Djeca Palčiči su Božji dar, oni kao da su stigli na svijet da bi nas, kroz borbu koju prolaze, naučili koliko je život vrijedan. A kad ih je u kući troje, puno je posla, brige, gužve i potrebe da im podredite sve svoje vrijeme, no to je i veliki blagoslov i velika radost – kažu Marijana (34) i Nino Hatlak (32), ponosni roditelji troje zdravih i veselih mališana iz Novog Sela Rok pored Čakovca.
Zajedno su od 2009. godine, vjenčali su se 2014., a šestogodišnja Tia, Ria (4,5 godine) i osmomjesečni Tin nagrada su roditeljima za sve brige i strahove koje su prošli zbog problema s Marijaninim trudnoćama uslijed kojih je sve troje mališana rođeno prijevremeno.
POGLEDAJTE VIDEO: Mama Marijana o iskustvima koja je prošla s tri prerano rođene bebe
- Za mene dotad nije postojao strah koji se može mjeriti sa strahom koji sam osjetila za dijete kad je krenuo prijevremeni porod, kao ni bol koja se može mjeriti s onom koju osjetite u rodilištu, kad sve druge mame dobiju dijete pored sebe, a vi svoje ne možete zagrliti. Njihov organizam još nije spreman, pa strahujete kako će izdržati, a s druge strane, od vas se očekuje da što prije počnete dojiti bebu, a ni vaš organizam za to nije spreman. To je i veliki stres – kaže Marijana, koja je ovih dana priču o tome što je sve prošla ispričala i za Međimurske novine, osvojivši srca brojnih Međimuraca.
Dodaje kako je ona po prirodi paničar, dok se suprug svakoj poteškoći nekako prilagodi, pa joj je on bio neizmjerna podrška u teškim trenucima.
Tia je rođena 23. srpnja 2014. godine, u 35. tjednu trudnoće.
- Prvi šok tijekom trudnoće bio je to da su njeni bubrezi bili dva puta veći nego bi inače trebali biti. Prošla sam brojne preglede i završila na strogom mirovanju, no nije baš bilo naznaka da bi se beba mogla roditi ranije. To jutro suprug i ja smo bili sami doma, pa smo ostali uživati još malo u krevetu ispred televizora. Odjednom sam osjetila da mi je iscurila plodna voda i tako je krenulo: Kad sam došla u bolnicu, liječnici su pokušali zaustaviti trudove, no nisu uspjeli i u manje od 4 sata Tia je došla na svijet – priča Marijana.
Malena je imala 2610 grama i 47 centimetara, dobila ju je na minutu u zagrljaj, toliko da ju osjeti, i odmah su je odnijeli u inkubator.
- Dok ne postaneš roditelj Palčića, nisi ni svjestan koliku udaljenost staklo od inkubatora između tebe i djeteta može stvoriti i kako je teško ostati u sobi sa praznim krevetićem, tako da ne možete zagrliti i poljubiti svoje dijete, dok druge mame imaju svoje 'buhtlice' pored kreveta – priča.
Uz to, uslijedilo je i nekoliko dana straha zbog pregleda koje dijete prolazi da se vidi ima li kakvih oštećenja. Srećom, Tia je bila posve zdrava beba i nakon 10 dana mogle su kući, što je bio najljepši i najsretniji dan za mladu obitelj. Djevojčica je dobro napredovala i ona i suprug pomalo su zaboravili kroz što su prošli. A onda se ponovilo i s drugom trudnoćom.
- U drugoj trudnoći u 11. tjednu ustanovljeno je da je veći dio crijeva djeteta izvan trbušne stijenke. Kako se trbušna stijenka zatvara do 14. tjedna, cijelo to vrijeme proveli smo u suzama i strahu hoće li sve biti u redu. Sve što možeš je čekati i moliti se za to. Srećom, na kraju je sve došlo na svoje, no onda je i Ria požurila doći na svijet – priča mama.
Pokazalo se da je zaraza escherichijom coli vjerojatno potaknula raniji porod. Ponovilo se kao i s Tiom, no kad je došla u bolnicu, liječnici su uspjeli odgoditi porod za pet dana. Ria je tako rođena u 34. tjednu trudnoće, sa 2320 grama i 44 centimetra, kaže. Dodaje kako s prvom trudnoćom nije znala što nosi rođenje Palčića, pa je sve za nju bio veliki šok, no drugi puta nije bilo nimalo lakše.
