Stariji Zagrepčani kažu da je znalo biti takvo vrijeme da bi s jedne strane Ilice, svega nekoliko metara široke ulice, znalo kišiti, dok bi druga strana bila potpuno suha. Ne znam zašto, ali toga sam se sjetio čim sam zakoračio u austrijski Turracher. 

Po okolnim mjestima teško se može zaključiti o kojem je godišnjem dobu riječ, snijega gotovo nigdje, no u Turracheru potpuno drugačije. Snijega koliko hoćete. Teško je to objasniti, mnogi se čude. Kad nigdje u okolnim mjestima nema snijega, u Turracheru ga ima koliko hoćete ­- tvrdi Helmo, butler na skijaškoj stazi.

Između studenog i svibnja Turracher Höhe postaje zimski raj sa stazama na visini od 2205 metara, idiličnim stazama za skijaško trčanje te planinskim jezerom koje se zimi pretvara u klizalište. 

A kad smo već spomenuli butlera, oni su svakodnevno prisutni uz stazu, koju poznaju kao vlastiti džep. Skijaše opskrbljuju jabukama, na stazama naprave mali bar u kojem djecu nagrađuje slatkišima, papirnatim maramicama, sokom od maline, a roditelje čašom Prosecca ili rashlađenog šampanjca. No, kad čujete uzvik: 'Gelati, Gelati', to je jasan znak da je batler zatvorio bar i da dijeli sladoled.

No, niste li skijaški fan, u Turracheru je Snowpark s bezbrojnim profesionalnom odrađenim elementima koji jamče Shred Sessions. Zatim Funslope, nova staza, najdulja u svijetu. Na 850 metara dugoj stazi očekuju vas oblici valova, tunela, puževa... Ako i dalje niste povećali srčani minutni volumen, onda je tu alpski vlak smrti – Nocky Flitzer. Oštri zavoji kroz šumu Zirbenwald, kruženja, valovite tračnice i preskoci čekaju vas na 1,6 kilometara dugoj stazi.

Ovisnici o adrenalinu sigurno će doći na svoje – priča Helmo, butler na stazi.

U Turracheru je i Hochschober, više puta proglašavan najboljim austrijskim alpskim hotelom sa spektakularnim grijanim bazenom umočenim u jezero Turrach. Neponovoljiv doživljaj. Kupati se na desetak stupnjeva ispod nule u grijanom bazenu na otvorenom jezeru sigurno nikad nećete zaboraviti. Kao ni učiteljicu skijanja, Kaju Pistor, koja tečaj drži na hrvatskom, slovenskom, francuskom, njemačkom, engleskom i španjolskom jeziku. Tako da, za razliku od ostalih skijališta, u Turracheru učite i jezike. 

A, sad, koliko dugo, ovisi o talentu. Uz takvu instruktoricu, nije šteta praviti se da ne znate skijati – što duže.

Inače, staze su za svaki rang skijaša, a postoji jedna i s FIS homologacijom. Da je tako, svjedoči i dolazak Natka Zrnčića Dima, koji u Turracheru često trenira. No, kad se zasitite skijanja, a to je u Turracheru gotovo nemoguće, nekoliko restorana, nudi sjajnu hranu. Jeli smo u svakom od njih i nigdje ne možete pogriješiti. Za one "gladnije" dobra vijest da su porcije ogromne, biftek je zapravo pola odrezanog goveda, a bečki veličine pizze. 

Neobična, ali izvrsna juha od planinskog sijena te pečena rebra za svega 15 eura mogu se pojesti u kolibi Almstube, koji se nalazi na stazi. A kad se spustite sa staze, čeka vas pivnica K­Alm s briljantnom ponudom nekoliko vrsta sireva i špeka posluženih na dasci, te besprijekorno pečen Rib­eye steak.

Naravno, tu je i živa svirka, ali ne, kao što mnogi pretpostavljaju, austrijski šlageri već rock i pop glazba. No, ono što svakako morate probati je noćno sanjkanje, koje uključuju večeru u planinskoj kolibi Sonnalm, uz, naravno, upozorenje domaćina da je mudro doći trijezan jer spuštanje s vrha sa sanjkama, uz dugu i punu zavoja stazu, može biti mali problem. Negdje na polovici staze je spomenuta koliba s ponudom mesa, koje sami pripremate. Ispred vas će stići mala "peć" zagrijana na 400 stupnjeva, i komadi sirovog mesa. 

E, tu već možete popiti koje pivo, jer donji dio staze za sanjkanje nije toliko zahtjevno. No, 'ludi' osjećaj na sanjkama nećete brzo zaboraviti. Baš kao ni Turracher, mirno mjesto, koje ne nudi neki ludi noćni život. Sve je napravljeno da udovolji gostima starijima od 30 godina i obiteljima. Za mirni i nikad zaboravljeni hedonizam.