Jelena je imala nekoliko fibroadenoma u dojkama pa je dvaput godišnje išla na ultrazvučne preglede dojki. Nitko u njenoj obitelji nije imao rak dojke. Da nije bila redovita na kontrolama ili odgađala pregled, tko zna kad bi otkrila da ima rak dojke. Jelena je osjetila kvržicu pod prstima, no kako je malo prije toga prestala dojiti, vjerovala je da kvržica ima veze s tim.
- Svejedno, nije mi vrag dao mira i otišla sam na ultrazvučni pregled. Rekli su da je kvržica ipak nekako sumnjiva i uputili me na citopunkciju na Kliniku za tumore. Tamo se sve događalo jako brzo. Termin za citopunkciju dobila sam za par dana, a nalaz tako reći u roku odmah - priča mlada mama.
'Jedan sunčani petak bio je najgori dan u mom životu'
Odmah je znala da nešto nije u redu jer su ostalim ženama u čekaonici nalaze dali u hodniku, a nju je doktorica pozvala u ordinaciju. Rekla joj da sjedne i sjela pored nje… Nije još ništa ni rekla, a Jelena je već znala da nešto nije kako treba.
Podsjeti bitne žene u svom životu da paze na svoje zdravlje
I tako je jedan lijepi sunčani petak prije točno godinu dana bio najgori dan u Jeleninom životu. - Samo tri riječi potpuno su promijenile moj život, u svakom mogućem pogledu - rekli su mi – Vi imate rak.
'Imam onaj pravi rak. R A K. Ono od čega se umire'
- Prva misao mi je bila da je to sigurno neka zabuna i da zbilja nije moguće da od svih ljudi na svijetu baš ja imam rak. Onaj pravi rak. R A K. Ono od čega se umire. Druga misao mi je bila da ću umrijeti, i to odmah. Taj trenutak mi se usjekao u pamćenje. Svega se sjećam – koje sam cipele imala na nogama, koju ogrlicu, haljinu… koje su boje naočale od doktorice, kako je neki aparat u ordinaciji zujao... - opisuje 38-godišnja Jelena.
Supruga je nazvala nakon sat vremena, kad se malo pribrala. Nije znala kako da mu to kaže nježno, pa je samo 'ispalila' "Čuj, Tomo, ja imam rak. Eto.“ Nije znao što da joj kaže, uvjeravao ju je da to nije istina, a ona njega da je.
- Dojurio je s posla i dugo smo se grlili i plakali. Nismo znali uopće što bi si pametno rekli. Naša djevojčica je tada imala nepunih 9 mjeseci i tek me naučila zvati 'mama' - kaže Jelena nastavljajući da ni sestra i mama nisu mogle vjerovati. - Mislim da sam unijela neizmjernu tugu u njihove živote. Nekad mi se čini da mi je mama ostarila 10 godina u tih 10 minuta.
'Morala sam proći i kemoterapiju i zračenje'
Operirana je u roku nekoliko dana. Sve se događalo jako brzo i misli da ju je to psihički spasilo. Na tome je neizmjerno zahvalna svim divnim doktorima, doktoricama i sestrama na Klinici za tumore. - U cijeloj ovoj užasnoj priči, sretna sam što sam cijelo vrijeme bila u najboljim rukama i što se nikada nisam osjećala samo kao pacijent, samo kao broj. Zaista im je svima bilo stalo do mene kao do čovjeka, a u ovakvoj situaciji, nemate pojma koliko to znači - iskreno kaže.
Rezultati biopsije došli su kroz desetak dana i nažalost pokazali da treba proći i kemoterapiju i zračenje. Sljedećih pet mjeseci trajale su kemoterapije, a ubrzo nakon toga krenulo je i zračenje koje je završilo prije tri mjeseca. Sad još prima imunoterapiju svakih nekoliko tjedana, a antitumorske lijekove pije svaki dan, i piti će ih barem još pet godina.
'Moja Ema je moj jedini pravi lijek'
Jelena kaže da je cijelo vrijeme bila umorna , ali kad imate tako malo djetešce pored sebe, kad vas netko zove "mama“, onda nema opcije "ja to ne mogu“, nema odustajanja, nema predaje… Često kaže da je njena Ema njen jedini pravi lijek. Kad god bi joj bilo teško, samo se sjetila nje.
- Često sam se bojala, zapravo bojim se još uvijek, samo rjeđe nego prije. Bojim se da će mi se rak vratiti, bojim se da neću svojoj Emi biti mama, svom Tomi žena, svojoj mami kćer… No ono što me tješi je da takve misli kako dođu, tako i prođu, i što vrijeme prolazi, to su one sve rjeđe. A i pomislim si "što imam od tog straha?“. Sutra mi može cigla pasti na glavu dok šetam po gradu, i što ću onda, bojati se po cesti hodati - smije se hrabra Jelena dodajući da sad zaista uživa u životu.
'Rak se ne događa nekom drugom stoga se pregledajte!'
- I uživam, baš u svakom danu. Nikad nisam znala da je život tako lijep kako znam danas. Smijem se češće nego ikad i sretnija sam nego ikad, koliko god to čudno zvučalo. Htjela bi poručiti drugim ženama da je prevencija pola zdravlja. Dakle, telefon u ruke i naručite se na ultrazvuk ili mamografiju odmah! Rak se ne događa nekom drugom!