- Iako sam znala kroz što ću prolaziti, srce mi se cijepalo kad je Ria završila u inkubatoru – priča Marijana. Za nju je to bila posebno teška situacija jer je 1,5 godišnja Tia ostala kod kuće s tatom, još uvijek premala da shvati zašto mame nema.
- Kako u takvoj situaciji možete birati hoćete li ostati u bolnici dok je beba u inkubatoru, ili dolaziti od doma, odlučila sam ipak otići kući. Tako sam idućih desetak dana dolazila dva puta dnevno, radi mlijeka, te da bih ju malo držala za ručicu – priča Marijana. I Ria je, srećom, bila zdrava beba, pa je nakon 14 dana bolnice mogla kući, u zagrljaj roditelja i seke koja ju je jedva dočekala.
Kad je po treći puta ostala trudna, uputa liječnika odmah je bila strogo mirovanje, jer se nakon dva prijevremena poroda može očekivati da će tako biti i treći put. No, kao da strogo mirovanje i strah od toga što će biti s trećom bebom nisu bili dovoljno iskušenje za nju i supruga: Tin je odlučio doći na svijet u travnju, u vrijeme kad je buknula pandemija korona virusa, tako da je završila u bolnici bez mogućnosti posjeta ili pratnje na porodu.
- Da sve bude još gore, u vrijeme dok sam ja rađala, Tia je imala jaku upalu grla i jako visoku temperaturu koja se nije spuštala, tako da je suprug završio s njom u bolnici. Ja sam bila na drugom katu, suprug na četvrtom s njom, i nismo mogli jedno do drugog, dok je Ria ostala kod kuće s bakom – priča Marijana.
Iako je trudnoća s Tinom od samog početka bila označena kao vrlo rizična, a pokazalo se i da je Marijana pozitivna na streptokok, slijedom čega se i beba mogla zaraziti, Tin je u maminom trbuhu izdržao najdulje:
- Ponekad zna biti napeto. Možda sam i sama malo kriva, jer sam Tina naučila da je puno na rukama, pa to još uvijek traži – kaže Marijana. U šali dodaje kako zaposlena u Calzedoniji i radila je na normi, ali joj se ponekad čini da je ta norma bila lakša nego ova koju odradi s troje mališana kod kuće.
- Cure su preko dana u vrtiću, pa sam prije podne sama s Tinom i taj dio dana je lakši. Djeca jako vole boraviti u prirodi, pa poslije podne jako puno šetamo i baš uživamo u tome. A kad Tina navečer trebam uspavati, cure se za to vrijeme bez problema igraju zajedno i nakon toga provodimo malo vremena zajedno prije nego i one idu na spavanje – priča mama. Dodaje kako su sve troje različiti karakteri.
- Tia je naša 'dobrica', s njom sve možemo dogovoriti, pa se nadam da nećemo imati problema ni kad iduće godine krene u školu. Ria je, s druge strane, mala šefica: Što zacrta, tako mora biti i svi se moramo prilagoditi – priča Marijana, dok se uz smijeh pita kako će tek biti kad dođe vrijeme puberteta. Kćeri su jako povezane, a obje su prepune ljubavi prema Tinu, pa bi on mogao proći najbolje, zaključuje uz smijeh mama troje Palčića koja je – vjerovali ili ne! – i sama Palčica.
- Da, i ja sam rođena u 36. tjednu trudnoće, a bilo je još prijevremeno rođenih beba u mojoj obitelji. Posljednji je primjer moja šogorica, koja je rodila pet tjedana prije termina. U razgovoru s obiteljskim liječnikom zaključili smo da je prijevremeni porod u našem slučaju možda i genetski predodređen, možda nam je to sudbina – kaže Marijana.
U srce joj se, dodaje, urezala jedna rečenica koju je negdje čula: 'Rođenje Palčića je kao da ste dobili jedno od božjih čuda u pola njegovog stvaranja'.
- Ja sam mama koja ima tri takva čuda. Kad bi trebalo, za njih bih bez razmišljanja sve to prošla još milijun puta, jer danas znamo da su nas ti najranjiviji trenuci zapravo najviše osnažili u životu – zaključuje.