Iako njezino nije ime nije super poznato u svijetu manekenstva, Audrey Munson itekako je značajna u povijesti manekenstva. Možda ste je zapazili ako ste ikad bili u New Yorku, kao pozlaćenu figuru Adolpha Weinmana koja stoji na vrhu Manhattanske gradske zgrade te izrezbarenog kamenog pročelja njujorške javne knjižnice na Petoj aveniji.
Rođena 1891. u Rochesteru, Audrey Munson smatra se 'prvim američkim supermodelom'. Bila je izuzetno lijepa, divili su joj se mnogi umjetnici i kipari, kojima je pozirala.
POGLEDAJTE VIDEO:
Karijera je na početku bila vrlo uspješna, surađivala je s umjetnicima kao što su Isidore Konti, Daniel Chester French, Gertrude Vanderbilt Whitney te brojni drugi.
No, oko 30. godine života, sve je pomalo usporilo te na koncu stalo. Nitko je nije više htio, što ju je toliko pogodilo da si je 1921. godine pokušala oduzeti život. Nakon toga je 'Miss Manhattana' završila u psihijatrijskoj ustanovi, gdje je ostala 65 godina.
Kao da joj je dugovječnost bila kazna za nešto - doživjela je duboku starost od 104 godine te većinu života zapravo provela u ustanovi za mentalne poremećaje.
Kad je imala pet godina, bila je kod Ciganke koja joj je prorekla sudbinu na neobično točan način.
- Bit ćeš voljena i slavna, ali kad pomisliš da je sreća tvoja, njen će se plod s Mrtvog mora u tvojim ustima pretvoriti u pepeo. Vi, koji ćete baciti tisuće dolara kao hir, poželjet ćete peni. Ti, koji se rugaš ljubavi, tražit ćeš ljubav a da je ne nađeš. Sedam muškaraca će te voljeti. Sedam puta će te muškarac koji te voli voditi do stepenica oltara, ali se nikada nećeš udati - izjavila joj je Ciganka, piše The Vintage news.
Audrey je zapravo vjerovala da je to što joj je ona rekla zapravo - prokletstvo.
Roditelji su joj se razveli kad je imala osam godina, a malena Audrey ostala je živjeti s majkom. Htjela je postati glumica i pjevačica, te se u dobi od 17 godina s majkom preselila u New York. Međutim, njezinu vretenastu figuru, lijepo lice s isklesanim jagodicama i visokim obrvama, savršeno ravan neoklasični nos te sivo-plave oči prvi je uočio fotograf Felix Benedict Herzog dok je razgledavala izloge. Herzog ju je odmah pozvao da mu pozira u njegovom studiju u zgradi Lincoln Arcade. Tako je krenuo njezin put do slave, ubrzo postaje prvi američki supermodel.
Herzog ju je upoznao s ljudima iz svijeta umjetnosti i vrlo brzo su je za poziranje tražili brojni drugi umjetnici. Kipar Isidore Konti prvi ju je zamolio da pozira gola. Tvrdio je da za njih, umjetnike, nije velika razlika ako model nema ništa ili je sav dotjeran, jer oni vide samo ono što rade. Te su riječi uvjerile njezinu majku da dopusti Audrey da pozira naga. Nakon toga, svaki poznati umjetnik želio je isti angažman.
Tako je 1915. godine Munson bila model za više od polovice skulptura izloženih na Međunarodnoj izložbi Panama-Pacific, Svjetskom sajmu održanom u San Franciscu, zbog čega je dobila naziv Panama-Pacific Girl.
Iste godine Audrey je dobila svoju prvu ulogu u nijemom filmu 'Inspiration', o kiparu koji je u potrazi za svojom muzom. No, danas se vjeruje se da su sve kopije filma izgubljene.
Koliko je Audrey u to vrijeme bila tražena na filmskom platnu, otkriva podatak da su za glumačke uloge birane prave glumice, dok se ona pojavljivala samo u scenama gdje nema odjeće na sebi.
Sljedeće godine, 1916., Munson je nastupila u još jednom filmu, 'Čistoća', koji je jedini ostao sačuvan do danas, od četiri filma u kojima se pojavila. Naime, ponovno je otkriven 1993. u jednoj francuskoj zbirci starih filmova, a kasnije je završio u francuskom nacionalnom filmskom arhivu.
To joj je dalo nadu za njezine glumačke aspiracije, pa se između 1915. i 1917. Miss Manhattana preselila u Santa Barbaru, nadajući se da će nastaviti filmsku karijeru. No, bez uspjeha, Munson se vratila svojim kiparima u New York.
Naravno, bilo je sedam muškaraca koji su se zaljubili u nju, a možda i više, ali ona se nikada nije zaljubila ni u jednog. No, imala je s njima razne veze.
Godine 1917. Hermann Oelrichs Jr., nasljednik Comstock Lodea i najbogatiji neženja u Americi u to vrijeme, zaprosio je Munson, a njezina je majka jako podržavala tu ideju. No, ona je 1919. godine poslala pismo američkom State Departmentu, optužujući Oelrichs da je član pronjemačke mreže koja je kovala urotu da sabotira njezinu filmsku karijeru. Pisala je i o svojim planovima da ode u Englesku i tamo ponovno započne glumačku karijeru.
Nakon toga, Audrey i njezina majka živjele su u pansionu u vlasništvu dr. Waltera Wilkinsa koji se s vremenom zaljubio u Audrey. U veljači 1920. njegova supruga, Julia Wilkins, pronađena je mrtva te se ispostavilo se da ju je dr. Walter ubio kako bi se mogao udati za Munson. Nije poznato je li imala ljubavnu vezu s liječnikom ili je bila na bilo koji način s njim u vezi. Na ispitivanju u policiji, Audrey je zanijekala bilo kakvu ljubavnu vezu s Wilkinsom, koji je na koncu optužen za ubojstvo supruge i poslan na električnu stolicu.
Godine 1921. Munson se pojavila u filmu 'Moljci bez glave', koji se temeljio na njezinoj životnoj priči. Dobila je ček od 27.000 dolara za koji je tvrdila da je nevažeći i zbog kojeg je podnijela tužbu protiv agenta-producenta Allana Rocka.
Stvari su potom krenule nizbrdo, nestale su bračne ponude, poslovi i zarada.
1922., kad je imala 31 godinu, progutala je otopinu žive u pokušaju da se ubije, no naravno nije uspjela. Tek je 1931. poslana u Državnu bolnicu za psihičke bolesnike St. Lawrence u Ogdensburgu gdje je ostala 65 godina, sve do svoje smrti.
Nije imala posjete u bolnici sve do 1984. kada ju je pronašla njezina polunećakinja Darlene Bradley.
Audrey je preminula 1996. godine u 104. godini života.