na čokoladare koji su život posvetili tomu, no usmjerena je na izgrađivanje vlastita čoko-stila za koje koristi samo kvalitetne sirovine. U Bagolu, dodaje, nikad nije dosadno. Ima stalne kupce koji prvi isprobavaju nove okuse, a ni u kuhinji joj ne nedostaje zabave, kao kad tijekom čišćenja stroja za grijanje čokolade nije dobro zatvorila ventil pa joj je iscurila prilična količina na pod. 

- Vjerujem u sebe i svoj mali slatki raj. Ponekad ne treba i previše planirati i držati se na silu poslovnih planova, nego treba biti otvoren prema novim idejama koje gotovo svakodnevno dolaze od kupaca - zaključuje. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!